Click anywhere outside of this box to hide it.
Oslobođenje, 8.10.1991.
Oslobođenje, 8.10.1991.
Sumnja u regularnost prvenstava u Jugoslaviji je zadnjih par godina njenog postojanja dostigla vrhunac, a izlaskom Hrvatske i Slovenije, možda čak i krešendo. Kako strukture njihovih saveza nisu još bile dovoljno jake da samostalno organizuju takmičenja, htjeli su postići kompromis sa FSJ (u ovom momentu produžena ruka FS Srbije), tako što bi podijelili Prvu ligu na dvije grupe sa 10 ili 12 ekipa po principu istok-zapad. Velež je u svim ovim kombinacijama trebao biti u zapadnoj grupi, od kojih bi se prvo i drugoplasirani u obe grupe morali proći kroz plej-of za novog prvaka Jugoslavije, moguće i zadnjeg.
Fudbalski savez Jugoslavije, iz svojih razloga, želio je jedinstvenu ligu, bez ikakvih odgoda uprkos ratnom stanju u kojem se Hrvatska našla. Zastupajući Velež, direktor Dragan Okuka je istakao da prvenstvo ne bi imalo smisla ukoliko hrvatski klubovi ne budu igrali, te u tom slučaju tražio odgodu. Ekspresno je naznačen kao simpatizer HDZ-a, iako se morao boriti za svoju poziciju protiv onih koji su pokušali biti imenovani kroz nacionalno-stranački ključ. Ni njegovom kolegi, predsjedniku Vidu Čuljaku nije bilo lagano, pošto bi bojkot značio raskid svih ugovora i de fakto gašenje Veleža.
Ni kroz legalne organe Velež nije imao mira. JP Komos je par dana onemogućio pristup stadionu, govorivši o tome kako Velež ima dug preduzeću od 1.5 milion dinara (115.000 DEM u to vrijeme), te da moraju razmišljati o otplaćivanju duga, a možda i nekorištenje gradskog stadiona. Velež je tražio da se njima ustupi stadion kroz emocije: "Kada sam 1950. godine, još kao gimnazijalac, vukao civare i istovarao s kamiona građu za Stadion i sa ostalom omladinom Mostara radio na njegovoj izgradnji, gospodin Marin [Topić, potpredsjednik Komosa, op.a.] se još nije rodio ... Stadion je napravio narod Mostara. Nije napravila opštinska vlast", rekao je Vid Čuljak. Pod stresom koji je vladao godinama nad Veležovom upravom, i on je podnio ostavku 20.8.
Trener Franjo Džidić je čitav prelazni rok morao nadoknađivati odlaske Ismeta Šišića, Ibre Rahimića, Vanje Gudelja i ostalih, pa čak i pomoćnog trenera Džemala Hadžiabdića, uprkos tome što je klupska kasa za pojačanja zjapila praznom. Čak ni odlazak Joška Popovića za 100.000 DEM kroz obeštećenje nije bio dovoljan da se dovedu ciljana pojačanja (npr. Nebojša Gudelj). Ipak, u "minut do 12" su stigli Marino Pušić iz Holandije (po preporuci Dragana Džajića), Darije Kalezić iz omladinskog pogona i Vidak Bejatović iz nevesinjskog Veleža, koji je već dugo bio na radaru kluba.
18.8.1991., kada je sezona krnje lige već uveliko krenula, Veležov stadion je bio svjedok najžešćem aktu dotada ikada počinjenom nad fudbalskom ekipom u BiH. Detonirana bomba je u oko 04:50 sati raznijela južnu kapiju stadiona pod Bijelim Brijegom. Počinioci nikada nisu pronađeni, mada od momenta eksplozije mnogi su posumnjali u involviranost lokalnog ogranka HDZ-a, s obzirom da su par dana prije izdali saopštenje da "hrvatsko pučanstvo" bojkotuje prvoligaške utakmice.
Ostatak sezone (sem epiloga) nije bio toliko tragičan koliko komičan. Veležova podmlađena ekipa je čak i u ovakvoj ligi prolazila kroz "vatreno krštenje" i mučila se da nametne igru, a u dosta utakmica nisu nikako ni slijedili upute trenera Džidića. U međuvremenu uprava nije imala sredstava da organizuje ni gostovanja. Pukom srećom pred utakmicom sa Pelisterom pojavio se Momčilo Vukoje, koji je donirao novac da se avionom ide od Sarajeva do Skoplja. Kada je novi direktor Nenad Bijedić upitan pomažu li ostali bivši igrači, odgovorio je "Ama kakvi... Kad me vide, glavu okreću".
Nova godina je dovela još više neregularnosti u takmičenje. Sedam dana poslije referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, na Koševu su se sastali Sarajevo i Velež. Pred sami početak utakmice stigla je anonimna dojava o miniranom terenu, te je početak bio kratko odgođen. Tri sedmice kasnije, Velež je trebao da se odmjeri protiv Radničkog iz Niša, ali uprkos svim garancijama o sigurnosti, Nišlije nisu ni doputovale. Velež je prvi put u prvoligaškom društvu osvojio dva boda a da nisu ni odigrali utakmicu.
Za kraj, mora se spomenuti famozna utakmica u Subotici, tačnije povratak u Mostar. Komanda vojske je odbila da vrati igrače čarter letom u Mostar, nego do Titograda. Vozili su se autobusom Budućnosti do Nevesinja, gdje su morali nastaviti privatnim autima. Igrači hrvatske nacionalnosti su svakako bojkotovali pred utakmicu, pa su se na putovanju našli igrači koji će zaigrati samo jednu utakmicu za Velež: Edin Đukić, Leo Marić... Igrači srpske nacionalnosti (kao i vozač autobusa) nisu htjeli dalje od Nevesinja vidjevši kolone ljudi u centru grada, a ona malobrojna delegacija koja je stigla u Mostar je raspisana od strane Džidića, očekujući da se vrate "čim se stvari smire". HVO je preuzeo prostorije stadiona pod Bijelim Brijegom, a Velež se preselio u uske prostorije u Mostarci. Radna snaga je faktički pala na direktora Nenada Bijedića, koji se trudio da Velež ostane aktivan kroz teška, ratna vremena koja su slijedila.
Već u drugoj minuti »Velež« postiže gol. Akcija je počela od Radiljevića. Loptu je vrlo lijepo dodao Selimotiću, a ovaj još ljepše Zeleniki, koji je izvanrednim šutem šalje u mrežu. To je bila brza i uspjela akcija. Poslije toga se vjerovalo da će gosti položiti oružje. Ali do toga nije odmah došlo. Oni su počeli da izvode protunapade. U 8 minuti, Irović je bio prisiljen da boksovanjem izbaci loptu u polje. Malo kasnije Darmanović I uspio je da prodre do pred sam gol, ali je lopta prošla više stative. To je bila idealna prilika za postizanje gola. Tek pred kraj prvog dijela igre Hrvić povisuje rezultat. On je iskoristio grešku protivničke odbrane.
U tom dijelu igre gosti su bili donekle ravnopravni i na momente nadmoćniji. U polju su dobro igrali, ali navala je komplikovala svaku zrelu akciju, što je opet iskoristila odbrana domaćih i na vrijeme je intervenisala.
Drugo poluvrijeme pripada »Veležu«. Gosti su bili primorani da se povuku i brane. Izgledalo je kao da se igra na jedan gol. I pored toga »Veležova« navala nije iskoristila sve one povoljne šanse. Postigli su još tri gola, ali to ne znači da su igrali najbolje. Mnogo se griješilo. Da su se malo više zalagali gosti bi doživjeli još veću katastrofu. Treći gol postigao je Mujić iz blizine. Malo kasnije se pružila prilika da Selimotić I postigne gol, ali je oklijevao. U 65 minuti Zelenika je izveo pravu egzibiciju. Uspio je da predribla 4—5 protivničkih igrača i onda je oštro šutirao po zemlji, između igrača i lopta je zatresla mrežu. Iza toga Hrvić je loptu dodao Zeleniki, a ovaj bez oklijevanja jako tuče i povisuje rezultat.
Na nedjeljnoj utakmici »Velež« nije igrao prema svojim mogućnostima. I pored toga, svojom jednostavnom i efikasnom igrom zasluženo je pobijedio. Od gostiju smo više očekivali. Oni su igrali slabo i nismo mogli opaziti izvjestan napredak od prošle godine, već naprotiv nazadovanje. Nije to ona ranija ekipa koja je bila ravnopravna i čak bolja.
Kod domaćih istakli su se: Selimotić I i Zelenika, a kod gostiju Vasović, Petrović i Darmanović I.
Sudija Stefanović nije imao mnogo posla.
I u posljednjem susretu Velež je odnio tijesnu, ali vrijednu pobjedu. To je osma pobjeda unazad dva mjeseca. Za isto vrijeme nije doživio ni jedan poraz. Odlično je počeo i nadamo se da će nastaviti s nizanjem pobjeda.
U Ljubljani je Velež nastupio sa nešto izmjenjenim timom. Momić je igrao na krilu, dok su ostali igrali na svojim mjestima.
Istina, Velež nije pružio lijepu igru za oko. Ali, ni domaći također. Naročito u prvom poluvremenu igralo se rastrgano i čak i - mlako.
Bolfek, koji se uz Mujića i Rukavinu jedino nešto naročito istakao, ali i snosi krivicu za primljeni gol, kaže da je igra bila slaba sigurno zbog toga jer je on zajedno sa svojim drugovima, računao sa stopostotnom sigurnošću na pobjedu.
Otuda ležernost.
Drugo poluvrijeme međutim, bilo je znatno zanimljivije. Domaćini su pošto — poto nastojali da ostanu neporaženi, a veležovci su tražili da svojoj kući odnesu oba boda.
I doista, na kraju, Mostarci su slavili pobjedu...
Prvi gol za Velež dao je Zelenika, a drugi pobjedonosni, Momić koji se dobro snašao svojom požrtvovanom igrom na mjestu lijevog krila.
Ekipa Odreda nije predala bodove svojim gostima. Svaki igrač u timu dao je sve od sebe što je mogao da bi spasao poraz.
Ali, uzalud...
Pobjeda Veleža je sasvim zaslužena. Za momčad ona znači mnogo. Prije svega, ohrabrenje za dalje vrlo teške i naporne borbe.
Svejedno, iz ove borbe može se izvući jedna pouka: Protivnika nikada ne treba potcijeniti niti prije ulaska u okršaj samouvjereno zaključivati: Ah, pobjeda je sigurno naša.
To pogotovo važi za Velež u sadašnjoj situaciji kada se nalazi na čelu tabele. Dovoljno je samo malo umišljenosti i osjećanja nepobjedivosti i kola bi već mogla početi da zaostaju...
Znači, na prvom mjestu opreznost i volja za igru.
Nedjeljni susret sa zagrebačkim Metalcem mogao bi biti iskušenje. Susret će biti vrlo težak. Zagrebčani su ujednačena i borbena momčad koja je u posljednje vrijeme stekla glas solidne ekipe. Ako ništa drugo, vrijedno je istaći da Metalac u direktnim susretima sa Dinamom, prvakom Jugoslavije i zbilja jednim od najboljih timova u našoj zemlji, obično u međusobnim derbi susretima u Zagrebu izlazi kao pobjednik.
Dakle, opreznost veležovci...
Od početka do kraja utakmice igra je bila živa i uzbudljiva. Lopta se munjevitom brzinom prenosila s jednog na drugi kraj igrališta. Ovog puta gosti su se pretstavili kao veoma dobar, uigran i borben tim. Oni su istim tempom igrali kroz čitavih 90 minuta. Umalo Velež nije doživio poraz, jer su gosti stalno vršili silovite i veoma opasne prodore. Irović je imao mnogo posla. Nedjelja je bila njegov dan. Branio je izvanredno i slobodno se može reći da je on taj koji je spasio svoj tim od poraza i ima najviše zasluga za pobjedu. Bio je priseban, požrtvovan i siguran. Čak je u 25 minuti igre odbranio penal, koji je prestrogo dosuđen.
Dobar dio prvog poluvremena pripadao je gostima, ali je i Velež povremeno izvodio akcije koje nisu ozbiljno ugrožavale gol Zuhića, izuzev u jednoj prilici kad je Selimotić tukao preko gola iako se našao sam u blizini protivničkog gola. Tek pred odmor Velež se donekle sređuje, ali navalni red još uvijek igra ispod svojih mogućnosti.
I u drugom poluvremenu su gosti, kao u početku igre, nastojali pošto poto da dođu do pobjede. I veležovci su malo živnuli, ali kod njih nije bilo kolektivnog zalaganja kao kod protivnika. Ipak, jednim dijelom, Velež je bio nadmoćniji, ali njegova navala nije igrala efikasno. Tek u 75 m. igre Zelenika dobacuje loptu slobodnom Hrviću koji je prisebno plasira u gol. Poslije toga Zelenika je u dva maha imao prilike da postigne gol, ali je neprecizno pucao, pored i poviše stativa.
Na nedeljnoj utakmici Velež je podbacio. Izuzev Irovića i Rukavine, svi su igrali ispod svojih mogućnosti. Nisu ispoljili borbenost, a ni tehničko znanje.
Sudija Makijedo sudio je slabo.
Postignuti uspjesi u posljednjih nekoliko nedjelja, vodeći položaj, na tabeli i izvanredna forma mostarskog drugoligaša, sve je to skupa išlo u prilog opravdanim prognozama čak i onih navijača iz Boke da će Bokelj položiti oružje i na svom terenu.
Ipak interesovanje, i pored toga, je bilo veliko, pa je čak preko Radio stanice Titograd bio organizovan prenos utakmice. A iz Mostara je došlo oko 100 navijača.
Kad je sa centra izveden prvi udarac i kad je razigrani navalni red Bokelja punih 30 minuta opsjedao Irovićeva vrata, potpomognut svojim vatrenim navijačima, pretpostavljalo se je da će pretposljednji sa tabele prirediti i ovog puta neugodno iznenađenje Mostarcima; kao što se to često događa u fudbalu.
Međutim, nakon jedne idealno povoljne šanse, koju je Bokelj, nesnalažljivošću svojih napadača, propustio da postigne vodeći gol, Velež u 29 minuti igre, nakon jedne iznenadne i lijepo smišljene akcije preko Zelenike postiže vodstvo — 1:0. Malo kasnije, samo nakon jedne minute Bokelj uspijeva preko prodornog i brzog Brajaka da izjednači. Preostalih 15 minuta prošlo je u naizmeničnim navalama i jednih i drugih, u kojima je od igre nešto više pripadalo Bokelju a Veležu da preko Momića postigne i drugi gol u 37 minuti.
U nastavku drugog poluvremena slika se sasvim izmjenila, razigrani napadači Veleža krenuli su u ofanzivni napad i potpuno zagospodarili terenom.
Treći, četvrti, peti i šesti gol — bili su plodovi jedne velike igre jedanaestorice Mostaraca, koji su daleko nadmašili svoga protivnika, napravili egzebiciju kakva se rijetko viđa.
Da nije bilo onih pretjeranih kombinacija i nepotrebnog driblanja pred golom domaćih, a naročito nakon postignutog četvrtog gola, rezultat bi kud i kamo mogao biti veći.
No i pored takove nadmoćnosti Veleža, Bokelj je do posljednjeg minuta parirao sa rijetkim ali opasnim prodorima i ugrožavao Irovićeva vrata.
Ako bi željeli da dajemo ocjenu onda bi jednom riječi kazali da su svi bili dobri, ali ipak razlika bi bila u podjeli ocjena pojedincima: Irović (7), Dilberović (6), Bolfek (7), Radiljević (6), Slišković (8), Selimotić II (8).
Za neke igrače Bokelja bio bi galantan poklon kad bi im se dodjelile ocjene 3—4.
Sudija Sreta Stefanović vodio je susret sa dovoljno autoriteta no najviše je griješio u ofsajd pozicijama, ali greške nisu uticale na sam rezultat.
Ljubitelji futbala u Mostaru, željni većih futbalskih utakmica nestrpljivo su očekivali susret futbalera Veleža i Zenice. Osobito interesovanje vladalo je za nastup gostujućeg tima, koji se ove godine prvi puta takmiči u saveznoj konkurenciji.
Rezultat je 5:1. Dovoljno ubjedljiv dokaz vrijednosti partnera na nedeljnoj utakmici. Ali on ne kazuje ništa o onom što se zbivalo na terenu za 90 minuta. Iz njega oni koji nisu prisustvovali utakmici (bolje za njih!) ne mogu ništa saznati o tamnim mrljama, o nesportskim ispadima kojih je bilo na pretek. Kada bi se nekako nesportsko ponašanje moglo izraziti rezultatom, u tom slučaju bi Zenica apsolutno imala prednost, jer ono što su činili pojedini igrači Zenice zaslužuje prezir i stroge kazne. Tačno je da ni pojedini igrači Veleža u otsudnim trenucima nisu bili dovoljno staloženi, te su i oni na nesportski način reagovali na grube nasrtaje futbalera Zenice. Tačno je da je Dilberović u drugom poluvremenu napravio jedan grubi nasrtaj, koji zaslužuje i oštriju kaznu od faula. Ali...
Daleko bi nas odvelo nabrajanje svega onoga što su učinili igrači Zenice. Slučaj isključenog lijevog krila Kaknje i njegovo ponašanje na terenu su najkarakterističniji. Nakon niza prekršaja, on se u jednom momentu toliko zaboravio da je u sprintu pretrčao 15—20 metara da bi iza leđa pokosio Selimotića I, koji se nalazio u prodoru. I kada mu je sudac rukom dao znak da napusti teren, začudio se! Ne samo on, već i njegovi suigrači. Slijedili su protesti kod sudije... A zatim, ono što se u Mostaru nije vidjelo dugo vremena, napuštajući teren, Kaknjo je pred očima 4500 ljudi pljunuo sudiju.
Da se samo desio taj slučaj sa Kaknjom, i to bi bila velika sramota za futbalski kolektiv Zenice. Za zgražanje je i postupak kapitena (!) gostiju Mujkića koji je u više mahova nekulturnim gestikuliranjem izazvao burne proteste gledalaca. Kako i ne bi, kada su su njegovi gestovi u krajnjem slučaju značili povredu morala na javnom mjestu.
Efektni goloviVeć u početku utakmice Velež je počeo silovitim napadima. Na gol se čekalo svega 11 minuta. Tada je Zelenika idealno iskoristio slobodnog Mujića koji se spretno probio u blizinu protivničkog gola i vratar Tomanović doveden je pred svršen čin. Velež je poveo sa 1:0. I poslije gola napadi Veleža ne popuštaju. Očito je da domaći žele da se osiguraju, jer minimalno voćstvo ne pretstavlja veliku prednost. Kada je u 25 minutu Mujić povisio rezultat na 2:0, smatralo se da je sudbina gostiju zapečaćena. Tek što su poveli loptu sa centra Zeničani su, greškom Bolfeka, opet povećali svoje šanse za povoljan rezultat. Dobro odmjeren šut Tucakovića otsjeo je u mreži Veležovog gola. Smanjenje rezultata nije utjecalo na visok borbeni moral domaćih. No, još jedanput postojala je opasnost za nastupanje krizer. Zelenika je u 32 minutu promašio — jedanaesterac. Našao se »majstor« za odbranu njegovih majstorskih udaraca sa 11 metara! Ono što nije postigao iz te idealne prilike, nadoknadio je u 44 minutu. Nalazeći se na udaljenosti od preko 25 metara od protivničkih vrata, odlučio se na šut. Tomanoviću je jedino preostalo da se uhvati za glavu, gledajući kako se lopta odbijena od stative koprca u mreži.
Vidjelo se da su povučenom igrom polutki futbaleri Zenice ušli u nastavak utakmice sa namjerom da se izvuku od što većeg poraza. I kroz redove gusto zbijene odbrane gostiju, domaći su preko Zelenike i rasploženog Mujića postigli još dva gola i na taj način postavili konačan rezultat ove veoma grube utakmice.
Na momente je Velež briljiraoPrimjećuje se da Velež u toku cijele utakmice ne pruža kvalitetnu igru. Osobito navalni red. Njegova navala samo na mahove zaigra prema svojim mogućnostima i tada se protivnička mreža napuni golovima. To su najbolje osjetili Bokelj i Zenica. U subotu je u redovima domaćih bilo više istaknutih pojedinaca. Golman Irović siguran i ne snosi krivicu za primljeni gol. Bekovi su dobro obavili zadatak. Naročito Dilberović (treba se odvići grube igre). Bolfek je utakmicu odigrao u velikom stilu. Ali, načinio je jednu grašku i postignut je gol. I Radiljević se nalazi na spisku najistaknutijih pojedinaca utakmice. Većina opasnih napada izvodila se preko desne strane navale, uz suradnju sa Zelenikom. Najbolji Mujić i Selimotić I. Dobija se utisak da se talentovani Selimotić II ne snalazi na lijevom krilu.
Sudija Božo Stanišić vodio je ovu tešku utakmicu dobro.
Poslije pet uzastopnih pobjeda nad svojim protivnicima, Veleža je u Kruševcu očekivao težak zadatak. Simpatizeri su priželjkivali i šestu pobjedu, iako su malo vjerovali u nju. Pritajeno su mislili da bi i jedan bod bio veliki uspjeh, jer i Napredak je protivnik koji reflektira na jedno od prva dva mjesta Druge lige. A, igrači Veleža znali su šta bi značila pobjeda u Kruševcu. Ušli su u igru, mirno, bez nervoze i bojazni. Kao što se i očekivalo, protivnik je odmah u početku navalio želeći da prvim akcijama riješi utakmicu. To nisu bile smišljene kombinacije, jer Napredak je ekipa sa dosta oskudnim tehničkim znanjem, ali sa neobičnom borbenošću i zalaganjem. Njihova borbenost u drugom poluvremenu prelazila je u određenu grubost. Zahvaljujući vrlo brzim intervencijama odbrane Veleža, koja u duelima sa domaćim igračima nije oklijevala, nije dolazilo do većih grubosti.
Igra Veleža mogla bi se podijeliti na dva dijela. Jedan dio iz prvog poluvremena, kada je cijeli tim igrao vrlo požrtvovano i tehnički dobro, ali sa starom manom — slabim završnim udarcem. U tom dijelu, uz sve ostale, najbolje je zadatak obavio Slišković, koji je protiv sebe imao najopasnijeg igrača Kruševca. Posebno treba istaći i veliko požrtvovanje Irovića, koji je intervenisao uvijek u pravi momenat. U drugom dijelu odbrana je podnijela najveći teret utakmice. Sa navalom je drugi slučaj. Dok su u prvom poluvremenu svi igrali lijepo, colidno i požrtvovno, poslije odmora se nisu mogli ni prepoznati. Skoro nijedna akcija na vrata Napretka nije izvedena u tom dijelu igre. Velež je može se reći tada u navali igrao sa igračem manje, jer je Radiljević, zbog povrede samo statirao na lijevom krilu.
Nešto o sudiji i publici. Do momenta, dok sudija Mika Stefanović nije isključio jednog igrača domaćih, bilo je sve normalno. A kada je Petrović III, zbog očiglednog i namjernog faula istjeran sa igrališta, publika je psovala, vrijeđala i bacala kamenje na igralište da je trebalo 3—4 minuta da se nastavi igra. I pri izlasku na poluvremenu scena se ponovila. Sudija i jedan od njegovih pomoćnika dobili su kamenjem udarce po glavi. Poslije utakmice razjarena masa je ponovno namjeravala napasti sudije, ali kordon milicije i funckionera zaštitio ih je od fizičkog napada. Inače, suđenje od Mike Stefanovića bilo je vrlo dobro i zaista mu treba odati priznanje kada je utakmicu, pod ovakvim okolnostima priveo kraju.
U jesenjoj sezoni Velež postiže odlične rezultate. Prošlo je sedam kola, protkanih teškim i ogorčenim borbama sa solidnim drugoligaškim ekipama — rivalima u borbi za najviša mjesta na tabeli, a Velež nije izgubio ni jednu utakmicu. Ako se letimice osvrnemo malo unazad, na rezultate proteklih prvenstava, zapazićemo da ranije, hercegovački ligaš, ni u Republičkoj ligi, nije postizao slične rezultate. Osobito na »stranim« igralištima, pa i sa neuporedivo slabije kvalitetnim timovima.
U pobjedonosnom jesenskom »maršu« čiji je cilj prva liga, zahuktale veležovce nije zaustavila ni poznata ligaška momčad, Mačve iz Šapca. Ne samo da ih nije zaustavila, već je mostarski teren napustila poražena sa 0:4. Vjerovatno zadovoljna ,jer je moglo biti i više.
Pola sata bolji — bez gola!Od prve minute Velež je zaigrao ofanzivno, riješen da u početnim akcijama, postizavanjem zgoditka, zbuni protivnika i odluči utakmicu. Polutke Mujić i Hrvić, koji su u tom periodu iskušavanja protivnika bili nosioci napada, pokušavali su da svoju napadačku aktivnost sprovedu preko Zelenike. Napad za napadom je propadao. Visoki diša Stefanović, koji je na mjestu centerhalfa igrao za Partizan. paralizovao je u prvim naletima Zeleniku. Pogreška Veležovih navalnih igrača je možda bila u tome što se Zeleniku pokušavalo uposliti visokim loptama, što je, naravno konveniralo Stefanoviću, odličnom u igri glavom. Takva nadmoćna, ali neefkasna i jalova igra, odvijala se skoro punih dvadeset minuta.
A onda su uslijedile tri dramatične minute, najdramatičnije na cijeloj utakmici, koje su svu publiku podigli na noge. Tada nije pao ni jedan gol, a čini mi se da nije bilo nijednog posmatrača koji u tim trenucima, od 20 do 23 minute, nije vidio loptu u mreži! Zbilja, bile su to idealne šanse, za kojima se samo može požaliti. Seriju promašaja počeo je Selimotić II koji je od najjednostavnije potrebnog poteza namjeravao načiniti nešto komplikovano, a efektno. Umjesto da centriranu loptu sa desne strane običnim podmetanjem noge i sa nekoliko metara ubaci u gol, on je pokušao to isto učiniti skokom »škarama« i — kiksirao. Tek što su odbranbeni igrači Mačve raščistili gužvu, Velež je ponovno bio u akciji. Selimotić I u šesnaestercu gostiju je umirio loptu, lijepo »okinuo«, ali je jak udarac prošao tik iznad prečke. Još se uzbuđenje gledalaca nije ni stišalo a domaći su ponovno pošli u opsadu Begovićevog gola. Stvorila se rijetko viđena gužva, tri - četiri puta su navalni igrači domaćih iz neposredne blizine pokušavali pronaći put ka Mačvinoj mreži, ali se uvijek na putu ka cilju ispriječilo nečije tijelo ili ruka požrtvovnog golmana Begovića. Konačno je smjelim padom u noge, Begović za izvjesno vrijeme smirio »situaciju«.
Najzad goloviI kada je izgledalo da će navala Veleža, sa skoro potpuno onemogućenim Zelenikom, teško uspjeti da savlada protivnika, došlo je do golova. Za osam minuta borbeni, ali i iscrpljeni Šapčani, primili su tri gola! Najmlađi prvotimac navalnog reda Veleža, Selimotić II divnim volej udarcem »načeo« je protivničku mrežu. Konačno, jedan šut na prvo mjesto. Poslije pola sata neprestane igre u protivničkom polju. Napadi nisu malaksavali i sve je »mirisalo« na drugi gol. U 36 minuti brzi i okretni Selimotić I prešao je svog čuvara Stankovića, centrirao, Hrvić je podmetnuo glavu, lopta ispada golmanu iz ruke. Hrvić ponovno pritrčava . . . Gol! Nemoćnom Begoviću je samo preostalo da loptu izvadi iz mreže. Kazaljka na satu pokazivala je još sedam minuta do poluvremena, kada je Velež i trećim golom krunisao svoju premoć nad protivnikom. Strijelac je ponovo bio raspoloženi Hrvić.
Promjena rezultata postignuta u 48 minuti nagovještavala je katastrofu Mačve. Rezultat od 4:0 postavio je golgeter utakmice, Hrvić, istina zaslugom malog Selimotića. Visoku loptu, koja je dolazila sa lijeve strane, Leo [oštećeno]-skim potezom glave, između nekoliko zbunjenih igrača Mačve, smjestio na pravo mjesto. Gledaoci su mislili da će taj gol, postignut odmah u početku nastavka, potpuno demoralisati ošamućenu jedanaestoricu Šapčana. Međutim, pojedinci u redovima Veleža su počeli ispoljavati ležernost, očito zadovoljni rezultatom i umjesto da zbunjenog protivnika, koji je ličio na skoro nokautiranog boksera u ringu, postizanjem još kojeg pogodka katastrofalnije poraze, dopustili su da rezultat od 4:0 ostane i krajnji. Najveću krivnju snosi Zelenika, koji se u najvećem dijelu drugog poluvremena »šetao« po igralištu. Ti njegovi postupci zaslužuju poseban osvrt.
Čudnovato, ali uspjeloSastav Veleža nas je iznenadio. Moramo priznati da smo svi, sa prilično pesimizma, očekivali nastup jednog iskusnog, prekaljenog futbalera na mjestu, na kome do sada nije nastupao. Riječ je o Momiću. Znalo se, da se zbog kršenja discipline, na mjestu desnog beka neće pojaviti Dilberović. Ali se nije moglo ni pretpostaviti da će zamjena Dilberoviću na pomenutom mjestu biti iko drugi sem Ćubele, koji je uzgred rečeno, u par jačih utakmica položio »vatreno krštenje«. Bar za nestručnjake! Izgleda da se nema povjerenja u ovog mladog futbalera, koji obećava da će se razviti u jednog od najboljih bekova Mostara. Niko ne osporava ni Momićeve kvalitete. Opravdao je u potpunosti povjerenje, zaigrao je dobro — ukratko, zadovoljio je na novom mjestu. No, napustili smo igralište pod dojmom da bi i Neđo Ćubela pružio istu, zadovoljavajuću igru. S tom razlikom, što bi utakmica Ćubeli više koristila, možda bi mu doprinijela sticanju rutine u prvenstvenim okršajima, a to je neophodno futbaleru na koga se u perspektivi računa.
Skoro je postalo uobičajeno da u odbrani ističemo Bolfeka. O njemu se može govoriti samo u superlativima. Igrao je pametno i bio glavna spona između odbrane i navale. Halfovi su u većem dijelu utakmice igrali prosječno. Više slabo nego dobro. Rukavina je imponovao borbenošću, brzinom, oštrim startovima i — efektnim potezima, koje je publika aplauzom obilato nagrađivala. Svega nekoliko intervencija dokazalo je da je Irović u silnoj formi i da ga samo neodbranjivi udarci mogu prisiliti na »kapitulaciju«. Ali, ne svi. Trebalo ga je posmatrati, kako »mačjim« skokom boksuje u korner dobro odmjerenu loptu Vilotića, upućenu iz slobodnog udarca!
Po visokom rezultatu bi se sudilo da je u navali išlo sve kako treba. Ali, rezultat je varljiv. Slučaj Zelenike smo spomenuli. Interesantno je, da odavno kompletna Veležova navalna petorka nije zaigrala u punom sjaju. Ranije su Mujić i Selimotić I uz Zeleniku davali partije iznad prosjeka, dok je lijeva strana podbacivala. U nedjelju je bio obrnut slučaj. Koliko li bi tek bilo golova bilo da su svi zaigrali prema svojim mogućnostima!
Gosti, osim primjerne borbenosti nisu pokazali ništa. Odbrana im je solidniji dio tima, a u njoj se iskustvom izdvajaju Stefanović II i Vilotić. Navala bez Ivoša — slaba. Nemoćna da ozbiljnije ugrozi protivničku mrežu. Stari Sava Stefanović je sjenka nekadašnjeg nosioca napada abačkog ligaša. Tek pogdjekojim potezom potsjećao je, da je nekada znao igrati futbal.
Iznenadilo nas je primjerno suđenje Bujišića iz Tivta. Energičan, autoritativan i dobar. Možemo konstatovati da je »prijemni« ispit za vođenje ligaških utakmica položio sa odličnim uspjehom.
Još dva boda upisana su Veležu u ovogodišnjem takmičenju II savezne lige. Iako se prilično skeptički gledalo na nedjeljni susret, Veležova zahuktala mašina nije dozvolila da joj se prave neugodna iznenađenja i umanji ugled, stečen kroz prethodnih sedam kola. Svi igrači stekli su uvjerenje da su mnogo kvalitetnija ekipa od ostalih, ali postali još svjesniji da se u sve prvenstvene utakmice, bez obzira na protivnika i mjesto odigravanja, mora unijeti maksimum zalaganja i znanja, te uspjeh neće izostati.
Razigrana navala...I u dosadašnjim susretima ove lige navala Veleža bila je vrlo plodna što pokazuje i omjer datih i primljenih golova, ali onakvu razigranu pokretljivu i nesebičnu, kako je igrala u Cetinju, nismo gledali ove jeseni. Od samoga početka Mostarci su počeli diktirati brzi tempo, a brze akcije i promjene mjesta navalne petorke unijele zabunu u redove domaćih. I kada je to uspjelo Veležovci su stalno opsjedali vrata golmana Markovića, koji je za prvih desetak minuta tresao ruke od oštrih i preciznih udaraca Zelenike, Mujića i Selimotića I. Bilo je zaista i za oko neobično posmatrati ovakve akcije protiv odbrane koja nije bila mnogo ljubazna, nego je na sve lopte išla oštro ali i u granicama dozvoljenog. Međutim, uz veliko zalaganje povezano sa znanjem i nesebičnosti svih navalnih igrača ni ovakva odbrana nije mogla ništa učiniti, a lopta se prenosila sa noge na nogu onako kako se rijetko može vidjeti na utakicama. U ovakvoj navali ugodno je iznenadio Zelenika kako po igri tako po sportskom i fer držanju. Za razliku od prošle nedjelje, ovoga puta on je dospijevao svuda, otkrivao se, nesebično dodavao, vrlo dobro pucao i zabio dva gola (jedan je nepravilno poništen na intervenciju međašnog sudije). Za njim nimalo ne zaostaje, kao i do sada korisni i požrtvovani Mujić. Istina ovog puta se nije ubilježio u golgetere utakmice, ali nije ni on toliko kriv jer je, upotrebivši sve svoje umijeće i zalaganje, ipak uputio lopte pored gola, iako su situacije za gol bile vrlo dozrele. I mladi Čišić potpuno je opravdao postavljanje u tim. Poneki njegovi potezi potsjećali su na akcije već rutiniranih krila, a gol koji je postigao sličan je golovima tipičnih lijevih krila sa dugogodišnjom praksom.
I čvrsta odbranaNe bi bilo najmnaje fer ako bi hvala za ovu pobjedu pripisali samo petorici Veležovaca iz navalnog reda. Nije bio baš lagan posao ni Veležove odbrane. Napadi koje su pripremali, nisu bili tako prefinjeni i tehnički obrađeni. To su bili, uglavom, iznenadni propadi izvođeni preko rutiniranog Pajevića, a usmjereni najkraćim putem ka Irovićevom golu. U takvim rijetkim slučajevima odbrana je intervenisala pravovremeno i sigurno, a naročito su imponovali mirnoćom i osjećajem za loptu Bolfek i Irović. Ovaj posljednji je, osjetivši takve prodore, istrčavao na vrijeme i otklanjao svaku daljnju opasnoast po gol Veleža. Osim toga nekoliko njegovih odvažnih padova u noge osujetilo je postizavanje cilja navalnih igrača Lovćena. Uz ovu dvojicu iznenadio je odličnom igrom mladi Selimotić II, kome je ovo ujedno bio derbi na ovom mjestu, za koje on najviše i odgovara. Iako je imao skoro najteži zadatak u odbrani obavio ga je sa lakoćom i na zadovoljstvo. Smatramo da je ovoga mladića šteta pomjerati sa halfa, tim prije što su dva halfa u momentalnoj situaciji »Ahilova peta« Veležovog tima. Solidnu igru pružio je i standardni Rukavina, dok su Momić i Slišković igrali ispod mogućnosti.
Lovćen na ovoj utakmici nije bio onakav protivnik kakvog smo gledali prošle godine. Imponovao je borbenošću, zalaganjem i oštrim startom što je sve bilo nedovoljno da se suprotstavi tehnički kvalitetnijoj momčadi Veleža.
I ovu, kao i prošlonedjeljnu utakmicu u Mostaru vodio je do sada skoro nepoznati sudija Božidar Botić iz Valjeva.
Osvojena su i dva posljednja boda u jesenjem dijelu prvenstva. Postignuta je i osma pobjeda, ovoga puta nad skopskim Rabotničkim, ali uz napomenu da ta pobjeda nije izborena u osobito lijepoj i smišljenoj igri. Bio je to blijed završetak jedne uspješne sezone mostarskog ligaša. Možda se od futbalera obadva tima, na onakvom kaljužastom terenu, prekrivenom »jezerima«, nije moglo ni tražiti nešto ljepše od onoga što smo u nedjelju vidjeli. Ali, sigurni smo da se korisnije moglo igrati. Ta primjedba se odnosi na futbalere domaćih. Pretjerane kombinacije, dodavanje na kratko, »ti meni ja tebi«, driblanja na teškom blatnjavom terenu završavala bi se obično pobjedama protivnika. A u većem dijelu utakmice pojedinci iz ekipe Veleža primjenjivali su beskorisno dodavanje na kratko, još beskorisnije zadržavanje lopte i »vozanje« i u tome treba i tražiti uzrojke teško izvojevane pobjede.
»Gužva« oko penalaDogodilo se u 23 minuti . . . Domaći su se nalazili u napadu. Vođa navale Zelenika primio je loptu na oko 25 metara od protivničkog gola, sporim driblingom prešao svog čuvara, skrenuo u desno i zaobišao još jednog protivnika. Već je bio na ivici kaznenog prostora, imao je i slobodnog prostora na šutiranje, ali nastavio je i dalje da prodire, kako bi se što bliže primakao mreži Rabotničkog. Tek što je ušao u kazneni prostor, odbrana Skopljana ga je nepropisno odmela i sudac je pokazao na mjesto odakle se izvodi najteža kazna — jedanaesterac. Ponovila se slika, viđena često na igralištima: gostujući futbaleri su se okupili oko sudije i neopravdano protestovali. Činjenica je da je prekršaj postojao, a pošto se zbio unutar granica kaznenog prostora, po pravilima futbalske igre, druga kazna, osim penala, ne može se dosuditi. Ali činjenica je da je nešto ranije Slišković, u jednom naletu, neposredno pred vratarem gostiju Gičevskim, u skoro stopostotnoj situaciji za postizanje gola, spriječen na još nepropisniji način od Zelenike. Tada nisu protestovali igrači Rabotničkog, već gledaoci. Ali sudija je sudija . . . Njegova odluka je neopoziva i lako se ne mijenja. Zelenika je i ovog puta penal sigurno realizovao, udarcem u gornji lijevi ugao.
Kroz čitavo prvo poluvrijeme igra je bila dosta dinamična, živa, napeta uz terensku nadmoćnost domaćih. Navalna petorka Veleža potpomognuta halfovima izvodila je napade uglavnom preko desne strane. Tada bi obično loptu primio Zelenika u umjesto da je najkraćim putem uputi na gol, zadržavao bi je, nepotrebno bi trošio snagu na driblanje i tek onda bi ili šutirao ili bi bio fauliran. Vrijedilo je zabilježiti njegov majstorski slobodni udarac sa, oko 20 metara, izveden u 34 minuti. I pored gustog zida futbalera Rabotničkog, Zelenika je našao toliko slobodnog prostora da lopta ne dodirne nikoga od protivničkih igrača. Vratar Gičevski bio je nemoćan, učinio je trzaj, skok, tijelo se izvilo u vazduhu . . . Ni njegova intervencija nije uspjela, ali se prečka ispriječila na put lopti. Situacija je ponovno bila kritična za goste. No, samo za kratko vrijeme jer je Hrvić, odbijenu loptu od prečke iz blizine plasirao prilično blago, te se ona, na sreću igrača Rabotničkog, zaustavila u blatu na samoj liniji gola.
U drugom poluvremenu igra je popustila u tempu, najvjerovatnije usljed iscrpljenosti igrača i nedostatka fizičke kondicije. To se naročito primjećivalo kod pojedinaca u gostujućoj momčadi. I u tome periodu bilo je i nekoliko uzbudljivih akcija, a jedna od njih donijela je povećanje rezultata za domaće. Nakon oštrog udarca Ćišića u 57 minuti Gicevski je ispustio klizavu loptu, Hrvić se našao na mjestu i bez mnogo napora ubacio je u mrežu.
Selimotić II najistaknutijiNajistaknutiji pojedinac utakmice bio je mali Selimotić, lijevi half Veleža. I ranije ga je mostarska publika gledala na par ligaških utakmica, ali silom prilika kao lijevo krilo. Zapažalo se da je to tipičan odbrambeni igrač koji u navalnoj formaciji ne može ispoljiti svo svoje futbalsko znanje. U nedjelju se i pored veoma teškog igrališta brzo kretao po terenu, bio neumoran kao krtica, srčano se borio za loptu, gotovo uvijek u duelima izlazio kao pobjednik, korisno upošljavao svoje drugove u navali — kratko rečeno dokazao da mu je mjesto u prvom timu.
Gledali smo još neke rehabilitovane »debitante«. Ćubela se uopšte nije pojavljivao na prvenstvenim utakmicama. U prvoj utakmici zaslužio je pozitivnu ocjenu osobito svojom igrom u drugom poluvremenu. I »nestalni« prvotimac Ćišić dokazao je da zna igrati futbal, ali jasno, nema snalažljivosti ni dovoljno iskustva. Kroz više prvenstvenih okršaja te mane će postepeno iščeznuti. Ostali u odbrani takođe su svoj posao obavili sigurno. Navala — nekorisna. Jedino Hrvić nije zadržavao loptu, upućivao je svom slobodnom igraču, ali kod ostalih nije naišao na potporu. »Pinda« je bio glavni u zadržavanju lopte, kočnica većine navalnih akcija. A na momente se ponašao i nesportski.
Gostima je, izgleda više konvenirao teren i postigli su častan rezultat. Najzapaženiji: polutke Radevski i Stojanovski i pouzdani čuvar mreže Gičevski.
Sudija Anđelić iz Beograda bio je najzapaženija figura na utakmici. Pištaljka mu se previše često čula, u nekoliko navrata nije poštivao preimućstvo, a inače — zadovoljio je.
Bila je to borba, i to ogorčena borba od prvog do posljednjeg minuta, za dva dragocjena boda. Važna i jednim, i drugim... Više gostima iz Ljubljane, kojima bi eventualna pobjeda u Mostaru, ili bar polovičan uspjeh umnogom povećali šanse za ulazak u ligu četrnaestorice najboljih. A i Veležu nije bilo svejedno da li će Odred osvojiti u Mostaru bodove. Pobjeda bi značila krupan korak dalje o pobjedonosnom »maršu« ka Prvoj ligi.
Dakle, cilj i jednih, i drugih bio je zajednički — odlučno se boriti za bodove. Slovenci su na utakmicu sa Veležom došli »po sve ili ništa«. Glavnu pažnju usredsredili su na svoj navalni red, te su zbog toga pomjerili inače odličnog halfa Leškova na mjesto lijeve polutke. Da bi navala dobila prodornosti i efikasnosti...
»Remi« u prvom poluvremenuTek što se lopta pomakla sa centra, igrači Odreda krenuli su u napad. Iznenadna i brza navala gostiju zamalo da ih nije dovela u voćstvo. Odlični Leškov odjedanput se našao u kaznenom prostoru. Uslijedio je oštar udarac i odlična intervencija Veležovog čuvara mreže Irovića. Poslije te akcije, desetak minuta se igralo oko sredine igrališta i u tom kratkotrajnom periodu igra je bila izjednačena.
Sve akcije domaćih u toj početnoj fazi bile su usmjerene preko unutarnjeg tria. Računalo se na Zeleniku kao realizatora. Ali, on je bio neprestano pod kontrolom dvojice, ponekad i trojice protivničkih igrača. I kad bi uspio da se oslobodi svojih pratilaca, bio bi fauliran. Svi ti prekršaji dešavali su se u neposrednoj blizini kaznenog prostora, ali izvedeni slobodni udarci nisu doveli do promjene rezultata. Ipak je do prvog gola Veleža došlo nakon izvedenog prekršaja na polovini Odreda. Igralo se 13 minuta... Visoko nabačenu loptu Zelenika je nesebično glavom produžio demarkiranom Hrviću, kome je samo preostalo da je prisebno plasira u mrežu.
Do tog momenta publika kao da nije postojala na terenu. Nastalo je oduševljenje. Ali, kratkotrajno... Lopta je opet dotakla mrežu. Samo ovog puta igralište je zanijemilo. Odred je u 25 minuti uspio izjednačiti rezultat na 1:1. Neko od igrača gostujuće momčadi proturio je loptu u prazan prostor slobodnom Beleeru na lijevu stranu. Izgledalo je da će Irović prije stići do lopte, jer joj je pravovremeno krenuo u susret. I kad se očekivalo otklanjanje opasnosti, Irović je ispoljio neodlučnost. Stao je na pola puta između linije golmanskog prostora i lopte. Dok se on snašao lopta se već našla u mreži. Strelac — Vorgić. Do konca poluvremena uslijedio je period nadmoćnosti Odreda, jalove nadmoćnosti bez završnog udarca.
Dva lijepa golaMnogi su sa pritajenim pesimizmom očekivali nastavak utakmice. Pribojavali su se da Velež ne doživi poraz, koji je prema dotadašnjoj igri mogao lako uslijediti. U potpun uspjeh i pobjedu u Veleža počelo se sve više sumnjati, pogotovo kada se po prvim potezima nastavka primjetilo da su Slovenci još više zbili odbranu. Znak da su se pomirili i sa jednim bodom. Možda bi se njihov plan i ostvario da u 60 minuti Zelenika, jednim iznenadnim i preciznim udarcem sa oko 20 metara nije poslao loptu u desni gornji ugao Odredovog gola, kraj nemoćnog Brezara.
Još je bilo nepunih osam minuta do posljednjeg zvižduka sudiske pištaljke kada je sudbina Odreda na ovoj utakmici bila definitivno riješena. Na centeršut Selimotića II, raspoloženi Hrvić je glavom postigao treći gol. Opet je Brezar bio bespomoćan. I pokunjen... Jer primiti treći gol pred konac utakmice značilo je pomiriti se sa porazom. Ofd bolje ekipe?
Općenito uzevši Velež nije u nedjelju bio bolja ekipa, ali niko ne može osporiti zasluženost njegove pobjede. U redovima Veleža niko nije naročito blistao, ali bolji od ostalih su bili: Hrvić, Rukavina, Radiljević i Zelenika.
U većem dijelu utakmice Odred je pokazao tehničku superiornost. Imao je istaknutijih pojedinaca (Krgin, Brezar I, Leškov, Belcer), na momente prosto dominirao terenom, ali — do granice šesnaesterca. A dalje, igrači Odreda kao da su zaboravili konačan cilj futbalske igre. Komplikovali su »završnicu« i onaj njihov jedini gol bio je više plod greške odbranbenih igrača Veleža nego rezultanta realizatorskih sposobnosti Odredovih napadača.
Sudio Mikulin iz Zagreba dobro.
Rezultat zna nekada biti varljiv. Tako je i ovog puta, oni koji vide u naslovu da je »Metalac« porazio »Velež« sa 4:1, valjda pomisliti da su Mostarci u Zagrebu podbacili.
Da ne bi došlo do nesporazuma, treba odmah naglasiti da je vodeći tim Druge lige igrao vrlo dobro, da je oduševio publiku tehnički lijepom i zrelom partijom.
Ali, šta se može kada je protivnik toga jutra bio jači i kad mu je navala spretnije rješavala probleme pred golom, nego Zelenika i drugovi.
Znači: potpuno je zaslužen uspjeh »Metalca«.
*Prije utakmice potražio sam sastav tima od Hrvića.
— Irović... počeo je diktirati »Veležov« kapiten.
— A šta je sa Barbarićem?
— Nije još u formi.
Ipak, Barbarić kakav-takav učinio bi, mislimo, više nego danas nesigurni Irović. Ne mora se na njega bacati »drvlje i kamenje«, jer i on je imao niz lijepih momenata, ali Barbarić bi sigurno uz svoje iskustvo mnogo više koristio »Veležu«.
Jer, Irović je »kumovao« prvom golu koji je pao već udrugoj minuti. Ispustio je uhvaćenu loptu i Firm je onda lako pogodio mrežu.
*U ovom drugoligaškom okršaju dogodila se mala rijetkost. Skopski sudija Nedelkovski dosudio je ni manje ni niše nego tri penala!
Gosti su ljuti na njega. Vele da nije uopšte trebalo svirati prvi u 20 minutu. Ističu da Rukavina nije namjerno igrao rukom.
Mi smo, međutim, dobro vidjeli da se on umjesto nogom poslužio šakom kako bi umirio loptu.
I zato je izvan svake diskusije pitanje da li je bio jedanaesterac ili ne.
*»Velež« je svoj jedini pogodak postigao sa 11 metara, iako je ranije imao nekoliko lijepih prilika.
Mujić je vodio loptu, već je opasno ugrozio Majdića, kad ga je Zobić rukama zadržao.
Zelenika je tijelom prevario »Metalčevog« golmana jer je lopta otišla u sasvim drugi kut.
Da kažemo nešto i o šansama »Veleža«. Zelenika i Mujić su se u dva navrata stvorili na tri-četiri metra ispred gola ali su vrlo jako i — visoko šutirali.
*Najbolji na terenu bio je Pukšec, koji je uprkos poodmaklim godinama neumorno »vukao«.
U »Veležu« se najviše svidio Zelenika o kome se stvorio utisak da je centar velikih mogućnosti, potom Rukavina i marljivi Mujić. Što se tiče »Metalca«, još bi se mogli pohvaliti Šmitlehner i Firm.
Počelo je kao osam dana ranije u Zagrebu. Za nepunih 10 minuta domaći su vodili sa 2:0. To je uglavnom i odlučilo utakmicu, jer za 80 preostalih minuta obje ekipe postigle su po jedan zgoditak. Slično se dešavalo »Veležu« često: naime, da u početku olako shvati utakmicu i primi golove, a poslije svi napori za poboljšanje rezultata ostaju bezuspješni.
Obostrana slaba igraOčekivalo se da će to biti igra dostojna mjesta koje zauzimaju dvije najbolje momčadi ove lige. U prilog tome išla je i činjenica da su Titograđani dvije prethodne utakmice, igrane u gostima, riješili u svoju korist. Međutim, poslije primljenih golova greškom nesigurne odbrane gostiju, razvijala se prilično rastrgana utakmica, na momente preoštra, a u tehničkom pogledu daleko od mogućnosti koje mogu dati igrači ove dvije momčadi.
Od »Veleža« se takođe mnogo više očekivalo. To nije ni blizu onaj kolektiv iz jesenjeg dijela prvenstva. Po nedeljnoj igri vidjelo se da njihova forma opada i da ne mogu da pronađu način kako da pariraju protivniku, odnosno — u navalnom redu — kako da najbrže dođu do cilja. U Titogradu su Mostarci bili hendikepirani bolešću Mujića, te se u navali pojavio Musa, a pored njega i Bosek na lijevom krilu. Ni jedan ni drugi nisu se mogli uklopiti u potpunosti u kolektiv, te nisu ništa doprinijeli za bolji uspjeh svoga tima. Selimotić se donekle trudio, a Zelenika na položaju desne spojke pokušavao je da unese više takta i sredi redove svoje navale.
Tri poništena golaSvega četiri minuta poslije prvog sudijinog znaka, Mostarci su morali početi sa centra. Jedna bezopasna lopta padala je u kazneni prostor »Veleža«. Niko nije intervenisao. Lopta je dva puta otskočila od zemlje i tek se tada Bolfek odlučivao na akciju. Bilo je kasno. Darmanović je bio brži i pucao pored nemoćnog Barbarića. I drugi gol je slične prirode. Izdaleka šutiranu loptu sa desnog krila Barbarić je trebalo da boksuje mnogo oštrije, ali kratko odbijena lopta ubrzo se našla u njegovoj mreži. Treći gol Titograđani su postigli iz jedne brze akcije cijelog navalnog reda koju je završio Vučeković razantnim šutom u desni donji ugao. Do konačnog rezultata, »Budućnost« je postigla još dva, a »Velež« jedan zgoditak, ali su pomoćne sudije reklamirale ofsajd pozicije. Konačan rezultat postigao je Hrvić, skrenuvši glavom u suprotni ugao jednu oštro pucanu loptu Selimotića.
U nedjelju nije mnogo nedostajalo pa da se uvjerimo u nezahvalnost prognoziranja futbalskih utakmica. Na igralištu Veleža, vodećeg kluba Druge »divizije«, gostovao je Bokelj, posljednji sa tabele , koga je mostarski ligaš, pred njegovom publikom u Kotoru, u prvom dijelu prvenstva ubjedljivo pregazio sa 6 : 1. Sve realne prognoze išle su u prilog domaćih i s pravom se očekivala laka pobjeda Veleža, bez većeg napora.
Ali, u futbalu nema ništa nemoguće. Umjesto očekivanog popravljanja goldiferencije, moglo se vrlo lako desiti da autsajder Druge lige Bokelj oduzme slabom Veležu u Mostaru i jedan bod!
Preko pola sata iščekivanjaSve do 80 minute konačan rezultat utakmice bio je neizvjestan. Velež je rezultatski imao prednost od jednog gola razlike, ali nesigurna i nervozna igra većine odbranbenih igrača domaćih nije ulivala potpunu garanciju u očuvanje tog minimalno stečenog preimućstva.
Na prvi gol čekalo se više od pola časa. I do tog momenta navalni igrači Veleža stvorili su nekoliko povoljnih pozicija za realizovanje, ali slabo su »nišanili«. U jednom trenutku Hrvić se neočekivano našao slobodan u kaznenom prostoru Bokelja, oklijevao je samo za trenutak i — šansa je otišla u nepovrat. Pucački raspoližen Mujić je u prvom poluvremenu, u nekoliko mahova, oštrim udarcima izdaleka pokušavao načeti mrežu gostiju, ali bez uspjeha. Jaki udarci prolazili su tik pored cilja. Sve do 32 minute... Tada je precizan i snažan udarac Mujića čuvar mreže gostiju Kantić izboksovao do dobro postavljenog Ćišića, kome nije bilo teško da prisebno plasiranim udarcem pronađe prazan dio mreže.
Ni navalni igrači Bokelja nisu bili pasivni, a ni bezopasni. Stvorili su dvije idealne šanse, može se reći šanse utakmice. Obadva puta se lijevo krilo Martinović našlo samo pred Irovićem i obadva puta se — zašeprtljalo.
Mujićevi efektni goloviOstalo što zaslužuje da bude zabilježeno na ovoj kvalitetno slaboj utakmici — to su dva efektna Mujićeva gola. Odlična desna polutka Veleža osjetila je da ostalim navalnim suigračima, a naročito Zeleniki ne polazi ništa za rukom. Pred kraj utakmice Mujić je odličio da svoje izvrsne tehničke sposobnosti iskoristi za solo akcije. I prvi pokušaj je uspio. Negdje oko centra u sprintu s loptom prešao je nezadrživo nekoliko protivničkih igrača i razatnim udarcem u donji desni ugao sa daljine od oko 20 metara doveo Velež u voćstvo od 2:0. Još se oduševljenje domaćih navijača nije ni stišalo, a igrači Bokelja su i treći put poveli loptu sa centra. Mujić je opet predriblao dvojicu protivničkih igrača i vratara gostiju Katniću jedino je preostalo da njegovu dobro odmjerenu loptu prati pogledom do u same rašlje. Tek tada, u 82 minuti, Bokelj je bio potučen. Isuviše kasno...
Igra Veleža zabrinjava. S iznenađenjem smo primali vijesti o zagrebačkom i titogradskom porazu, čudili se kako Velež olako gubi utakmice sa dva — tri gola razlike. Posljednja nedjelja nas je uvjerila da od onakvih igara Veleža ne možemo ni očekivati pobjede i povoljnije rezultate. Velež, cijeneći po igri s Bokeljom, pretstavlja ekipu koja trenutno igra bez ikakvog sistema. Većina igrača je van forme, igra bezvoljno, samouvjereno, precjenjujući svoje momentalne sposobnosti.
U slaboj cjelini teško je istaći najbolje. U odbrani, pored sigurnog Irovića, izdvojili bi Bolfeka, dok u navalnom redu najbolju ocjenu zaslužuje Mujić, glavni akter sva tri gola. Najslabiji — Zelenika. Jesenas je u Kotoru bio odličan, dao tri gola i valjda je zbog toga bio odlično čuvan. Centerhalf Matavulj ga za cijelo vrijeme utakmice nije ispuštao sa oka.
Bokelj, mimo očekivanja dobar. Borbena, žilava momčad koju je u nedjelju bilo teško savladati. Bolji dio tima je odbrana čije su osnovne poluge: Katnić, Matavulj i Preljević.
Utakmice u proljećnom dijelu prvenstva sa »Metalcem« i »Budućnošću« »Velež« je gubio u prvih 15 minuta, kad su uglavnom protivnici rješavali susrete u svoju korist. Poučen takvim iskustvom, »Velež« je danas odmah u početku zaigrao sa dva centarhalfa da bi razbio protivničke navale, a onda je postepeno prelazio u napade, sredujući svoje redove. Taktika sa dva centarhalfa potpuno je uspjela. Zahvaljujući takvoj igri u prvih 15 minuta prvog i drugog poluvremena »Velež« je uspio da osvoji jedan bod u Zenici. Utakmica se inače završila bez golova, i to uglavnom zahvaljujući neefikasnosti navala, a osim toga i zbog odlične odbrane oba vratara.
Odmah u početku »Velež«, iako igrajući defanzivno sa povučenim igračima i sa četiri futbalera u navali, uspio je da »raširi« odbranu Zeničana, prodire u dubinu preko krila, te opasnim centaršutevima Sliškovića ugrozi nekoliko puta gol Tomanovića. Domaći su tek poslije 15 minuta takvog pritiska počeli sređivati svoje redove. Međutim, uspjeha nije bilo, jer su sve navale sprovođene kroz sredinu igrališta, gdje se danas nalazio izvrsni i neprelazni Momić. Igra je naročito u prvom poluvremenu bila staložena, dopadljiva i pred vratima uzbudljiva, jer su se pred oba gola stvarale gužve koje su dizale gledaoce sa njihovih sjedišta.
U drugom poluvremenu »Veležovci« su imali priliku da postignu zgoditak, ali, jednom Hrvić, a drugi put Bolfek nisu iskoristili sigurne šanse. Što se igra više bližila kraju, domaći su sve opasnije navaljivali u namjeri da riješe utakmicu u svoju korist. »Velež« je bio prisiljen da se brani. I, zaista, u posljednjih deset minuta situacija na terenu bila je tako uzbudljiva da se svakog časa očekivao gol u korist Zeničana. Jednom se Tarabar pred sam kraj utakmice našao oči u oči sa Irovićem, ali je golman »Veleža« opasnim padom u noge spasio svoja vrata.
I jedni i drugi mogu biti zadovoljni rezultatom. Obje momčadi mogle su postići po nekoliko zgoditaka. U današnjem »Veležovom« okrnjenom timu, bez Zelenike i Selimotića, isticao se naročito raspoloženi Momić, zatim Radiljević i Irović i donekle Mujić u navali. »Velež« je igrao bolje nego na svim dosadašnjim utakmicama u proljećnom dijelu. Kod domaćih najbolji je bio Mujkić, uz vratara Tomanovića, a u navali Brdarević i Tarabar.
Iako su se gledaoci ljutili zbog čestog sjeckanja i dosuđivanja faulova od strane sudije Rakovića, ipak treba pohvaliti njegovo suđenje, jer je utakmica završena u potpunom redu.
Prosto ne znamo odakle početi. Bilježnica sa utakmice je poluprazna, jer se faktički za 90 minuta te veoma slabe utakmice, skoro nije imalo šta zabilježiti.
Veležu je pobjeda značajna. Sa ta dva boda, tri kola pred kraj prvenstva, osigurao je ulazak u Prvu ligu. Drugi put od oslobođenjaVelež će učestvovati u takmičenju najboljih futbalskih klubova Jugoslavije. I pored važnosti te pobjede, preko 4.000 gledalaca nezadovoljno je napustilo igralište. Nije bilo uobičajenog oduševljenja i radosti. Mostarski ligaš je pobijedio sa 1:0 (0:0) iako je po razvoju situacije na terenu mogao napustiti svoj, domaći teren poražen s dva — tri gola razlike. Eto, to je ono što je primoralo gledaoce da onako tužni i nezadovoljni napuštaju igralište i pored sigurnog ulaska njihovih ljubimaca u Prvu ligu. Kako i s kim igrati protiv daleko jačih protivnika, kada se moglo desiti da Napredak u Mostaru slavi pobjedu. Šta očekivati u susretima sa Partizanom, Hajdukom, Dinamom, Sarajevom i ostalim prvoligašima?
Nadmoćnost gostijuDomaći su u prvom poluvremenu igrali protiv vjetra. Po već uvriježenoj tradiciji iz proljećnog dijela, počeli su rastrgano i konfuzno. A kada je u jednom naletu Mujić dobio udarac u butinu od protivničkog beka i počeo »šepati« bilo je jasno da će hendikepirana ekipa Veleža teško izaći na kraj sa borbenim Kruševljanima.
Skoro pola sata proteklo je u terenskoj superiornosti Napretka. Desno krilo gostiju, Spasić, u jednoj od iznenadnih akcija našao se neometan pred vratima Veleža, ali je u brzini prebacio gol. U dva maha udarce navalnih igrača Napretka sigurni Irović nije mogao u potpunosti ukrotiti, oštre i precizne lopte skrenuo je u posljednji čas vrhovima prstiju do — stative.
Poslije polučasovnog »spavanja« Veležova navalna petorka malo se trgla. Mujić je učinio nekoliko sprintova i bjegova, a jedan od njih, u 35 minuti, urodio je plodom. Privukao je na lijevu stranu nekoliko protivnika, iznenada centrirao i Bolfeku je samo preostalo da prisebnim udarcem glavom pored golmana i dvojice protivničkih igrača postigne jedini gol utakmice.
Opet protiv vjetraInteresantno, ali Velež je i drugo poluvrijeme imao za protivnika vjetar! Dok je u prvom poluvremenu pirio jug, nakon odmora dunuo je prilično jak sjeverac. Velež se skoro cijelo vrijeme branio, a gosti, više zahvaljujući vjetru nego znanju, napadali. Ti njihovi napadi nisu se odlikovali smišljenošću, te nisu mogli donijeti ni promjenu rezultata.
O igri Veleža nema se pohvalno šta napisati. Gotovo kroz cijelu utakmicu bio je podređen partner. I vjetar ne bi trebao pretstavljati opravdavajući okolnost za onakvu rastrganu i lošu igru Veleža. Jedine svijetle tačke u timu bili su Irović i Rukavina, te donekle Radiljević i Mujić, koji je i pored povrede bio najbolji navalni igrač. Poslije duže pauze nastupio je i Ćemalović. U slaboj cjelini ni on nije mogao predvesti zadovoljavajuću igru, pogotovo što mu je to prvi ozbiljniji nastup nakon desetomjesečnog neigranja.
Utakmicu je sudio Veljko Rončević iz Beograda autorativno.
Šapčani su više očekivali od budućeg prvoligaša. Izgleda da je Mačvi bolje odgovarao blatnjav teren i njeni su se igrači lakše kretali. Da je Mačva imala bar jednog realizatora u navali, i da golman Irović nije odlično branio, Velež bi bio osetno poražen. Ovako je kapitulirao samo u 61', posle dobro ubačenog kornera: neko od Veležovih igrača izbacio je loptu u polje, i half Voja Stefanović iz trka, sa 30 metara oštro je tukao na gol. Lopta je pogodila prečku i odbila se u — mrežu.
Taj gol doneo je Mačvi dva dragocena boda i nadu da neće igrati u Potsaveznoj ligi, a Veležu je time ugroženo prvo mesto, mada ne i odlazak u Prvu ligu.
Posljednju utakmicu u Drugoj ligi pred svojim navijačima Velež je sigurno riješio u svoju korist sa rezultatom 4:1 (3:0). I sve ostale utakmice ovogodišnjeg drugoligaškog prvenstva u Mostaru Velež je odlučivao u svoju korist, ali te pobjede nisu izazivale uobičajeno oduševljenje kod gledalaca. Njihovi ljubimci su samo na momente blistali u punom sjaju. Inače, gotovo u svim linijama nešto je »škripalo« i pobjede su postizavane više iskustvom i vanredno dobrom igrom pojedinih odbranbenih igrača. Međutim, u nedjelju smo bili svjedoci odlične igre kompletne jedanaestorice veležovaca. Istina, samo u prvom poluvremenu... Svi igrači domaćih zaigrali su poletno, oštro, brzo se oslobađali lopte, lijepo demarkirali, često šutirali i u tom periodu prosto »matirali« protivnika. Pružili su bez dvoumljenja najbolju igru u proljećnom dijelu prvenstva.
Zelenikini goloviZnali smo da Zelenika ume da igra. I pored toga često puta smo željeli da ga ne vidimo u timu Veleža zbog niza mana (težnje za individualnom igrom, prgavost). I pauzirao je tri nedjelje. Poslije tronedjeljnog »mirovanja« uvjerili smo se da Zelenika kad hoće da igra korisno, mnogo znači. Lovćen je to najbolje osjetio. Igrao je kao rijetko kada korisno za kolektiv, neprestano je bio u pokretu lijevo - desno, često puta da bi se lakše domogao lopte nalazio se i na polovini cvog dijela igrališta, dijelio veoma upotrebljive lopte suigračima, šutirao oprezno i precizno . . . Ukratko, bio je nezadrživ i snosi najveći dio zasluga za savršeno funkcionisanje navalnog kvinteta Veleža kroz prvih 45 minuta.
Tek što je lopta pošla sa centra, Velež je krenuo u napad. Iznuđen je prvi korner. Selimotić I je nabacio loptu negdje u prostor oko penaltika, a Zelenika je iz teške situacije, leđima okrenut golu, šutirao preko sebe. Igrači gostiju gledali su zbunjeno kako lopta prolazi svega nekoliko centimetara preko vratnice. Domaći nisu prestajali sa »ofanzivom« i futbaleri Lovćena, u nekoliko navrata, raščišćavali su opasne situacije izbacivanjem lopte u korner. Nakon drugog kornera, izvedenog opet s desne strane, stvorila se velika gužva pred vratima gostiju. Radiljević, koji je došao da pomogne navali, prebacio je glavom loptu do Hrvića koji je prisebno pronašao neobezbjeđeni dio mreže. 1:0 u 23 minuti!
Drugi i treći gol, su djelo Zelenike. Obadva su realizovana iz slobodnih udaraca. Prvi put gosti nisu pravili »zid«. Imali su povjerenje u vratara. Zelenika je uzeo mali zalet i iskosa sa 18 metara neodbranjivo pogodio mrežu. Kada je dvije minute pred kraj poluvremena ponovno dosuđen slobodan udarac sa ivice šesnaesterca, skor svi igrači Lovćena stali su u živi »zid«. Pravo je čudo kako je Zelenika, u takvoj situaciji, postigao gol.
Ni u nastavku utakmice Velež nije igrao loše, ali popustio je oštar tempo iz prvog poluvremena. Odmah u početku desno krilo Lovćena, Pravilović, odmjerenim udarcem u desni gornji ugao smanjio je rezultat na 1:3. Futbaleri Lovćena su jedno vrijeme bili u nadmoći, ali njihova navala ni u najpovoljnijim prilikama nije znala uputiti loptu u Veležov gol. U jednoj od iznenadnih akcija Mujić je povećao pobjedu Veleža na 4:1.
O igri Veleža može se govoriti samo u superlativima. Najbolji među više dobrih — Zelenika. Ostale bi klasificirali ovako: Radiljević, Selimotić I, Irović, Rukavina (samo u prvom poluvremenu) itd. Uglavnom, nije bilo slabog mjesta. Da je Mujić zaigrao u svojoj uobičajenoj formi i da nije imao »peh« pri šutiranju, pobjeda bi bila još uvjerljivija.
Cetinjani su takođe pružili dopadljivu igru. Najbolji pojedinci u njihovom timu bili su: Mišo Pajević, Ivanović i Jabučanin.
Beogradski sudija Anđelić zaslužio je ocjenu vrlo dobar.
Kroz takmičenja u saveznim ligama »Velež« je mnogo puta igrao u Skoplju i nijedanput nije izašao kao pobjednik. Za današnju pobjedu »Veleža bili su od presudnog značaja početak prvog i drugog poluvremena kada su postignuti zgodici. Prva navala »Veleža« urodila je plodom. Mujić se sa lijeve strane probio sve do gola autlinije, prešavši cijelu odbranu domaćih. Tada je ubacio oštru loptu prema golu. Musa je stavio nogu i lopta se našla u mreži. Slično je bilo i početkom drugog poluvremena, sa razlikom što je ovog puta Mujić izmijenio ulogu sa Musom. Ostatak prvog, a i drugo poluvrijeme, pripalo je uglavnom domaćima. Oni su dobrim dijelom bili gospodari terena, ali su igrali suviše nervozno. Pored takve nadmoćnosti nije bilo bojazni za gol. Ipak su Mostarci imali vrlo pouzdanu momčad koja je lako izlazila na kraj sa visokim loptama domaćih i neobično sigurnog vratara Irovića. Kolika je bila nadmoć domaćih u prvom poluvremenu vidi se i iz omjera kornera, jer su domaći pucali devet, a Mostarci nijedan. Istina, za takvu nadmoć treba da se zahvali dobrim dijelom i vrlo jakom vjetru, koji je duvao u prvom poluvremenu.
Mostarci su danas igrali neobično mirno i staloženo, iako se moglo desiti da izgube prvo mjesto. Baš takva igra je i urodila plodom.
Pobjeda je mogla biti još veća da je Momić sredinom prvog poluvremena kod stanja 1:0 za »Velež« realizovao jedanaesterac. On je pucao u stativu, poslije prekršaja nad Hrvićem. I gosti su pred kraj prvog poluvremena zapucali penal, jer je Bačvarov tukao pored stative.
Od današnje jedanaestorice »Veleža« treba naročito pohvaliti Momića, Irovića i Radiljevića u odbrani, te Selimotića, zamjenika Zelenike Musu i Mujića. Priznanje treba odati sudiji Gegiću, koji je, iako malo poznat, vodio utakmicu u velikom stilu i sa puno autoriteta.
Već u prvom minutu Milutinović prelazi tri Veležova igrača i šalje opasan šut na Veležov gol. Odmah zatim Velež izvodi protivnapad i potpuno preuzima inicijativu u svoje ruke. Nižu se akcije prema Stojanovićevom golu. Već u 4 min. Borozan šalje loptu u kazneni prostor gde se stvara gužva, ali Stojanović smelim skokom spasava gol izbacivanjem lopte u korner. Odmah zatim opet je Velež u napadu i Zelenika šutira. Loptu dodiruje Stefanović i ona dolazi do slobodnog Rebca koji tuče pored gola. Minut kasnije ponavlja se slična situacija, ali ovoga puta Stefanović uspešnije interveniše.
Neočekivani golPosle 25 minuta Partizan se konačno sređuje. Do tog vremena Veležova navala nije znala da iskoristi nadmoćnost. Njegovi igrači pravili su početničke greške. Stojanović se tri puta našao u veoma kritičnoj situaciji, ali je uspešno intervenisao i tako uspeo da spase svoja vrata. Posle toga Partizan brzim prodorima vrlo često dolazi pred Barbarićev gol. U jednom momentu stvorila se gužva pred golom, pritrčao je Milutinović, ali Barbarić je intervenisao i prosto neverovatnim skokom uspeo da uhvati loptu. U 30 minutu došlo je da igralištu do jedne veoma ružne slike. Borili su se Zelenika i Stefanović. Kada je Stefanović oduzeo loptu, Zelenika ga je bezobrazno udario po nogama. Poslednji minuti prvog poluvremena pripadali su Partizanu, ali ni njegova navala nije uspela da realizuje sve napore. U nastavku igre već u prvim minutima opet greškom levog beka, lopta je došla do Veselinovića koji se našao oči u oči sa Barbarićem. On je ispod njega poslao loptu u mrežu sa skoro 20 metara.
Gruba igraPosle ovoga, pa do završetka, nije više bilo lepe igre i uzbudljivih situacija. Igrači su se međusobno čarkali i otvoreno udarali. Igralo se grubo. Ispadi pojedinih igrača bili su nesportski. U jednom momentu Čajkovski je zajaukao, izgledao je kao da je udaren, iako to nije bio. On je simulirao i zato je bio izviždan od publike. Malo zatim gosti iznenada povećavaju rezultat. U 52 minutu Barbarić izbacuje loptu, ali veoma kratko. Do lopte je došao Milutinović i razumljivo loptu je vratio u prazan gol. Trinaest minuta kasnije dosuđen je penal protiv Veleža koji je pretvoren u gol. Pri kraju igre grubo je srušen Hrvić pred Partizanovim golom. Igra je prekiinuta. Dok je lekar intervenisao, sudija je na zaprepašćenje publike nastavio igru iako je na terenu bilo i neigrača.
Sve u svemu nijedan tim nije ispunio očekivanja. Velež nije igrao kako zna niti je njegova ekipa pružila uobičajenu borbenost.
Partizan je ovoga puta razočarao Mostarce gde je prvi put igrao od 1946 godine. Njegovi najbolji igrači, inače naši poznati reprezentativci, nisu pokazali ono što znaju, a tim kao celina igrao je veoma mlako i rastrgano.
Sudija Makijedo na kraju igre bio je prisiljen da isključi Dilberovića zbog ispada.
Poletnom igrom »Velež« je danas zasluženo pobijedio »BSK« sa 4:2 (2:2). [...]
Mada klizav teren od pljuska, koji je trajao neprekidno dva sata prije utakmice nije dozvoljavao da se razvije lijepa igra, za današnju utakmicu između »BSK-a« i »Veleža« može se reći da je bila vrlo interesantna. Još u početku obje ekipe snažno navaljuju u namjeri da osiguraju pobjedu. Iako Marković postiže gol u osmom minutu, Zelenika izjednačuje u 12. minuti. Poslije toga BSK opet prelazi u vodstvo preko istog igrača u 35. minuti, ali u 44. minutu Zelenika izjednačuje na 2:2 iz jedanaesterca koji je skrivio Stanković.
Drugo poluvrijeme proteklo je u znatnoj nadmoćnosti »Veleža«, koji je uspio da u 48. minuti preko Mujića i u 78. minuti preko Selimotića poveća rezultat na 4:2. U ovom dijelu igre gosti su prikazali odličnu igru. Domaći su vrlo rijetko uspijevali da dođu do gola »Veleža« na kome se nalazio vrlo dobar golman Barbarić. U timu »Veleža« nije bilo slabih mjesta, a najbolji su bili pored Barbarića Borozan, Bolfek i Zelenika. Za požrtvovanu i dobru igru Beograđani su srdačno nagradili goste aplauzom. U timu »BSK-a« nitko se nije naročito istakao.
Poslije nedeljne utakmice navijači su zadovoljno napustili teren. Kako i ne bi kad je njihov ljubimac odnio još jednu pobjedu. To je bila teška borba po blatnjavom terenu. Veležovci su zaigrali kao nikada do sada. Mladi tim dao je sve od sebe. Igrao je jednostavnije i korisnije. Rezultat takve igre ispoljio ce u golovima. Ovog puta znali su iskoristiti povoljne situacije.
»Spartak« nije bio loš tim, već naprotiv veoma dobar, borben sa odličnom kondicijom i ostalim odlikama jedne iskusne ekipe. Ipak oni nisu imali uspjeha. Igrali su dobro u polju, ali kad se takva igra trebala realizovati njihova navala je u završnicima pravila grube greške. Mnogo su kombinovali, a to im se osvetilo. Takač, Palatinos, Branisavljević i još neki drugi imali su pogodnih situacija da postignu gol, ali su uvijek oklijevali.
Odbrana »Veleža« ispunila je časno svoj zadatak. Momić je bio stub svog tima i ujedno najbolji na terenu. Barbarić nije imao mnogo posla, ali je odbranio dvije opasne lopte. Bolfek je podbacio. Izgleda da mu nije odgovaralo mjesto beka. Rukavina je bio siguran, ali mu se može zamjeriti što je ostavljao protivničko krilo. Borozan nije ispunio očakivanja koja su se od njega očekivala. Radiljević je položio ispit. Bio je siguran i uz Momića najbolji u svom timu. Za Sliškovića ce može reći da napreduje i da će to biti efikasno i korisno krilo. Mujić, Zelenika, Hrvić i Ćemalović dobro su se slagali i znali su da opasno ugrožavaju protivnički gol. Tim kao cjelina igrao je dobro.
Ovom pobjedom dokazao je tim »Veleža« da nije bio »zreo« za ispadanje i da je tvrd orah i za naše najbolje timove. Sve šanse nisu izgubljene. Ukoliko bi tukli »Vardara« u Skoplju sa nekoliko golova razlike bilo bi mogućnosti da ostane u ligi najboljih. Bilo kako, smatramo da će se igrači »Veleža« dostojno boriti i na posljednjoj utakmici, onako kako to znaju. To očekuje sportska javnost Mostara i Hercegovine.
Već u prvim minutima igre videlo se da će tim „Vardara” odneti pobedu. Igrači „Vardara” su počeli silovitim napadima, bez uobičajene nervoze. Nasuprot njima igrači „Veleža” zaigrali su bolje tek pri kraju drugog dela igre. Njih je možda u početku igre demoralisao prvi gol koji je postignut već u 5 minutu. Dao ga je Velkovski. On je sa tridesetak metara pogodio gornji desni ugao i iznenadio inače odličnog Barbarića. U 24 minutu Karamfilović je lako pored palog Barbarića poslao loptu u mrežu.
U drugom delu „Vardar” počinje sa silovitim napadima i već u 2 minutu Karamfilović dodaje Velkovskom, koji je prodro do gol-aut linije i centrirao previsoko Cincijevski je vešto prevario i Barbarića i centarhalfa „Veleža” propustivši loptu slobodnom Georgijevski II, koji je bez oklevanja povećao na 3:0. Od ovog momenta igrači „Vardara” počinju da igraju ležerno. Kao plod ovakve igre „Vardara” došla su dva gola Zelenike. Četvrti gol za „Vardar” postigao je Velkovski, a peti gol bio je autogol Bolfeka. Pobeda Vardara je zaslužena.
Stadion: Karaburma. Gledalaca: 2.000. Sudija: Adem Fazlagić (Čapljina).
OFK: Kocejić, Mirković (Stojanović 85'), Bratić, Terzić, Kuzmanovski, Đurđević (Delibašić 77'), Ćurčić, Spoljarić, Đukanović, Lončar, Nikoličić
VELEŽ: Pudar, Pintul (Mavrak 71'), Musa, Farac (Dalić 46'), Bejatović ■, Glogovac, Jokišić, Tufek, Pušić ■, Maslovar, Beširević
0-1Đukanović 20'
0-2Špoljarić (p) 28'
0-3Đukanović 38'
0-4Đukanović 42'
Jokišić 53'1-4
1-5Ćurčić 71'
1. OFK Beograd1 00 0 5:1 2
2. Radnički Niš1 00 0 4:1 2
3. Rad Beograd1 00 0 3:0 2
4. FK Zemun1 00 0 3:1 2
5. Vojvodina Novi Sad1 00 0 2:1 2
6. Vardar Skoplje1 00 0 1:0 2
7. Borac Banja Luka0 11 0 0:0 1
8. Proleter Zrenjanin0 11 0 0:0 1
9. Pelister Bitolj0 10 0 0:0 0
10. Spartak Subotica0 10 0 0:0 0
11. Partizan(-1)0 00 0 0:0 0
12. Sutjeska Nikšić(-1)0 00 0 0:0 0
13. Budućnost Titograd0 00 1 1:2 0
14. Crvena zvezda0 00 0 0:1 0
15. Željezničar Sarajevo0 00 1 1:3 0
16. Sloboda Tuzla0 00 1 1:4 0
17. FK Sarajevo0 00 1 0:3 0
18. Velež Mostar0 00 1 1:5 0
Kakav debakl »rođenih« na Karaburmi!
Beogradski »romantičari«, koji su prije pet dana, zajedno s Pelisterom, zahvaljujući naštimovanoj glasačkoj mašineriji na Terazijama, nakon otkaza klubova iz Hrvatske, uletjeli su u prvoligaško društvo, i održali žestoku fudbalsku lekciju Mostarcima.
Gosti sa Neretve, bez dvojice ponajboljih pojedinaca u timu, kapitena Zdenka Jedvaja i prvog strijelca Mehe Kodre, samo u prvih dvadesetak minuta uspjeli su da pariraju mladićima trenera Petkovića. A onda je došao kolaps »crvenih«...
Odbrana gostiju bila je poput ementalera, srednji red Pinokijeva družina, a napadači kao brodolomci daleko od rta Dobre nade. Stoga nije nikakvo čudo što su Beograđani, u periodu od 20. minuta do kraja poluvremena, sve što su zamislili neometano mogli i realizovati. Njihova »devetka« Dragan Đukanović (ko je taj?) skoro ni kriv ni dužan se proslavio.
»Plavi« su kao od šale probijali bočne pozicije Veležove odbrane. Mladići u užoj odbrani »rođenih«, Pintul, Musa i Farac, pokazali su veliko neiskustvo, naivnost i totalno odsustvo koncentracije. Veliku pometnju u zadnji red gostiju nepromišljenim istrčavanjem konstantno je unosio i golman Velibor Pudar, koji je, ako je suditi po ovom meču, daleko ispod renomea »letećih Mostaraca«. Lako je domaćinu bilo davati golove u sudaru s protivnikom koji nije znao ni kuda će ni šta će. A najradije bi u zemlju propao!
U drugom dijelu meča Mostarci su bili nešto vispreniji. Ulazak Dalića, umjesto indisponiranog Farca, učinio je njihovu igru usmišljenijom, bržom i opasnijom. Nagrada u vidu počasnoga gola stigla je već nakon osam minuta. Dobar centaršut s desne strane Nikola Jokišić je »santračevski« — lopta se uz desnu stativu gola golmana Kocejića otkotrljala u mrežu — ralizovao. Pošto su tada domaći fudbaleri bili isključili motore izgledalo je da će gosti postići još koji gol. Ali, bila je to pogrešna pretpostavka. Breme katastrofe bilo je veliki »okov« da bi se »rođeni« mogli vratiti u igru.
Sredinom drugoga poluvremena došlo je do nove kardinalne greške u odbrani gostiju, pa je Ćurčić upalio petardu u mreži Pudara. Nevjerovatno, ali drugoligaši na startu znaju i mnogo jače timove od ovoga Veležovog današnjeg ne samo »baciti na pleća«, nego i poniziti.
Ipak, pod Bijelim brijegom ne treba dizati uzbunu. Treba se pripremiti za ovakve šok-terapije. Tim se stvara, a i narod lijepo kaže »Prvi mačići se u vodu (Dunav) bacaju«...
Početak je prvenstva. Valja sačuvati zdravu pamet i ne gubiti živce.
Stadion: Karaburma. Gledalaca: 2.000. Sudija: Adem Fazlagić (Čapljina).
OFK: Kocejić, Mirković (Stojanović 85'), Bratić, Terzić, Kuzmanovski, Đurđević (Delibašić 77'), Ćurčić, Spoljarić, Đukanović, Lončar, Nikoličić
VELEŽ: Pudar, Pintul (Mavrak 71'), Musa, Farac (Dalić 46'), Bejatović ■, Glogovac, Jokišić, Tufek, Pušić ■, Maslovar, Beširević
0-1Đukanović 20'
0-2Špoljarić (p) 28'
0-3Đukanović 38'
0-4Đukanović 42'
Jokišić 53'1-4
1-5Ćurčić 71'
Kakav debakl »rođenih« na Karaburmi!
Beogradski »romantičari«, koji su prije pet dana, zajedno s Pelisterom, zahvaljujući naštimovanoj glasačkoj mašineriji na Terazijama, nakon otkaza klubova iz Hrvatske, uletjeli su u prvoligaško društvo, i održali žestoku fudbalsku lekciju Mostarcima.
Gosti sa Neretve, bez dvojice ponajboljih pojedinaca u timu, kapitena Zdenka Jedvaja i prvog strijelca Mehe Kodre, samo u prvih dvadesetak minuta uspjeli su da pariraju mladićima trenera Petkovića. A onda je došao kolaps »crvenih«...
Odbrana gostiju bila je poput ementalera, srednji red Pinokijeva družina, a napadači kao brodolomci daleko od rta Dobre nade. Stoga nije nikakvo čudo što su Beograđani, u periodu od 20. minuta do kraja poluvremena, sve što su zamislili neometano mogli i realizovati. Njihova »devetka« Dragan Đukanović (ko je taj?) skoro ni kriv ni dužan se proslavio.
»Plavi« su kao od šale probijali bočne pozicije Veležove odbrane. Mladići u užoj odbrani »rođenih«, Pintul, Musa i Farac, pokazali su veliko neiskustvo, naivnost i totalno odsustvo koncentracije. Veliku pometnju u zadnji red gostiju nepromišljenim istrčavanjem konstantno je unosio i golman Velibor Pudar, koji je, ako je suditi po ovom meču, daleko ispod renomea »letećih Mostaraca«. Lako je domaćinu bilo davati golove u sudaru s protivnikom koji nije znao ni kuda će ni šta će. A najradije bi u zemlju propao!
U drugom dijelu meča Mostarci su bili nešto vispreniji. Ulazak Dalića, umjesto indisponiranog Farca, učinio je njihovu igru usmišljenijom, bržom i opasnijom. Nagrada u vidu počasnoga gola stigla je već nakon osam minuta. Dobar centaršut s desne strane Nikola Jokišić je »santračevski« — lopta se uz desnu stativu gola golmana Kocejića otkotrljala u mrežu — ralizovao. Pošto su tada domaći fudbaleri bili isključili motore izgledalo je da će gosti postići još koji gol. Ali, bila je to pogrešna pretpostavka. Breme katastrofe bilo je veliki »okov« da bi se »rođeni« mogli vratiti u igru.
Sredinom drugoga poluvremena došlo je do nove kardinalne greške u odbrani gostiju, pa je Ćurčić upalio petardu u mreži Pudara. Nevjerovatno, ali drugoligaši na startu znaju i mnogo jače timove od ovoga Veležovog današnjeg ne samo »baciti na pleća«, nego i poniziti.
Ipak, pod Bijelim brijegom ne treba dizati uzbunu. Treba se pripremiti za ovakve šok-terapije. Tim se stvara, a i narod lijepo kaže »Prvi mačići se u vodu (Dunav) bacaju«...
Početak je prvenstva. Valja sačuvati zdravu pamet i ne gubiti živce.
1. OFK Beograd1 00 0 5:1 2
2. Radnički Niš1 00 0 4:1 2
3. Rad Beograd1 00 0 3:0 2
4. FK Zemun1 00 0 3:1 2
5. Vojvodina Novi Sad1 00 0 2:1 2
6. Vardar Skoplje1 00 0 1:0 2
7. Borac Banja Luka0 11 0 0:0 1
8. Proleter Zrenjanin0 11 0 0:0 1
9. Pelister Bitolj0 10 0 0:0 0
10. Spartak Subotica0 10 0 0:0 0
11. Partizan(-1)0 00 0 0:0 0
12. Sutjeska Nikšić(-1)0 00 0 0:0 0
13. Budućnost Titograd0 00 1 1:2 0
14. Crvena zvezda0 00 0 0:1 0
15. Željezničar Sarajevo0 00 1 1:3 0
16. Sloboda Tuzla0 00 1 1:4 0
17. FK Sarajevo0 00 1 0:3 0
18. Velež Mostar0 00 1 1:5 0
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 3.000. Sudija: Veljko Korać (Cetinje).
VELEŽ: Pudar (Glogovac 87'), Musa, Pušić, Bejatović ■, Jedvaj, Pintul ■, Jokišić ■ (Dalić 81'), Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
PARTIZAN: Omerović, Stanojković, Milanič, Novak, Miletić (Mijalković 46'), Vujačić, Bogdanović, Gudelj (Šćepović 73'), Vorkapić, Brnović, Krčmarević
Kodro 23'1-0
1. FK Zemun2 00 0 5:1 4
2. Vojvodina Novi Sad1 11 0 3:2 3
3. OFK Beograd1 10 0 6:2 2
4. Sutjeska Nikšić(-1)1 00 0 3:0 2
5. Crvena zvezda1 00 1 4:2 2
6. Radnički Niš1 00 1 4:2 2
7. Spartak Subotica1 10 0 2:1 2
8. Rad Beograd1 00 1 3:3 2
9. Budućnost Titograd1 00 1 2:2 2
10. Vardar Skoplje1 00 1 1:1 2
11. Proleter Zrenjanin0 22 0 0:0 2
12. Željezničar Sarajevo1 00 1 2:3 2
13. Velež Mostar1 00 1 2:5 2
14. Borac Banja Luka0 21 0 0:0 1
15. Partizan(-1)0 00 1 0:1 0
16. Pelister Bitolj0 10 1 1:4 0
17. Sloboda Tuzla0 00 2 2:6 0
18. FK Sarajevo0 00 2 0:5 0
Ovogodišnja premijera pod Bijelim bregom i odmah „Sportov” derbi kola. Za goste iz Beograda, istovremeno prvi test novog tima sa novim dirigentom, selektorom jugoslovenske reprezentacije Ivicom Osimom. Velež se, takođe, prvi put zvanično pred svojim navijačima predstavio u izmenjenom izdanju sa dosta mlađih i neiskusnih prvoligaških fudbalera. Sve je to davalo posebnu draž i aromu jubilarnom 75. prvenstvenom odmetavanju „crno-belih” i „rođenih”.
Na stadionskim jarbolima vijorile su se tri zastave: jugoslovenska, FSJ i klupska, crvena Veleža. I to je značilo da je, ipak, ovo Mostar, onaj poznati otvorenog srca i gostoljubivi grad. Uoči meča razgovarali smo i sa Miodragom Mickovićem, superkontrolorom FSJ i predsednikom Takmičarske komisije. Želeli smo da čujemo i njegovo viđenje jutrošnje eksplozije. On je kazao:
Veliki „zvučni” efekat. Materijalna šteta nije velika, oštećena je kapija stadiona.
Predsednik Predsedništva Veleža, Vid Čuljak je ogorčen:
— Očigledno, radi se o provokaciji i upozorenju zbog naše odluke da se takmičimo u ovoj ligi.
Eto, na žalost, kao da se nalazimo u frontu a ne na sportskoj priredbi, pa tako počinjemo sa raportom iz grada na Neretvi.
Kodro kažnjavaU prvih petnaestak minuta igralo se između dva šesnaesterca. Istina, Partizan je imao izvesnu terensku inicijativu. Tek u 20. minutu veče uzbuđenje. Ofanzivni reprezentativni bek „crno-belih” Vujadin Stanojković se stuštio po desnoj strani igrališta i centrirao, ali libero Veleža, Zdenko Jedvaj, je presekao taj atak Beograđana. Ponovo je na sceni Stanojković, ovoga puta pokušao je lobom da iznenadi golmana Veleža Pudara, ali u tome nije uspeo
Igrao se 23. minut, usledila je munjevita akcija „rođenih” i sve je teklo kao po koncu. Mladi Jokišić je uposlio svog kolegu Tufeka, a ovaj je majstorski centrirao. Centarfor Veleža, Meho Kodro, je znalački matirao odbranu gostiju i njihovog čuvara mreže Fahrudina Omerovića koji je, istina, bio nemoćan. Na semaforu — 1:0 za „rođene”.
U gledalištu radost navijača domaćeg tima. Od tog trenutka tempo je pojačan, igra se brzo, dinamično, tvrdo. U 29. minutu Stanojović je opet zapažen. Prosto je oteo loptu odbrani Veleža i uposlio Vorkapića, a Jedvaj je i ovoga puta bio na mestu, nije dozvolio iznenađenje. Samo pet minuta kasnije viđena je najlepša akcija u prvom poluvremenu. Sve je školski izvedeno. „Petica“ Veleža Vidak Beatović je majstorski proigrao Tufeka, a ovaj je opet vratio loptu Beatoviću. Ovaj poslednji je prosto zaplivao kroz vazduh i glavom silovito tukao, mnogi su već videli loptu iza leđa golmana Partizana, ali je ona fijuknula pored same stative. Ipak, aplauze za ovu lepu akciju domaćeg tima.
Slobodan Miletić, samo formalno na leđima nosi broj pet, a više je u napadačkim akcijama. Umalo da iznenadi nespretnog golmana Veleža u 37. minutu, ali na njegovu sreću bek Musa je loptu skrenuo u korner. Samo minut kasnije (38.) Jokišić je sam krenuo prema golu Partizana, a s leđa ga je pokosio Stanojković, napadač Veleža bio je u prilici da opasno ugrozi gol „crno-belih”. Međutim, sudija nije kaznio desnog beka Partizana, kao i nešto ranije Jokišića, za isti prekršaj na Bogdanovićem.
U drugom poluvremenu Partizan je igrao na sve ili ništa. Ivica Osim je izvršio i dve izmene kako bi pomenio ritam igre i poboljšao ubojitost. Ipak, „rođeni” su odoleli...
U nastavku najlepši trenutak se dogodio, nesumnjivo, u 61. minutu. Tada je mlađani Nikola Jokišić prosto oteo loptu odbrani Partizana i ne časeći ni časa sa oko 25 metara opalio kao iz topa. Golman Partizana Omerović bio je savladan ali, na njegovu sreću, lopta je uzdrmala samo prečku.
U 72. minutu lepa akcija „rođenih”. Centarfor Veleža Meho Kodro se oslobodio dvojice vernih čuvara, zatim je loptu prebacio na suprotnu stranu prema Jokišiću, Prema napadaču „rođenih” krenuo je golman Partizana Omerović i tako „skratio ugao” pa Jokišić nije mogao bolje da cilja — lopta je završila pored gola.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 3.000. Sudija: Veljko Korać (Cetinje).
VELEŽ: Pudar (Glogovac 87'), Musa, Pušić, Bejatović ■, Jedvaj, Pintul ■, Jokišić ■ (Dalić 81'), Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
PARTIZAN: Omerović, Stanojković, Milanič, Novak, Miletić (Mijalković 46'), Vujačić, Bogdanović, Gudelj (Šćepović 73'), Vorkapić, Brnović, Krčmarević
Kodro 23'1-0
Ovogodišnja premijera pod Bijelim bregom i odmah „Sportov” derbi kola. Za goste iz Beograda, istovremeno prvi test novog tima sa novim dirigentom, selektorom jugoslovenske reprezentacije Ivicom Osimom. Velež se, takođe, prvi put zvanično pred svojim navijačima predstavio u izmenjenom izdanju sa dosta mlađih i neiskusnih prvoligaških fudbalera. Sve je to davalo posebnu draž i aromu jubilarnom 75. prvenstvenom odmetavanju „crno-belih” i „rođenih”.
Na stadionskim jarbolima vijorile su se tri zastave: jugoslovenska, FSJ i klupska, crvena Veleža. I to je značilo da je, ipak, ovo Mostar, onaj poznati otvorenog srca i gostoljubivi grad. Uoči meča razgovarali smo i sa Miodragom Mickovićem, superkontrolorom FSJ i predsednikom Takmičarske komisije. Želeli smo da čujemo i njegovo viđenje jutrošnje eksplozije. On je kazao:
Veliki „zvučni” efekat. Materijalna šteta nije velika, oštećena je kapija stadiona.
Predsednik Predsedništva Veleža, Vid Čuljak je ogorčen:
— Očigledno, radi se o provokaciji i upozorenju zbog naše odluke da se takmičimo u ovoj ligi.
Eto, na žalost, kao da se nalazimo u frontu a ne na sportskoj priredbi, pa tako počinjemo sa raportom iz grada na Neretvi.
Kodro kažnjavaU prvih petnaestak minuta igralo se između dva šesnaesterca. Istina, Partizan je imao izvesnu terensku inicijativu. Tek u 20. minutu veče uzbuđenje. Ofanzivni reprezentativni bek „crno-belih” Vujadin Stanojković se stuštio po desnoj strani igrališta i centrirao, ali libero Veleža, Zdenko Jedvaj, je presekao taj atak Beograđana. Ponovo je na sceni Stanojković, ovoga puta pokušao je lobom da iznenadi golmana Veleža Pudara, ali u tome nije uspeo
Igrao se 23. minut, usledila je munjevita akcija „rođenih” i sve je teklo kao po koncu. Mladi Jokišić je uposlio svog kolegu Tufeka, a ovaj je majstorski centrirao. Centarfor Veleža, Meho Kodro, je znalački matirao odbranu gostiju i njihovog čuvara mreže Fahrudina Omerovića koji je, istina, bio nemoćan. Na semaforu — 1:0 za „rođene”.
U gledalištu radost navijača domaćeg tima. Od tog trenutka tempo je pojačan, igra se brzo, dinamično, tvrdo. U 29. minutu Stanojović je opet zapažen. Prosto je oteo loptu odbrani Veleža i uposlio Vorkapića, a Jedvaj je i ovoga puta bio na mestu, nije dozvolio iznenađenje. Samo pet minuta kasnije viđena je najlepša akcija u prvom poluvremenu. Sve je školski izvedeno. „Petica“ Veleža Vidak Beatović je majstorski proigrao Tufeka, a ovaj je opet vratio loptu Beatoviću. Ovaj poslednji je prosto zaplivao kroz vazduh i glavom silovito tukao, mnogi su već videli loptu iza leđa golmana Partizana, ali je ona fijuknula pored same stative. Ipak, aplauze za ovu lepu akciju domaćeg tima.
Slobodan Miletić, samo formalno na leđima nosi broj pet, a više je u napadačkim akcijama. Umalo da iznenadi nespretnog golmana Veleža u 37. minutu, ali na njegovu sreću bek Musa je loptu skrenuo u korner. Samo minut kasnije (38.) Jokišić je sam krenuo prema golu Partizana, a s leđa ga je pokosio Stanojković, napadač Veleža bio je u prilici da opasno ugrozi gol „crno-belih”. Međutim, sudija nije kaznio desnog beka Partizana, kao i nešto ranije Jokišića, za isti prekršaj na Bogdanovićem.
U drugom poluvremenu Partizan je igrao na sve ili ništa. Ivica Osim je izvršio i dve izmene kako bi pomenio ritam igre i poboljšao ubojitost. Ipak, „rođeni” su odoleli...
U nastavku najlepši trenutak se dogodio, nesumnjivo, u 61. minutu. Tada je mlađani Nikola Jokišić prosto oteo loptu odbrani Partizana i ne časeći ni časa sa oko 25 metara opalio kao iz topa. Golman Partizana Omerović bio je savladan ali, na njegovu sreću, lopta je uzdrmala samo prečku.
U 72. minutu lepa akcija „rođenih”. Centarfor Veleža Meho Kodro se oslobodio dvojice vernih čuvara, zatim je loptu prebacio na suprotnu stranu prema Jokišiću, Prema napadaču „rođenih” krenuo je golman Partizana Omerović i tako „skratio ugao” pa Jokišić nije mogao bolje da cilja — lopta je završila pored gola.
1. FK Zemun2 00 0 5:1 4
2. Vojvodina Novi Sad1 11 0 3:2 3
3. OFK Beograd1 10 0 6:2 2
4. Sutjeska Nikšić(-1)1 00 0 3:0 2
5. Crvena zvezda1 00 1 4:2 2
6. Radnički Niš1 00 1 4:2 2
7. Spartak Subotica1 10 0 2:1 2
8. Rad Beograd1 00 1 3:3 2
9. Budućnost Titograd1 00 1 2:2 2
10. Vardar Skoplje1 00 1 1:1 2
11. Proleter Zrenjanin0 22 0 0:0 2
12. Željezničar Sarajevo1 00 1 2:3 2
13. Velež Mostar1 00 1 2:5 2
14. Borac Banja Luka0 21 0 0:0 1
15. Partizan(-1)0 00 1 0:1 0
16. Pelister Bitolj0 10 1 1:4 0
17. Sloboda Tuzla0 00 2 2:6 0
18. FK Sarajevo0 00 2 0:5 0
Stadion: Banjica. Gledalaca: 2.000. Sudija: Mladen Utješinović (Sarajevo).
RAD: Cicović, Dabić (Isa), Aćimović, Momčilović, Gvozden, Vasić, Durak, Riznik (Čolak), Milojević, Kovačević, Drulović
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa (Glogovac 78'), Pušić, Dalić ■, Jedvaj, Jokišić (Mavrak 59'), Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
Kodro 22'1-0
1-1Milojević 47'
Kodro ✓Kovačević ✓
Maslovar ✓Vasić ✓
Beširević ✓Durak ✓
Dalić ✓Gvozden ✓
Jedvaj ✓Momčilović ✓
Tufek ✓
1. FK Zemun2 00 0 5:1 4
2. Vojvodina Novi Sad1 11 0 3:2 3
3. Velež Mostar(+1)1 11 1 3:6 3
4. OFK Beograd1 10 0 6:2 2
5. Crvena zvezda1 00 1 4:2 2
6. Radnički Niš1 00 1 4:2 2
7. Sutjeska Nikšić1 00 1 3:1 2
8. Spartak Subotica1 10 0 2:1 2
9. Rad Beograd(+1)1 10 1 4:4 2
10. Budućnost Titograd1 00 1 2:2 2
11. Partizan1 00 1 1:1 2
12. Vardar Skoplje1 00 1 1:1 2
13. Proleter Zrenjanin0 22 0 0:0 2
14. Željezničar Sarajevo1 00 1 2:3 2
15. Borac Banja Luka0 21 0 0:0 1
16. Pelister Bitolj0 10 1 1:4 0
17. Sloboda Tuzla0 00 2 2:6 0
18. FK Sarajevo0 00 2 0:5 0
U prethodne tri sezone Banjica je za »rođene« bila začarana. Sva tri puta kući su se vraćali praznih šaka, kao poraženi tim. Ostalo je upamćeno da su na tom beogradskom stadionu posljednju radost doživjeli 24. oktobra 1987, kada su pogocima Semira Tuce i Avde Kalajdžića ostavili neriješen rezultat 2:2.
Tada, nije bilo Miljanićevih rulet-penala. Ovog puta su, međutim, upravo oni odlučili kome će pripasti taj jedan bod. Veležovi izvođači jedanaesteraca bili su precizni. Srećni broj bio je — šest. Tako četa Franje Džidića, poslije tri kola, ima tri boda.
Igrao se 22. minut. Filigranska akcija »rođenih«. Maslovar je milimetarski precizno uposlio Beširevića, a ovaj Kodra. Centarfor i prvi snajperist Veleža je, tako reći, samo vrhom kopačke majstorski skrenuo loptu iza leđa iznenađenog čuvara mreže »građevinara« Cicovića. Bilo je to 1:0 za goste. To kao da im je bio znak za nove, sve opasnije juriše prema golu.Rada.
— U prvom poluvremenu smo »građevinare« prosto rasturili. Stvorili smo pet-šest izglednih prilika. Već u tom periodu trebalo je da obezbijedimo pobjedu. Na žalost, realizovali smo samo jednu šansu — kazuje najzapaženiji u timu »rođenih« Nenad Maslovar.
Kada su domaćini vidjeli da je vrag odnio šalu, odmah na početku drugog poluvremena krenuli su silovito. To je rezultiralo izjednačenjem već u 47. minutu. Golmana Pudara nadmudrio je »zvezdaš« Milojević, na privremenom radu u komšijskom klubu.
— Tako brzo anuliranje našeg vodstva donekle nam je poremetilo igru. »Građevinari« su preuzeli inicijativu. Ipak, do kraja regularnog toka utakmice očuvali smo simetričan rezultat — dodaje Maslovar. — Na kraju smo bili uspješnije »penaldžije«. Do tog boda došli smo sasvim zasluženo.
Poslije beogradskog uspjeha »rođeni« mogu ne samo mirnije da igraju, nego i da razmišljaju o većim dometima. Ali, o tom je još rano govoriti.
Stadion: Banjica. Gledalaca: 2.000. Sudija: Mladen Utješinović (Sarajevo).
RAD: Cicović, Dabić (Isa), Aćimović, Momčilović, Gvozden, Vasić, Durak, Riznik (Čolak), Milojević, Kovačević, Drulović
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa (Glogovac 78'), Pušić, Dalić ■, Jedvaj, Jokišić (Mavrak 59'), Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
Kodro 22'1-0
1-1Milojević 47'
Kodro ✓Kovačević ✓
Maslovar ✓Vasić ✓
Beširević ✓Durak ✓
Dalić ✓Gvozden ✓
Jedvaj ✓Momčilović ✓
Tufek ✓
U prethodne tri sezone Banjica je za »rođene« bila začarana. Sva tri puta kući su se vraćali praznih šaka, kao poraženi tim. Ostalo je upamćeno da su na tom beogradskom stadionu posljednju radost doživjeli 24. oktobra 1987, kada su pogocima Semira Tuce i Avde Kalajdžića ostavili neriješen rezultat 2:2.
Tada, nije bilo Miljanićevih rulet-penala. Ovog puta su, međutim, upravo oni odlučili kome će pripasti taj jedan bod. Veležovi izvođači jedanaesteraca bili su precizni. Srećni broj bio je — šest. Tako četa Franje Džidića, poslije tri kola, ima tri boda.
Igrao se 22. minut. Filigranska akcija »rođenih«. Maslovar je milimetarski precizno uposlio Beširevića, a ovaj Kodra. Centarfor i prvi snajperist Veleža je, tako reći, samo vrhom kopačke majstorski skrenuo loptu iza leđa iznenađenog čuvara mreže »građevinara« Cicovića. Bilo je to 1:0 za goste. To kao da im je bio znak za nove, sve opasnije juriše prema golu.Rada.
— U prvom poluvremenu smo »građevinare« prosto rasturili. Stvorili smo pet-šest izglednih prilika. Već u tom periodu trebalo je da obezbijedimo pobjedu. Na žalost, realizovali smo samo jednu šansu — kazuje najzapaženiji u timu »rođenih« Nenad Maslovar.
Kada su domaćini vidjeli da je vrag odnio šalu, odmah na početku drugog poluvremena krenuli su silovito. To je rezultiralo izjednačenjem već u 47. minutu. Golmana Pudara nadmudrio je »zvezdaš« Milojević, na privremenom radu u komšijskom klubu.
— Tako brzo anuliranje našeg vodstva donekle nam je poremetilo igru. »Građevinari« su preuzeli inicijativu. Ipak, do kraja regularnog toka utakmice očuvali smo simetričan rezultat — dodaje Maslovar. — Na kraju smo bili uspješnije »penaldžije«. Do tog boda došli smo sasvim zasluženo.
Poslije beogradskog uspjeha »rođeni« mogu ne samo mirnije da igraju, nego i da razmišljaju o većim dometima. Ali, o tom je još rano govoriti.
1. FK Zemun2 00 0 5:1 4
2. Vojvodina Novi Sad1 11 0 3:2 3
3. Velež Mostar(+1)1 11 1 3:6 3
4. OFK Beograd1 10 0 6:2 2
5. Crvena zvezda1 00 1 4:2 2
6. Radnički Niš1 00 1 4:2 2
7. Sutjeska Nikšić1 00 1 3:1 2
8. Spartak Subotica1 10 0 2:1 2
9. Rad Beograd(+1)1 10 1 4:4 2
10. Budućnost Titograd1 00 1 2:2 2
11. Partizan1 00 1 1:1 2
12. Vardar Skoplje1 00 1 1:1 2
13. Proleter Zrenjanin0 22 0 0:0 2
14. Željezničar Sarajevo1 00 1 2:3 2
15. Borac Banja Luka0 21 0 0:0 1
16. Pelister Bitolj0 10 1 1:4 0
17. Sloboda Tuzla0 00 2 2:6 0
18. FK Sarajevo0 00 2 0:5 0
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 2.000. Sudija: Dušan Čolić (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Pušić (Mavrak 62'), Bejatović ■ (Dalić 28'), Jedvaj, Jokišić, Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
SARAJEVO: Jakovljević, Vidaković, Geca, Lazić, Raičković, Slagalo, Vuksanović ■ (Merdanović 80'), Nedić (Vazda 46'), Vrabac, Varupa ■, Jašarević
0-1Vidaković 4'
0-2Varupa 60'
Kodro 63'1-2
Kodro 75'2-2
Kodro ✓Raičković ✓
Maslovar ✓Varupa ✓
Jedvaj ✓Jakovljević ✓
Tufek ✓
Beširević ✕(odbrana)
Dalić ✕(odbrana)
(odbrana)Vrabac ✕
(odbrana)Geca ✕
(promašaj)Merdanović ✕
1. FK Zemun3 11 0 8:3 7
2. Crvena zvezda3 00 1 12:2 6
3. Partizan3 00 1 5:2 6
4. OFK Beograd2 21 0 8:3 5
5. Vojvodina Novi Sad2 11 1 4:3 5
6. Budućnost Titograd2 10 1 4:2 4
7. Vardar Skoplje2 10 1 4:3 4
8. Željezničar Sarajevo2 00 2 3:4 4
9. Velež Mostar1 22 1 5:8 4
10. Sutjeska Nikšić1 00 3 4:4 2
11. Borac Banja Luka0 42 0 0:0 2
12. Radnički Niš1 00 3 5:6 2
13. Rad Beograd1 10 2 4:5 2
14. Spartak Subotica1 20 1 3:4 2
15. Pelister Bitolj1 10 2 3:6 2
16. FK Sarajevo1 10 2 3:7 2
17. Proleter Zrenjanin0 22 2 0:5 2
18. Sloboda Tuzla0 11 3 2:10 1
Derbi starih bosanskohercegovačkih rivala poslije 90 minuta igre završio se miroljubivo — 2:2. Rulet-penali su odlučili da bod ostane pod Bijelim brijegom. Ne bi bilo nepravedno da je otputovao i na Koševo. Što su »rođeni« imali razloga bar za priglušenu radost najzaslužnije su tobdžije Meho Kodro i čuvar mreže Velibor Pudar. Oni su u prelomnim trenucima svoj posao obavili na najbolji mogući način. Prvi je sa dva uzastopna projektila izjednačio rezultat, a drugi je u samom finišu utakmicr spriječio goste da ponovno steknu prednost i, eventualno pobijede, da bi na kraju »Miljanićevog recepta« ukrotio dva udarca iz jedanaesterca.
— Osvetila nam se neozbiljna igra pojedinaca — s ogorčenjem reče kapiten »rođenih« Zdenko Jedvaj. — Neka stručni štab kaže o kojima je riječ.
»Šef« Franjo Džidić je to i učinio: »Mlađi igrači, koji su se u kup-susretu sa Sutjeskom istakli, ovog puta su podbacili!«
Formalna »dvica« Vidaković je iskoristio zbunjenost odbrane Veleža (4. min.) i — 1:0 za Sarajevo. Domaćini tvrde da je ovom pogotku prethodio ofsajd, ali mahač Nazif Čorak (Trebinje) ništa nije signalizirao glavnom arbitru. Rano vodstvo gostiju kao da je sputalo »rođene«. U prvom poluvremenu nikako da dođu do svoje igre...
Već na samom početku nastavka dvije izgledne prilike Veleža, ali Jokišić (50) i Maslovar (52) nisu ih iskoristili. Slijedi kazna (60). Mat u dva poteza: Vidaković — Varupa i — 2:0 za Sarajevo. Bio je na pomolu poraz »rođenih«. Ali, kao da su se tek tada prenuli.
Tobdžija Meho Kodro protiv Sutjeske nije, srećom, potrošio svu municiju. Prekršaj na oko 20 m — (63). Sjevnula je njegova desnica poput groma — 1:2. To je dalo krila fudbalerima u crvenim dresovima. Njihova ofanziva je sve žešća. Izjednačenje (74)! Akciju je začeo Dalić, nastavio Mavrak, najprije se driblingom oslobađa čuvara, pa centrira. I Kodro je na pravome mjestu: na njemu svojstveni način, glavom šalje loptu u nezaštićeni dio mreže Jakovljevića.
Isticali su posljednji minuti utakmice. Uprkos toploj večeri, krv se zaledila u žilama domaćina — njihovih fudbalera i navijača. Ali, golman Pudar je »pročitao« usamljenog Varupu i spriječio ono najgore. Poslije toga »rođeni« stežu obruč oko gola Sarajeva, ali su iznudili samo tri kornera.
A onda — rulet. Ono što su »uprskali« Beširević i Dalić, »očistio« je Pudar: odbranio je penale Vrapca i Gece, Merdanović ne pogađa ni okvir vrata. I kraj. Bod je ostao u Mostaru.
Kapiten Jedvaj ponovo komentariše:
— Dobro smo i prošli. Poslije svega što se događalo na terenu, penal-bod je vrijedan čitava dva!
A »šef« Franjo Džidić, kao po običaju, zaključuje:
— Sve je pobjeda, osim poraza!?
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 2.000. Sudija: Dušan Čolić (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Pušić (Mavrak 62'), Bejatović ■ (Dalić 28'), Jedvaj, Jokišić, Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
SARAJEVO: Jakovljević, Vidaković, Geca, Lazić, Raičković, Slagalo, Vuksanović ■ (Merdanović 80'), Nedić (Vazda 46'), Vrabac, Varupa ■, Jašarević
0-1Vidaković 4'
0-2Varupa 60'
Kodro 63'1-2
Kodro 75'2-2
Kodro ✓Raičković ✓
Maslovar ✓Varupa ✓
Jedvaj ✓Jakovljević ✓
Tufek ✓
Beširević ✕(odbrana)
Dalić ✕(odbrana)
(odbrana)Vrabac ✕
(odbrana)Geca ✕
(promašaj)Merdanović ✕
Derbi starih bosanskohercegovačkih rivala poslije 90 minuta igre završio se miroljubivo — 2:2. Rulet-penali su odlučili da bod ostane pod Bijelim brijegom. Ne bi bilo nepravedno da je otputovao i na Koševo. Što su »rođeni« imali razloga bar za priglušenu radost najzaslužnije su tobdžije Meho Kodro i čuvar mreže Velibor Pudar. Oni su u prelomnim trenucima svoj posao obavili na najbolji mogući način. Prvi je sa dva uzastopna projektila izjednačio rezultat, a drugi je u samom finišu utakmicr spriječio goste da ponovno steknu prednost i, eventualno pobijede, da bi na kraju »Miljanićevog recepta« ukrotio dva udarca iz jedanaesterca.
— Osvetila nam se neozbiljna igra pojedinaca — s ogorčenjem reče kapiten »rođenih« Zdenko Jedvaj. — Neka stručni štab kaže o kojima je riječ.
»Šef« Franjo Džidić je to i učinio: »Mlađi igrači, koji su se u kup-susretu sa Sutjeskom istakli, ovog puta su podbacili!«
Formalna »dvica« Vidaković je iskoristio zbunjenost odbrane Veleža (4. min.) i — 1:0 za Sarajevo. Domaćini tvrde da je ovom pogotku prethodio ofsajd, ali mahač Nazif Čorak (Trebinje) ništa nije signalizirao glavnom arbitru. Rano vodstvo gostiju kao da je sputalo »rođene«. U prvom poluvremenu nikako da dođu do svoje igre...
Već na samom početku nastavka dvije izgledne prilike Veleža, ali Jokišić (50) i Maslovar (52) nisu ih iskoristili. Slijedi kazna (60). Mat u dva poteza: Vidaković — Varupa i — 2:0 za Sarajevo. Bio je na pomolu poraz »rođenih«. Ali, kao da su se tek tada prenuli.
Tobdžija Meho Kodro protiv Sutjeske nije, srećom, potrošio svu municiju. Prekršaj na oko 20 m — (63). Sjevnula je njegova desnica poput groma — 1:2. To je dalo krila fudbalerima u crvenim dresovima. Njihova ofanziva je sve žešća. Izjednačenje (74)! Akciju je začeo Dalić, nastavio Mavrak, najprije se driblingom oslobađa čuvara, pa centrira. I Kodro je na pravome mjestu: na njemu svojstveni način, glavom šalje loptu u nezaštićeni dio mreže Jakovljevića.
Isticali su posljednji minuti utakmice. Uprkos toploj večeri, krv se zaledila u žilama domaćina — njihovih fudbalera i navijača. Ali, golman Pudar je »pročitao« usamljenog Varupu i spriječio ono najgore. Poslije toga »rođeni« stežu obruč oko gola Sarajeva, ali su iznudili samo tri kornera.
A onda — rulet. Ono što su »uprskali« Beširević i Dalić, »očistio« je Pudar: odbranio je penale Vrapca i Gece, Merdanović ne pogađa ni okvir vrata. I kraj. Bod je ostao u Mostaru.
Kapiten Jedvaj ponovo komentariše:
— Dobro smo i prošli. Poslije svega što se događalo na terenu, penal-bod je vrijedan čitava dva!
A »šef« Franjo Džidić, kao po običaju, zaključuje:
— Sve je pobjeda, osim poraza!?
1. FK Zemun3 11 0 8:3 7
2. Crvena zvezda3 00 1 12:2 6
3. Partizan3 00 1 5:2 6
4. OFK Beograd2 21 0 8:3 5
5. Vojvodina Novi Sad2 11 1 4:3 5
6. Budućnost Titograd2 10 1 4:2 4
7. Vardar Skoplje2 10 1 4:3 4
8. Željezničar Sarajevo2 00 2 3:4 4
9. Velež Mostar1 22 1 5:8 4
10. Sutjeska Nikšić1 00 3 4:4 2
11. Borac Banja Luka0 42 0 0:0 2
12. Radnički Niš1 00 3 5:6 2
13. Rad Beograd1 10 2 4:5 2
14. Spartak Subotica1 20 1 3:4 2
15. Pelister Bitolj1 10 2 3:6 2
16. FK Sarajevo1 10 2 3:7 2
17. Proleter Zrenjanin0 22 2 0:5 2
18. Sloboda Tuzla0 11 3 2:10 1
Stadion: Kraj Bistrice. Gledalaca: 2.000. Sudija: Dragan Barberić (Novi Sad).
SUTJESKA: Giljen, Damjanović, Janičić, Medin, Kuzeljević, Mirković, Osmanagić ■, Popović (Jaramaz 63'), Bečanović, Adžić ■, Rama
VELEŽ: Pudar, Pintul (Mavrak 70' ■), Glogovac (Farac 60' ■), Pušić, Dalić, Jedvaj, Jokišić, Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
0-1Osmanagić 12'
0-2Bečanović 48'
Mavrak 89'1-2
1. Crvena zvezda3 11 1 12:2 7
2. OFK Beograd3 21 0 11:3 7
3. FK Zemun3 11 1 8:4 7
4. Partizan3 11 1 5:2 7
5. Vojvodina Novi Sad2 11 2 5:5 5
6. Budućnost Titograd2 20 1 4:2 4
7. Sutjeska Nikšić2 00 3 6:5 4
8. Rad Beograd2 10 2 5:5 4
9. Pelister Bitolj2 10 2 4:6 4
10. Vardar Skoplje2 10 2 4:6 4
11. Proleter Zrenjanin1 22 2 3:5 4
12. FK Sarajevo2 10 2 5:8 4
13. Željezničar Sarajevo2 00 3 3:6 4
14. Velež Mostar1 22 2 6:10 4
15. Sloboda Tuzla1 11 3 4:10 3
16. Spartak Subotica1 30 1 3:4 2
17. Radnički Niš1 00 4 5:7 2
18. Borac Banja Luka0 42 1 0:3 2
Bistrica je za »rođene«, ipak bila — duboka! Uzalud upozorenja stručnog štaba da je »šestica« u Kupu protiv Sutjeske nešto sasvim drugo. Nije bila dovoljna ni terenska inicijativa, jer...
— Sramotna igra našeg tima. Nije bilo ni želje ni pokušaja da se pobijedi domaćin, bar se takav sticao utisak — s ogorčenjem komentariše nekadašnji reprezentativac i danas prvi trener Džemal Hadžiabdić. — Šanse koje smo imali ne bi promašivali ni nižerazredni igrači. Dakle, sami smo sebi krivi za poraz. Istina, bilo je i problematičnih sudijskih odluka mahača iz Skoplja, mladog Mile Stojčevskog. Ako tako nastavi neće daleko dogurati. Time ne želim da osporavam zasluženu pobjedu Sutjeske, niti da potcjenjujem njenu ekipu.
»Rođeni« su još u Kupu mogli da uoče kakva im opasnost prijeti od nikšićke »sedmice« Osmanagića. Ali, na to su zaboravili. I taj hitri i spretni momak majstorski glavom matirao nemoćnog Pudara 1:0.
Tek što je počelo drugo poluvrijeme Jokišić je opalio kao iz topa. Njegov projektil bio je usmjeren pod samu prečku, ali golman Sutjeske Giljen je krajnjim naporom spriječio izjednačenje. Samo dva minuta kasnije domaćin je poveo sa 2:0. Tome je prethodila lijepa akcija »plavo-bijelih«, bijeg Rame i silovit šut, Pudar brani, ali lopta završava u korneru. Ponovo se lopte dokopao Rama, proigrao Osmanagića, a ovaj uposlio slobodnog Bečanovića, kome nije bilo teško da zatrese mrežu Veleža (48).
»Rođeni« su se prenuli tek u završnici. Golman Sutjeske Giljen je na velikim iskušenjima. U 85. minutu ukroćuje mek udarac novog reprezentativca Kodre. Centarfor Veleža nešto kasnije potvrđuje strelovitost svog udarca, lopta leti pod samu prečku, čuvar mreže Nikšićana samo za tren otklanja opasnost, jer na odbijenu loptu natrčava »rezerva« Mavrak i postiže gol. Sve je za Mostarce bilo kasno, do kraja utakmice ostao je samo jedan minut, više nije bilo vremena za preokret rezultata, kući se vraćaju tugujući.
Stadion: Kraj Bistrice. Gledalaca: 2.000. Sudija: Dragan Barberić (Novi Sad).
SUTJESKA: Giljen, Damjanović, Janičić, Medin, Kuzeljević, Mirković, Osmanagić ■, Popović (Jaramaz 63'), Bečanović, Adžić ■, Rama
VELEŽ: Pudar, Pintul (Mavrak 70' ■), Glogovac (Farac 60' ■), Pušić, Dalić, Jedvaj, Jokišić, Tufek, Kodro, Maslovar, Beširević
0-1Osmanagić 12'
0-2Bečanović 48'
Mavrak 89'1-2
Bistrica je za »rođene«, ipak bila — duboka! Uzalud upozorenja stručnog štaba da je »šestica« u Kupu protiv Sutjeske nešto sasvim drugo. Nije bila dovoljna ni terenska inicijativa, jer...
— Sramotna igra našeg tima. Nije bilo ni želje ni pokušaja da se pobijedi domaćin, bar se takav sticao utisak — s ogorčenjem komentariše nekadašnji reprezentativac i danas prvi trener Džemal Hadžiabdić. — Šanse koje smo imali ne bi promašivali ni nižerazredni igrači. Dakle, sami smo sebi krivi za poraz. Istina, bilo je i problematičnih sudijskih odluka mahača iz Skoplja, mladog Mile Stojčevskog. Ako tako nastavi neće daleko dogurati. Time ne želim da osporavam zasluženu pobjedu Sutjeske, niti da potcjenjujem njenu ekipu.
»Rođeni« su još u Kupu mogli da uoče kakva im opasnost prijeti od nikšićke »sedmice« Osmanagića. Ali, na to su zaboravili. I taj hitri i spretni momak majstorski glavom matirao nemoćnog Pudara 1:0.
Tek što je počelo drugo poluvrijeme Jokišić je opalio kao iz topa. Njegov projektil bio je usmjeren pod samu prečku, ali golman Sutjeske Giljen je krajnjim naporom spriječio izjednačenje. Samo dva minuta kasnije domaćin je poveo sa 2:0. Tome je prethodila lijepa akcija »plavo-bijelih«, bijeg Rame i silovit šut, Pudar brani, ali lopta završava u korneru. Ponovo se lopte dokopao Rama, proigrao Osmanagića, a ovaj uposlio slobodnog Bečanovića, kome nije bilo teško da zatrese mrežu Veleža (48).
»Rođeni« su se prenuli tek u završnici. Golman Sutjeske Giljen je na velikim iskušenjima. U 85. minutu ukroćuje mek udarac novog reprezentativca Kodre. Centarfor Veleža nešto kasnije potvrđuje strelovitost svog udarca, lopta leti pod samu prečku, čuvar mreže Nikšićana samo za tren otklanja opasnost, jer na odbijenu loptu natrčava »rezerva« Mavrak i postiže gol. Sve je za Mostarce bilo kasno, do kraja utakmice ostao je samo jedan minut, više nije bilo vremena za preokret rezultata, kući se vraćaju tugujući.
1. Crvena zvezda3 11 1 12:2 7
2. OFK Beograd3 21 0 11:3 7
3. FK Zemun3 11 1 8:4 7
4. Partizan3 11 1 5:2 7
5. Vojvodina Novi Sad2 11 2 5:5 5
6. Budućnost Titograd2 20 1 4:2 4
7. Sutjeska Nikšić2 00 3 6:5 4
8. Rad Beograd2 10 2 5:5 4
9. Pelister Bitolj2 10 2 4:6 4
10. Vardar Skoplje2 10 2 4:6 4
11. Proleter Zrenjanin1 22 2 3:5 4
12. FK Sarajevo2 10 2 5:8 4
13. Željezničar Sarajevo2 00 3 3:6 4
14. Velež Mostar1 22 2 6:10 4
15. Sloboda Tuzla1 11 3 4:10 3
16. Spartak Subotica1 30 1 3:4 2
17. Radnički Niš1 00 4 5:7 2
18. Borac Banja Luka0 42 1 0:3 2
Stadion: Gradski stadion (Zemun). Gledalaca: 1.500. Sudija: Đorđe Žutić (Petrovaradin).
ZEMUN: Radović, Stefanović (Vitorović 57'), Matičić, Grubor, Miličević, Petrović ■, Mihić, Vlaisavljević, Čurović, Matejić (Mamić 70'), Maričić
VELEŽ: Pudar, Pintul ■, Musa ■, Margeta, Dalić, Jedvaj, Juričić (Mavrak 80'), Pušić (Farac 85'), Kodro ■, Maslovar, Beširević
0-1Vlaisavljević 23'
Kodro 54'1-1
1-2Petrović 80'
1. OFK Beograd(+1)4 21 0 13:3 9
2. FK Zemun(+1)4 11 1 10:5 9
3. Partizan(+1)4 11 1 6:2 9
4. Crvena zvezda(+1)3 11 2 12:4 7
5. Željezničar Sarajevo(+1)3 00 3 5:7 6
6. Vojvodina Novi Sad2 11 2 5:5 5
7. Sutjeska Nikšić2 00 3 6:5 4
8. Budućnost Titograd(+1)2 20 2 5:4 4
9. Rad Beograd2 10 2 5:5 4
10. Pelister Bitolj2 10 2 4:6 4
11. Vardar Skoplje2 10 2 4:6 4
12. Proleter Zrenjanin1 22 2 3:5 4
13. FK Sarajevo2 10 2 5:8 4
14. Velež Mostar(+1)1 22 3 7:12 4
15. Sloboda Tuzla1 11 3 4:10 3
16. Spartak Subotica1 30 1 3:4 2
17. Radnički Niš1 00 4 5:7 2
18. Borac Banja Luka(+1)0 42 2 0:4 2
»Rođeni« su bili predvidjeli da u dva uzastopna gostovanja osvoje bar jedan bod. U Nikšiću nisu uspjeli, ali nisu ni u Zemunu. I kraj Bistrice i u Gornjoj Varoši poraz, i to identičan — 1:2.
Veležova mreža se i u Zemunu tresla zbog neodlučnosti i neopreznosti u fazi odbrane. Domaćini su došli u vodstvo neočekivano. Izgledalo je da će lopta završiti iza gol-aut linije. Tako nije mislio Čurović. Uspio je da je sustigne, oslobodi dvojice—trojice fudbalera u crvenim dresovima, činilo se da od njegovog centaršuta neće biti ništa. Ali, loptu je »makazicama« zahvatio Mihić i »napamet« prebacio na suprotnu stativu, Vlaisavljević je utrčao i sa dva-tri metra pogodio cilj. Odluka u 80. minutu. Skraćeni korner izveo je Vlaisavljević, najviši i najs(p)retniji u buketu igrača bio je Petrović, koji je glavom skrenuo loptu u nezaštićeni dio mreže Pudara.
Ova dva presudna događaja vezista Nenad Maslovar kratko komentariše:
— U tim trenucima bili smo naivni kao mala djeca. To smo, eto, skupo platili, drugim porazom zaredom!
Maslovar će, isto tako, reći da se Velež mogao iz Zemuna da vrati i sa dva boda, što ne bi bilo nezasluženo. Za takvu konstantaciju ima i »pokriće«. Evo nekoliko dokaza.
Igrao se 15. minut. »Sedmica« Veleža Juričić silovito je tukao, golman domaćina loptu je samo kratko odbio, ali je Kodro meko uzvratio i ona je postala lak plijen za čuvara mreže Zemuna. Kada se očekivao kraj prvog poluvremena, uslijedila je majstorska akcija Kodre, ali Beširević je iznudio samo korner.
U nastavku su »rođeni« zaigrali angažovanije, agresivnije i ofanzivnije, u želji da preokrenu rezultat. Na semaforu je pisao 54. minut. Mat u dva poteza. Maslovar je, na njemu svojstven način, izveo »slobodnjak«, a Kodro topovskim volej udarcem pogađa mrežu Zemunaca — 1:1.
— Od tog trenutka sve konce držali smo u svojim rukama — tvrdi Maslovar.
Od toga, međutim, nikakva vajda. Kada je mirisalo da će o ishodu odlučivati rulet-penali, Zemun je ponovo poveo i — pobijedio.
U Veležu i ovog puta grme na »domaćinsko« suđenje, ali to ne pije vode. Onaj ko takvu nnepravdu nije mogao da otrpi — taj je pocrvenio!
Recimo, »rođeni« su bili oslabljeni. Bejatović i Jokišić su odsustvovali zbog povrede, a Tufek zbog premorenosti. U timu je, međutim, prvi put u ovoj sezoni bio Margeta, koji je dugo pauzirao poslije povrede prepona.
Stadion: Gradski stadion (Zemun). Gledalaca: 1.500. Sudija: Đorđe Žutić (Petrovaradin).
ZEMUN: Radović, Stefanović (Vitorović 57'), Matičić, Grubor, Miličević, Petrović ■, Mihić, Vlaisavljević, Čurović, Matejić (Mamić 70'), Maričić
VELEŽ: Pudar, Pintul ■, Musa ■, Margeta, Dalić, Jedvaj, Juričić (Mavrak 80'), Pušić (Farac 85'), Kodro ■, Maslovar, Beširević
0-1Vlaisavljević 23'
Kodro 54'1-1
1-2Petrović 80'
»Rođeni« su bili predvidjeli da u dva uzastopna gostovanja osvoje bar jedan bod. U Nikšiću nisu uspjeli, ali nisu ni u Zemunu. I kraj Bistrice i u Gornjoj Varoši poraz, i to identičan — 1:2.
Veležova mreža se i u Zemunu tresla zbog neodlučnosti i neopreznosti u fazi odbrane. Domaćini su došli u vodstvo neočekivano. Izgledalo je da će lopta završiti iza gol-aut linije. Tako nije mislio Čurović. Uspio je da je sustigne, oslobodi dvojice—trojice fudbalera u crvenim dresovima, činilo se da od njegovog centaršuta neće biti ništa. Ali, loptu je »makazicama« zahvatio Mihić i »napamet« prebacio na suprotnu stativu, Vlaisavljević je utrčao i sa dva-tri metra pogodio cilj. Odluka u 80. minutu. Skraćeni korner izveo je Vlaisavljević, najviši i najs(p)retniji u buketu igrača bio je Petrović, koji je glavom skrenuo loptu u nezaštićeni dio mreže Pudara.
Ova dva presudna događaja vezista Nenad Maslovar kratko komentariše:
— U tim trenucima bili smo naivni kao mala djeca. To smo, eto, skupo platili, drugim porazom zaredom!
Maslovar će, isto tako, reći da se Velež mogao iz Zemuna da vrati i sa dva boda, što ne bi bilo nezasluženo. Za takvu konstantaciju ima i »pokriće«. Evo nekoliko dokaza.
Igrao se 15. minut. »Sedmica« Veleža Juričić silovito je tukao, golman domaćina loptu je samo kratko odbio, ali je Kodro meko uzvratio i ona je postala lak plijen za čuvara mreže Zemuna. Kada se očekivao kraj prvog poluvremena, uslijedila je majstorska akcija Kodre, ali Beširević je iznudio samo korner.
U nastavku su »rođeni« zaigrali angažovanije, agresivnije i ofanzivnije, u želji da preokrenu rezultat. Na semaforu je pisao 54. minut. Mat u dva poteza. Maslovar je, na njemu svojstven način, izveo »slobodnjak«, a Kodro topovskim volej udarcem pogađa mrežu Zemunaca — 1:1.
— Od tog trenutka sve konce držali smo u svojim rukama — tvrdi Maslovar.
Od toga, međutim, nikakva vajda. Kada je mirisalo da će o ishodu odlučivati rulet-penali, Zemun je ponovo poveo i — pobijedio.
U Veležu i ovog puta grme na »domaćinsko« suđenje, ali to ne pije vode. Onaj ko takvu nnepravdu nije mogao da otrpi — taj je pocrvenio!
Recimo, »rođeni« su bili oslabljeni. Bejatović i Jokišić su odsustvovali zbog povrede, a Tufek zbog premorenosti. U timu je, međutim, prvi put u ovoj sezoni bio Margeta, koji je dugo pauzirao poslije povrede prepona.
1. OFK Beograd(+1)4 21 0 13:3 9
2. FK Zemun(+1)4 11 1 10:5 9
3. Partizan(+1)4 11 1 6:2 9
4. Crvena zvezda(+1)3 11 2 12:4 7
5. Željezničar Sarajevo(+1)3 00 3 5:7 6
6. Vojvodina Novi Sad2 11 2 5:5 5
7. Sutjeska Nikšić2 00 3 6:5 4
8. Budućnost Titograd(+1)2 20 2 5:4 4
9. Rad Beograd2 10 2 5:5 4
10. Pelister Bitolj2 10 2 4:6 4
11. Vardar Skoplje2 10 2 4:6 4
12. Proleter Zrenjanin1 22 2 3:5 4
13. FK Sarajevo2 10 2 5:8 4
14. Velež Mostar(+1)1 22 3 7:12 4
15. Sloboda Tuzla1 11 3 4:10 3
16. Spartak Subotica1 30 1 3:4 2
17. Radnički Niš1 00 4 5:7 2
18. Borac Banja Luka(+1)0 42 2 0:4 2
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 500. Sudija: Esad Ahmetović (Doboj).
VELEŽ: Pudar, Pintul ■, Musa, Margeta, Dalić, Farac, Jokišić (Mavrak 88'), Tufek, Kodro, Maslovar (Džafić 87'), Beširević
VOJVODINA: Brzaković, Trivić (Bosančić 46'), Škorić (Živković 46'), Perović, Šaula, Jelačić, Vukov, Kuntić, Puhalak, Jezdimirović, Mijucić
Jokišić 41'1-0
1. OFK Beograd5 21 0 16:3 11
2. FK Zemun4 11 2 12:8 9
3. Partizan4 21 1 8:4 9
4. Crvena zvezda3 22 2 14:6 8
5. Vardar Skoplje3 21 2 9:7 7
6. Vojvodina Novi Sad3 11 3 7:6 7
7. Rad Beograd3 10 3 9:7 6
8. Proleter Zrenjanin2 22 3 7:9 6
9. FK Sarajevo3 10 3 8:12 6
10. Velež Mostar2 22 3 8:12 6
11. Pelister Bitolj3 10 3 7:11 6
12. Željezničar Sarajevo3 00 4 5:10 6
13. Radnički Niš2 11 4 10:10 5
14. Sloboda Tuzla2 11 4 8:15 5
15. Budućnost Titograd2 30 2 6:5 4
16. Sutjeska Nikšić2 10 4 8:9 4
17. Borac Banja Luka1 42 2 2:5 4
18. Spartak Subotica1 30 3 4:9 2
Da li su se Novosađani, koji su na Ortiješ aterirali u nedjelju oko podneva, prepali gužve koja ih je dočekala ili su njihove mogućnosti slabije od jačine imena u sastavu, teško je reći, ali je zato više nego sigurno: »rođeni« ni u snu nisu mogli zamisliti da će na tako jednostavan način doći do bodova u meču s timom koji je pod Bijelim brijegom često znao uključiti »hladan tuš«.
Nevjerovatnu neambicioznost gostiju »rođeni« su, i pored iskazanog nestrpljenja u kreiranju akcija, iskoristili za oplodnju izrazite terenske dominacije. Paukova mreža kapitulacije praktički od prvog minuta plela se oko Brzakovićevog gola, ali mladi čuvar mreže »lala« pokazao se kao majstor s kombinacijom dara i zanata.
Prvu bravuru Brzaković je učinio (10) kod vađenja iz gornjeg lijevog ugla odlično tempirane Beširevićeve lopte s ivice šesnaesterca. Ni dobar Tufekov udarac s lijeve strane nije pogodio cilj jer su putanju lopte prema mreži »presjekle« golmanove ruke. Brzaković je na čudesan način odbranio i udarac Jokišića sa 6-7 metara (Jokišić: »Morao sam podići loptu«) pokazavši pri tom vrline — refleks i panterski skok — nekadašnjih akro-golmana s Neretve.
Brzaković je imao i sreću uz sebe. Poslije slobodnog udarca, igrao se 22. minut, i kratkog dodavanja Maslovara, reprezentativac »rođenih« Meho Kodro žestoko je raspalio po lopti, golman Vojvodine ostao je kratak, ali je »debela« stativa sačuvala mrežu gosta.
Velež je do vodstva došao u smiraj ofanzive, znači i neočekivano. Talasi koji su se valjali prema golu Novosađana počeli su da gube intenzitet i mnogi su pomislili da će se na čaj otići s bezgolovnim remijem. Ipak, agilni Dalić prošao je sredinom terena, u pravi čas uposlio Jokišića, koji je manirom iskusnog strijelca sačekao da istrčali Brzaković »pokrije travu«, i onda laganim lob udarcem uputi »bubamaru« u mrežu. Nagrada je veležovcima stigla (41) sa zakašnjenjem ali je ipak stigla.
U drugom dijelu igre domaći su više igrali na »režiju« nego na učinak, pa su za to i »vatre« pred golom Vojvodine bile prava rijetkost. Na sreću »rođenih« gosti ne nisu dovoljno »razbudili« pa se sve u nastavku odvijalo u »tra-la-la« ritmu...
Tako su veležovci ispunili cilj. Poslije gubitka boda pod Bijelim brijegom od Sarajeva, i dva uzastopna poraza u Nikšiću i Zemunu, zabilježen je rezultat po mjeri. Ohrabruje i činjenica da je nova half-linija »rođenih« (Margeta, Dalić, Farac) pokazala da zaslužuje veću »minutažu«.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 500. Sudija: Esad Ahmetović (Doboj).
VELEŽ: Pudar, Pintul ■, Musa, Margeta, Dalić, Farac, Jokišić (Mavrak 88'), Tufek, Kodro, Maslovar (Džafić 87'), Beširević
VOJVODINA: Brzaković, Trivić (Bosančić 46'), Škorić (Živković 46'), Perović, Šaula, Jelačić, Vukov, Kuntić, Puhalak, Jezdimirović, Mijucić
Jokišić 41'1-0
Da li su se Novosađani, koji su na Ortiješ aterirali u nedjelju oko podneva, prepali gužve koja ih je dočekala ili su njihove mogućnosti slabije od jačine imena u sastavu, teško je reći, ali je zato više nego sigurno: »rođeni« ni u snu nisu mogli zamisliti da će na tako jednostavan način doći do bodova u meču s timom koji je pod Bijelim brijegom često znao uključiti »hladan tuš«.
Nevjerovatnu neambicioznost gostiju »rođeni« su, i pored iskazanog nestrpljenja u kreiranju akcija, iskoristili za oplodnju izrazite terenske dominacije. Paukova mreža kapitulacije praktički od prvog minuta plela se oko Brzakovićevog gola, ali mladi čuvar mreže »lala« pokazao se kao majstor s kombinacijom dara i zanata.
Prvu bravuru Brzaković je učinio (10) kod vađenja iz gornjeg lijevog ugla odlično tempirane Beširevićeve lopte s ivice šesnaesterca. Ni dobar Tufekov udarac s lijeve strane nije pogodio cilj jer su putanju lopte prema mreži »presjekle« golmanove ruke. Brzaković je na čudesan način odbranio i udarac Jokišića sa 6-7 metara (Jokišić: »Morao sam podići loptu«) pokazavši pri tom vrline — refleks i panterski skok — nekadašnjih akro-golmana s Neretve.
Brzaković je imao i sreću uz sebe. Poslije slobodnog udarca, igrao se 22. minut, i kratkog dodavanja Maslovara, reprezentativac »rođenih« Meho Kodro žestoko je raspalio po lopti, golman Vojvodine ostao je kratak, ali je »debela« stativa sačuvala mrežu gosta.
Velež je do vodstva došao u smiraj ofanzive, znači i neočekivano. Talasi koji su se valjali prema golu Novosađana počeli su da gube intenzitet i mnogi su pomislili da će se na čaj otići s bezgolovnim remijem. Ipak, agilni Dalić prošao je sredinom terena, u pravi čas uposlio Jokišića, koji je manirom iskusnog strijelca sačekao da istrčali Brzaković »pokrije travu«, i onda laganim lob udarcem uputi »bubamaru« u mrežu. Nagrada je veležovcima stigla (41) sa zakašnjenjem ali je ipak stigla.
U drugom dijelu igre domaći su više igrali na »režiju« nego na učinak, pa su za to i »vatre« pred golom Vojvodine bile prava rijetkost. Na sreću »rođenih« gosti ne nisu dovoljno »razbudili« pa se sve u nastavku odvijalo u »tra-la-la« ritmu...
Tako su veležovci ispunili cilj. Poslije gubitka boda pod Bijelim brijegom od Sarajeva, i dva uzastopna poraza u Nikšiću i Zemunu, zabilježen je rezultat po mjeri. Ohrabruje i činjenica da je nova half-linija »rođenih« (Margeta, Dalić, Farac) pokazala da zaslužuje veću »minutažu«.
1. OFK Beograd5 21 0 16:3 11
2. FK Zemun4 11 2 12:8 9
3. Partizan4 21 1 8:4 9
4. Crvena zvezda3 22 2 14:6 8
5. Vardar Skoplje3 21 2 9:7 7
6. Vojvodina Novi Sad3 11 3 7:6 7
7. Rad Beograd3 10 3 9:7 6
8. Proleter Zrenjanin2 22 3 7:9 6
9. FK Sarajevo3 10 3 8:12 6
10. Velež Mostar2 22 3 8:12 6
11. Pelister Bitolj3 10 3 7:11 6
12. Željezničar Sarajevo3 00 4 5:10 6
13. Radnički Niš2 11 4 10:10 5
14. Sloboda Tuzla2 11 4 8:15 5
15. Budućnost Titograd2 30 2 6:5 4
16. Sutjeska Nikšić2 10 4 8:9 4
17. Borac Banja Luka1 42 2 2:5 4
18. Spartak Subotica1 30 3 4:9 2
Stadion: Čair. Gledalaca: 3.000. Sudija: Stanko Matić (Titel).
RADNIČKI: Stojanović, Dimitrijević, Momčilović ■, Kuzmanović (Gavrilović 46'), Kuleski, Antić, Jakšić (Manić 65'), Mladenović, Petković, Tomić, Vukić
VELEŽ: Pudar, Glogovac, Farac, Margeta, Bejatović (Gosto 7' ■), Jedvaj, Jokišić ■, Tufek, Mavrak (Rebac 70'), Maslovar, Beširević
0-1Tomić 45+5'
0-2Petković 74'
1. OFK Beograd5 31 0 18:5 11
2. Crvena zvezda4 22 2 17:7 10
3. Partizan4 31 1 9:5 9
4. FK Zemun4 11 3 13:10 9
5. Vojvodina Novi Sad4 11 3 9:7 9
6. Vardar Skoplje3 32 2 11:9 8
7. Proleter Zrenjanin3 22 3 10:9 8
8. Radnički Niš3 11 4 12:10 7
9. FK Sarajevo3 21 3 8:12 7
10. Pelister Bitolj3 21 3 8:12 7
11. Željezničar Sarajevo3 11 4 6:11 7
12. Rad Beograd3 10 4 10:10 6
13. Velež Mostar2 22 4 8:14 6
14. Sloboda Tuzla2 11 5 8:18 5
15. Budućnost Titograd2 40 2 7:6 4
16. Sutjeska Nikšić2 10 5 9:11 4
17. Borac Banja Luka1 52 2 2:5 4
18. Spartak Subotica2 30 3 6:10 4
Na »Čairu« ništa novo.
»Tvrđava na Nišavi« i dalje za Mostarce ostaje fudbalski Vaterlo. Mijenjaju se generacije »rođenih« ali za njih »Čair« ostaje jednako neosvojiv, kao da je riječ o Bermudskom trouglu gdje oni gube kompas, pa su i porazi u neku ruku neminovnost. Tako je to kad te »tradicija« uzme pod svoje. Pogotovo, što ovog puta ni vrijednosti, bar po imenima, Veleža nisu davali više od grama nade da bi se neuspješan niz mogao prekinuti.
Veležovci su meč počeli previše bojažljivo. Za desetak uvodnih minuta domaći su stvorili tri izuzetne prilike za gol, ali malo nespretnost napadača a više golman Pudar sačuvali su mrežu Mostaraca.
U 8. minutu gosti su ostali bez Vidaka Bejatovića. Snažni centarhalf u jednom vazdušnom duelu s Petkovićem zaradio je povredu arkade pa je kolima hitne pomoći prevežen u Niški klinički centar gdje mu je rana zašivena. Gotovo identičnu povredu, u sudaru s omalenim Jokišićem zaradio je nešto kasnije i centrhalf domaćih Kuzmanović, pa je i on morao put kirurga.
Zbog tih povreda Velež je primio gol. Revnosni sudija Matić da bi nadoknadio izgubljeno vrijeme ukazivanjem pomoći povjeđenim fudbalerima, produžio je prvo poluvrijeme punih pet minuta. I baš u tom posljednjem 50, kad su veležovci više gledali na sat nego na protivnika. Nišlije su povele. Dobar napad domaćih po lijevoj strani, centaršut Antića, lpta prolazi pored »kamenih spavača« odbrane »rođenih«, a na »drugoj« stativi je Tomić, koji s četiri-pet metara precizno pogađa bliži ugao Veležovog gola. Parada Pudara nije bila uzaludna, jer je ona uljepšala pogodak. Tu se zbilja ništa nije moglo učiniti.
Gosti su prije vodstva domaćih mogli zalediti »Čair«. Nakon »ping-ponga« u šesnaestercu Radničkog, odbila se lopta do Margeta, koji s tri metra pogađa taličnog golmana Stojanovića.
U drugom poluvremenu Velež je pokušavao da dođe do izjednačenja. Ali bez »orijentira« u napadu ili svjetionika zvanog Kodro teško je išlo, do dvadesetak metara od gola Stojanovića ponekad bi gosti uspijevali proći ali odatle ni milimetra. Pokušao je Maslovar dva puta, činilo se iz Pirota, gađati cilj, pokazao je da ima gromovit udarac, ali posla je pri tim njegovim pokušajima bilo samo za sakupljače lopti.
U finišu meča Radnički je uspio da postigne i drugi gol. Mladi Petković je iskoristio pospanost Veležove odbrane i sa desetak metara iskosa s desne strane poslao loptu pod prečku.
Stadion: Čair. Gledalaca: 3.000. Sudija: Stanko Matić (Titel).
RADNIČKI: Stojanović, Dimitrijević, Momčilović ■, Kuzmanović (Gavrilović 46'), Kuleski, Antić, Jakšić (Manić 65'), Mladenović, Petković, Tomić, Vukić
VELEŽ: Pudar, Glogovac, Farac, Margeta, Bejatović (Gosto 7' ■), Jedvaj, Jokišić ■, Tufek, Mavrak (Rebac 70'), Maslovar, Beširević
0-1Tomić 45+5'
0-2Petković 74'
Na »Čairu« ništa novo.
»Tvrđava na Nišavi« i dalje za Mostarce ostaje fudbalski Vaterlo. Mijenjaju se generacije »rođenih« ali za njih »Čair« ostaje jednako neosvojiv, kao da je riječ o Bermudskom trouglu gdje oni gube kompas, pa su i porazi u neku ruku neminovnost. Tako je to kad te »tradicija« uzme pod svoje. Pogotovo, što ovog puta ni vrijednosti, bar po imenima, Veleža nisu davali više od grama nade da bi se neuspješan niz mogao prekinuti.
Veležovci su meč počeli previše bojažljivo. Za desetak uvodnih minuta domaći su stvorili tri izuzetne prilike za gol, ali malo nespretnost napadača a više golman Pudar sačuvali su mrežu Mostaraca.
U 8. minutu gosti su ostali bez Vidaka Bejatovića. Snažni centarhalf u jednom vazdušnom duelu s Petkovićem zaradio je povredu arkade pa je kolima hitne pomoći prevežen u Niški klinički centar gdje mu je rana zašivena. Gotovo identičnu povredu, u sudaru s omalenim Jokišićem zaradio je nešto kasnije i centrhalf domaćih Kuzmanović, pa je i on morao put kirurga.
Zbog tih povreda Velež je primio gol. Revnosni sudija Matić da bi nadoknadio izgubljeno vrijeme ukazivanjem pomoći povjeđenim fudbalerima, produžio je prvo poluvrijeme punih pet minuta. I baš u tom posljednjem 50, kad su veležovci više gledali na sat nego na protivnika. Nišlije su povele. Dobar napad domaćih po lijevoj strani, centaršut Antića, lpta prolazi pored »kamenih spavača« odbrane »rođenih«, a na »drugoj« stativi je Tomić, koji s četiri-pet metara precizno pogađa bliži ugao Veležovog gola. Parada Pudara nije bila uzaludna, jer je ona uljepšala pogodak. Tu se zbilja ništa nije moglo učiniti.
Gosti su prije vodstva domaćih mogli zalediti »Čair«. Nakon »ping-ponga« u šesnaestercu Radničkog, odbila se lopta do Margeta, koji s tri metra pogađa taličnog golmana Stojanovića.
U drugom poluvremenu Velež je pokušavao da dođe do izjednačenja. Ali bez »orijentira« u napadu ili svjetionika zvanog Kodro teško je išlo, do dvadesetak metara od gola Stojanovića ponekad bi gosti uspijevali proći ali odatle ni milimetra. Pokušao je Maslovar dva puta, činilo se iz Pirota, gađati cilj, pokazao je da ima gromovit udarac, ali posla je pri tim njegovim pokušajima bilo samo za sakupljače lopti.
U finišu meča Radnički je uspio da postigne i drugi gol. Mladi Petković je iskoristio pospanost Veležove odbrane i sa desetak metara iskosa s desne strane poslao loptu pod prečku.
1. OFK Beograd5 31 0 18:5 11
2. Crvena zvezda4 22 2 17:7 10
3. Partizan4 31 1 9:5 9
4. FK Zemun4 11 3 13:10 9
5. Vojvodina Novi Sad4 11 3 9:7 9
6. Vardar Skoplje3 32 2 11:9 8
7. Proleter Zrenjanin3 22 3 10:9 8
8. Radnički Niš3 11 4 12:10 7
9. FK Sarajevo3 21 3 8:12 7
10. Pelister Bitolj3 21 3 8:12 7
11. Željezničar Sarajevo3 11 4 6:11 7
12. Rad Beograd3 10 4 10:10 6
13. Velež Mostar2 22 4 8:14 6
14. Sloboda Tuzla2 11 5 8:18 5
15. Budućnost Titograd2 40 2 7:6 4
16. Sutjeska Nikšić2 10 5 9:11 4
17. Borac Banja Luka1 52 2 2:5 4
18. Spartak Subotica2 30 3 6:10 4
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 700. Sudija: Hajrudin Hušidić (Velika Kladuša).
VELEŽ: Pudar, Pintul (Dalić 68'), Farac, Margeta, Bejatović ■, Jedvaj, Jokišić (Pušić 68'), Tufek, Juričić, Maslovar, Beširević ■
SPARTAK: Savić, Mátyás (Đorđević 25'), Simonovski, Luković (Vujić 67'), I. Pejović ■, Šipka ■, Kopunović, Dulić, Škara, Milovanović, Mandić
Tufek 10'1-0
Tufek 33'2-0
2-1Kopunović 38'
Tufek 67'3-1
Maslovar 82'4-1
1. OFK Beograd6 31 0 22:5 13
2. Partizan5 31 1 11:5 11
3. Crvena zvezda4 22 3 17:8 10
4. Proleter Zrenjanin4 22 3 11:9 10
5. Radnički Niš4 11 4 13:10 9
6. FK Zemun4 11 4 13:11 9
7. Vojvodina Novi Sad4 11 4 9:8 9
8. FK Sarajevo4 21 3 9:12 9
9. Vardar Skoplje3 32 3 11:11 8
10. Velež Mostar3 22 4 12:15 8
11. Željezničar Sarajevo3 22 4 7:12 8
12. Pelister Bitolj3 21 4 8:16 7
13. Sloboda Tuzla3 11 5 9:18 7
14. Rad Beograd3 20 4 11:11 6
15. Borac Banja Luka2 52 2 4:5 4
16. Budućnost Titograd2 40 3 7:7 4
17. Sutjeska Nikšić2 10 6 9:13 4
18. Spartak Subotica2 30 4 7:14 4
Subotički »golubovi«, ipak, su završili u Veležovom kavezu. Daleko teže nego što su prognozirali, a pogotovo što rezultat govori, »rođeni« su došli do bodova ohrabrenja. Mimo svih očekivanja, treba to naglasiti, »otpisani« gosti su igrali otvoreno, napadački, bez »geometrije« i što je veliko iznenađenje s finom kreacijom vezne linije. Kako su onda »plavi« izgubili — nisu imali Emira Tufeka!
— Kad sam upozoravao da Spartak nije »mačji kašalj« mnogi mi nisu vjerovali — pričao je poslije meča Franjo Džidić — Nije to ni nalik tima od prošle sezone. Imaju Subotičani sada mnogo odgovorniji pristup igri, nisu ni bez fudbalskog znanja, a primjetni su i taktički noviteti... Zadovoljan sam pobjedom, možda je mogla biti uvjerljivija, ali i gosti su imali svojih šansi. Sad lakše dišemo.
Serija golova, nakon ozbiljnih prijetnji Pudaru od Kopunovića i Škare, za veležovce je otvorena u pravi čas. Jokišić je na lijevoj strani izbacio »for« za Juričića, a ovaj je učinio najbolje što je mogao, vratio loptu u sredinu. Sve je to pratio i začinio Tufek: rutinskim udarcem pogodio je suprotni, desni ugao gola nemoćnog Savića.
Da Spartak nije onaj »od juče«, prvi put se vidjelo (17.) u »mantinela akciji« gostiju, nakon koje je Milovanović izašao sam pred Pudara, šutirao ispod njega i dva pedlja pored lijeve stative gola domaćih. Deset minuta kasnije Kodrin nasljednik, Nikola Juričić, poslije dobrog udarca Jokišića i kratkog odbijanja lopte od strane golmana Savića, sa dva metra uspio je nemoguće — prebacio je gol!
Period ravnopravne igre, koji je ispravljao »krivu« sliku o Subotičanima, narušio je preciznim udarcem s ivice šesnaesterca Tufek. Činilo se da će čuvar mreže gostiju uspjeti zadržati loptu, ali nije imao sreće, pa se »bubamara« od stative odbila u mrežu — 2:0.
Vođstvo »rođenih« nije pokolebalo goste. Prvu priliku za smanjenje prednosti domaćih imao je Kopunović (37), ali njegov dosta spor i nevješt dribling Pudar je osujetio i čvrsto ščepao loptu. Ali, minut kasnije zakoprcala se »riba« u mreži domaćih. Slobodan udarac s 18 m izveo je Škara, golman »rođenih« Pudar kratko je dobio loptu, na nju je natrčao Kopunović i spasa golu nije bilo. Veležovci su pri tom napravili tri greške: prvo, živi zid je bio »pro-forme« radi, drugo, Pudar je mogao bolje intervenisati i treće, otkud samog Kopunovića?!
U drugoj dionici meča nastavilo se s promašajima i golovima. Spartak je na početku bio ostvario dominaciju na terenu, ali u šansu su prvi došli domaći. Jokišić je dobro proigran od Juričića bio na nekih desetak metara od Savića ili pacerski je uprskao tu izglednu priliku i produžio neizvjesnost.
Prelomni trenutak meča bio je u 67. minutu. Napadač Subotičana Kopunović odlično je prošao lijevom stranom, uputio paralelu s linijom šesnaesterca na desnu, Pudar je bio prekratak da je presječe putanju loptu. Centarfor »plavih« imao je loptu na nozi i praznu mrežu pred sobom, ali orijaški je šutirao i uzdrmao tek reklamu iza gola.
I naravno stigla je kazna. Egzekutor poznat — Tufek. Način jednostavan — s deset metara bez oklijevanja ili šminke loptu u mrežu.
Dobro je što je Tufek tako postupio, ne samo zbog kasko osiguranja vođstva ili pobjede nego i zbog Nikole Juričića. Bez ikakve dvojbe Juričić je talentovan mladić, centarfor koji obećava, ali i profesionalac koji, vođen interesima ekipe, mora znati da je jednostavnost najveći izraz savršenstva. Novi Veležov vođa navale želeo je po svaku cijenu zakucati loptu pod prečku, jednom je promašio s deset, drugi put s osam metara. A obe situacije mogao je razriješiti »kotrljanjem«. Golovi se pišu, s njima se i ime dobija!
U finišu meča lijepa »kao slika« akcija »rođenih«, Dalić je s desne strane poslao »kiflu« u šesnaesterac, Maslovar je bio na pravoj visini i tačka na »i« je stavljena. Simpatična pobjeda Veleža.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 700. Sudija: Hajrudin Hušidić (Velika Kladuša).
VELEŽ: Pudar, Pintul (Dalić 68'), Farac, Margeta, Bejatović ■, Jedvaj, Jokišić (Pušić 68'), Tufek, Juričić, Maslovar, Beširević ■
SPARTAK: Savić, Mátyás (Đorđević 25'), Simonovski, Luković (Vujić 67'), I. Pejović ■, Šipka ■, Kopunović, Dulić, Škara, Milovanović, Mandić
Tufek 10'1-0
Tufek 33'2-0
2-1Kopunović 38'
Tufek 67'3-1
Maslovar 82'4-1
Subotički »golubovi«, ipak, su završili u Veležovom kavezu. Daleko teže nego što su prognozirali, a pogotovo što rezultat govori, »rođeni« su došli do bodova ohrabrenja. Mimo svih očekivanja, treba to naglasiti, »otpisani« gosti su igrali otvoreno, napadački, bez »geometrije« i što je veliko iznenađenje s finom kreacijom vezne linije. Kako su onda »plavi« izgubili — nisu imali Emira Tufeka!
— Kad sam upozoravao da Spartak nije »mačji kašalj« mnogi mi nisu vjerovali — pričao je poslije meča Franjo Džidić — Nije to ni nalik tima od prošle sezone. Imaju Subotičani sada mnogo odgovorniji pristup igri, nisu ni bez fudbalskog znanja, a primjetni su i taktički noviteti... Zadovoljan sam pobjedom, možda je mogla biti uvjerljivija, ali i gosti su imali svojih šansi. Sad lakše dišemo.
Serija golova, nakon ozbiljnih prijetnji Pudaru od Kopunovića i Škare, za veležovce je otvorena u pravi čas. Jokišić je na lijevoj strani izbacio »for« za Juričića, a ovaj je učinio najbolje što je mogao, vratio loptu u sredinu. Sve je to pratio i začinio Tufek: rutinskim udarcem pogodio je suprotni, desni ugao gola nemoćnog Savića.
Da Spartak nije onaj »od juče«, prvi put se vidjelo (17.) u »mantinela akciji« gostiju, nakon koje je Milovanović izašao sam pred Pudara, šutirao ispod njega i dva pedlja pored lijeve stative gola domaćih. Deset minuta kasnije Kodrin nasljednik, Nikola Juričić, poslije dobrog udarca Jokišića i kratkog odbijanja lopte od strane golmana Savića, sa dva metra uspio je nemoguće — prebacio je gol!
Period ravnopravne igre, koji je ispravljao »krivu« sliku o Subotičanima, narušio je preciznim udarcem s ivice šesnaesterca Tufek. Činilo se da će čuvar mreže gostiju uspjeti zadržati loptu, ali nije imao sreće, pa se »bubamara« od stative odbila u mrežu — 2:0.
Vođstvo »rođenih« nije pokolebalo goste. Prvu priliku za smanjenje prednosti domaćih imao je Kopunović (37), ali njegov dosta spor i nevješt dribling Pudar je osujetio i čvrsto ščepao loptu. Ali, minut kasnije zakoprcala se »riba« u mreži domaćih. Slobodan udarac s 18 m izveo je Škara, golman »rođenih« Pudar kratko je dobio loptu, na nju je natrčao Kopunović i spasa golu nije bilo. Veležovci su pri tom napravili tri greške: prvo, živi zid je bio »pro-forme« radi, drugo, Pudar je mogao bolje intervenisati i treće, otkud samog Kopunovića?!
U drugoj dionici meča nastavilo se s promašajima i golovima. Spartak je na početku bio ostvario dominaciju na terenu, ali u šansu su prvi došli domaći. Jokišić je dobro proigran od Juričića bio na nekih desetak metara od Savića ili pacerski je uprskao tu izglednu priliku i produžio neizvjesnost.
Prelomni trenutak meča bio je u 67. minutu. Napadač Subotičana Kopunović odlično je prošao lijevom stranom, uputio paralelu s linijom šesnaesterca na desnu, Pudar je bio prekratak da je presječe putanju loptu. Centarfor »plavih« imao je loptu na nozi i praznu mrežu pred sobom, ali orijaški je šutirao i uzdrmao tek reklamu iza gola.
I naravno stigla je kazna. Egzekutor poznat — Tufek. Način jednostavan — s deset metara bez oklijevanja ili šminke loptu u mrežu.
Dobro je što je Tufek tako postupio, ne samo zbog kasko osiguranja vođstva ili pobjede nego i zbog Nikole Juričića. Bez ikakve dvojbe Juričić je talentovan mladić, centarfor koji obećava, ali i profesionalac koji, vođen interesima ekipe, mora znati da je jednostavnost najveći izraz savršenstva. Novi Veležov vođa navale želeo je po svaku cijenu zakucati loptu pod prečku, jednom je promašio s deset, drugi put s osam metara. A obe situacije mogao je razriješiti »kotrljanjem«. Golovi se pišu, s njima se i ime dobija!
U finišu meča lijepa »kao slika« akcija »rođenih«, Dalić je s desne strane poslao »kiflu« u šesnaesterac, Maslovar je bio na pravoj visini i tačka na »i« je stavljena. Simpatična pobjeda Veleža.
1. OFK Beograd6 31 0 22:5 13
2. Partizan5 31 1 11:5 11
3. Crvena zvezda4 22 3 17:8 10
4. Proleter Zrenjanin4 22 3 11:9 10
5. Radnički Niš4 11 4 13:10 9
6. FK Zemun4 11 4 13:11 9
7. Vojvodina Novi Sad4 11 4 9:8 9
8. FK Sarajevo4 21 3 9:12 9
9. Vardar Skoplje3 32 3 11:11 8
10. Velež Mostar3 22 4 12:15 8
11. Željezničar Sarajevo3 22 4 7:12 8
12. Pelister Bitolj3 21 4 8:16 7
13. Sloboda Tuzla3 11 5 9:18 7
14. Rad Beograd3 20 4 11:11 6
15. Borac Banja Luka2 52 2 4:5 4
16. Budućnost Titograd2 40 3 7:7 4
17. Sutjeska Nikšić2 10 6 9:13 4
18. Spartak Subotica2 30 4 7:14 4
Stadion: Gradski stadion (Banja Luka). Gledalaca: 3.000. Sudija: Dušan Čolić (Beograd).
BORAC: Simeunović, Malbaša, Mataja, Bilbija, Lipovac, Bogdan, Adžić, Sašivarević (Vuković), Štavljanin, Šarčević, Golubica (Šušić)
VELEŽ: Pudar, Pintul (Mavrak), Farac (Musa), Margeta, Bejatović, Jedvaj, Juričić, Tufek ■, Dalić ■, Maslovar ■, Beširević
0-1Golubica 10'
1. OFK Beograd6 31 1 22:8 13
2. Crvena zvezda5 22 3 19:9 12
3. Proleter Zrenjanin5 22 3 14:9 12
4. Partizan(-1)5 31 1 11:5 11
5. FK Zemun5 11 4 16:11 11
6. Vardar Skoplje4 32 3 14:12 10
7. Radnički Niš4 11 5 13:13 9
8. Vojvodina Novi Sad4 11 5 9:10 9
9. FK Sarajevo4 31 3 9:12 9
10. Sloboda Tuzla4 11 5 13:18 9
11. Željezničar Sarajevo3 33 4 7:12 9
12. Borac Banja Luka3 52 2 5:5 8
13. Velež Mostar3 22 5 12:16 8
14. Pelister Bitolj(-1)3 21 4 8:16 7
15. Rad Beograd3 20 5 12:14 6
16. Spartak Subotica3 30 4 9:14 6
17. Budućnost Titograd2 40 4 7:11 4
18. Sutjeska Nikšić2 10 7 10:15 4
Domaći su, pak, u vođstvo mogli da dođu u 7. minutu, ali je Šašivarević opravdano dosuđeni penal loše izveo, pa je Pudar lako zaustavio taj udarac. Prvi pogodak na Gradskom stadionu u ovoj sezoni postignut je veoma rano, već u 10. minutu: Adžić je poslužio usamljenom Golubici kome nije bilo teško da sa nekoliko metara loptu glavom pošalje u mrežu Veleža.
Stadion: Gradski stadion (Banja Luka). Gledalaca: 3.000. Sudija: Dušan Čolić (Beograd).
BORAC: Simeunović, Malbaša, Mataja, Bilbija, Lipovac, Bogdan, Adžić, Sašivarević (Vuković), Štavljanin, Šarčević, Golubica (Šušić)
VELEŽ: Pudar, Pintul (Mavrak), Farac (Musa), Margeta, Bejatović, Jedvaj, Juričić, Tufek ■, Dalić ■, Maslovar ■, Beširević
0-1Golubica 10'
Domaći su, pak, u vođstvo mogli da dođu u 7. minutu, ali je Šašivarević opravdano dosuđeni penal loše izveo, pa je Pudar lako zaustavio taj udarac. Prvi pogodak na Gradskom stadionu u ovoj sezoni postignut je veoma rano, već u 10. minutu: Adžić je poslužio usamljenom Golubici kome nije bilo teško da sa nekoliko metara loptu glavom pošalje u mrežu Veleža.
1. OFK Beograd6 31 1 22:8 13
2. Crvena zvezda5 22 3 19:9 12
3. Proleter Zrenjanin5 22 3 14:9 12
4. Partizan(-1)5 31 1 11:5 11
5. FK Zemun5 11 4 16:11 11
6. Vardar Skoplje4 32 3 14:12 10
7. Radnički Niš4 11 5 13:13 9
8. Vojvodina Novi Sad4 11 5 9:10 9
9. FK Sarajevo4 31 3 9:12 9
10. Sloboda Tuzla4 11 5 13:18 9
11. Željezničar Sarajevo3 33 4 7:12 9
12. Borac Banja Luka3 52 2 5:5 8
13. Velež Mostar3 22 5 12:16 8
14. Pelister Bitolj(-1)3 21 4 8:16 7
15. Rad Beograd3 20 5 12:14 6
16. Spartak Subotica3 30 4 9:14 6
17. Budućnost Titograd2 40 4 7:11 4
18. Sutjeska Nikšić2 10 7 10:15 4
Stadion: Marakana. Gledalaca: 2.000. Sudija: Adem Fazlagić (Čapljina).
ZVEZDA: Leković, Radinović, Ratković, Jugović, Belodedić ■, Najdovski, Stošić (Vasilijević 74'), Ivić, Lukić, Savićević, Mihajlović ■
VELEŽ: Pudar, Pintul, I. Musa, Margeta (S. Musa 55'), Bejatović, Jedvaj ■, Jokišić, Tufek, Juričić (Mavrak 76'), Maslovar, Beširević
0-1Ivić 32'
0-2Lukić 34'
0-3Savićević 55'
Jokišić 75'1-3
1. Crvena zvezda(+1)6 22 3 22:10 14
2. OFK Beograd6 31 1 22:8 13
3. Partizan6 31 1 13:5 13
4. Proleter Zrenjanin5 22 3 14:9 12
5. FK Zemun5 11 4 16:11 11
6. Vardar Skoplje4 32 3 14:12 10
7. Radnički Niš4 11 5 13:13 9
8. Vojvodina Novi Sad4 11 5 9:10 9
9. FK Sarajevo4 31 3 9:12 9
10. Sloboda Tuzla4 11 5 13:18 9
11. Željezničar Sarajevo3 33 4 7:12 9
12. Rad Beograd(+1)4 20 5 17:16 8
13. Borac Banja Luka3 52 2 5:5 8
14. Velež Mostar(+1)3 22 6 13:19 8
15. Pelister Bitolj(+1)3 21 6 10:23 7
16. Spartak Subotica3 30 4 9:14 6
17. Budućnost Titograd2 40 4 7:11 4
18. Sutjeska Nikšić2 10 7 10:15 4
Rasporedom šampionata bilo je predviđeno da Velež bude domaćin Crvenoj zvezdi. Ali, zbog učešća u Kupu evropskih šampiona (kiparski Apolon) i loših avio veza sa Mostarom »crveno-bijeli« su zamolili »rođene« za ustupanjem »domaćinstva«. I mada su po gradu već bili izlijepljeni plakati najave meča, Predsjedništvo Veleža, takoreći u zadnji čas, prihvatilo je zahtjev s Marakane.
Na povratku iz Beograda igrači su vjerovatno prokleli svoje funkcionere. U subotu veče na Surčinu su dugo čekali ne bi li se otvorio Butmirski aerodrom, a kako do toga nije došlo vratili su se u hotel. Ustali su se u 3,30 sati.
Pod olovnim nebom beogradske Banjice sijevali su gromovi! Evropski šampion, predvođen istinskim fudbalskim magom Dejanom Savičevićem, pokazao je da »hvata ritam« koji njemu priliči, a, opet, mostarski »rođeni«, s druge strane, učinili su sve da uljepšaju predstavu koja vraća vjeru u naš fudbal. Zvezda je pobijedila, ali Mostarci mogu uzdignuta čela napustiti megdan s velikim rivalom. Naravno, kad se film događaja vrati, a uz minimalno korištenje makaza, od njega se može napraviti dobar triler, oba rivala će reći, komentarišući rezultat, da su mogli i više. Ali žala ni kod jednih, ni kod drugih nema. Na »Marakani« se igralo, nadmudrivalo i pogađalo.
Trener gostiju Franjo Džidić nije slijedio praksu svojih kolega — prethodnika prilikom gostovanja na našem najvećem stadionu. Veležovci su se provlačili pred svoj kazneni prostor, samo kad bi morali — pred naletima dobro motivisanih »zvezdaša« kojima je ovo bila generalna proba pred prvi me drugog kola KEŠ-a, s kiparskim Apolonom.
U uvodnim minutima meča Veležovci su izvršili »desant« pred Zvezdin gol. Malo je nedostajalo, a to već postaje pravilo, da se Lekovićeva mreža zatrese. Opet je u vatri bio mladi Nikola Juričić, ali za njega ove jeseni mreža protivnika kao da je začarana. Šteta, dečko ima finu, doličnu vođe navale kretnju, ulazi u slobodan prostor, nije ni s loptom na »vi« ali kad neće gol — to je »viša sila«!
Hladan tuš za promrzle navijače Zvezde mogli su »otvoriti« i Beširević i Maslovar, ipak njihova (ne)realizacija dovela je do uzdaha i pominjanja Mehe Kodre. Ali, kako su odlasci prvih imena postali planirana »zla kob« Veleža, uz bezgraničnu nadu da će iskočiti neko »novi«, nadati se da će i »Tošak sa Neretve«, slično svojim prethodnicima, otići u nenamjerni zaborav. Da li na Juričića tipovati kao Kodrinog nasljednika, pitanje je uglavnom (ne)strpljenja stručnjaka »rođenih«, a sigurno i »razvoja događaja« u Šamponatu. U svakom slučaju iza Kodre u špicu Veležovog napada ostaje krater!
Poslije desetak minuta Zvezdinog »snalaženja« na kočopernu i odvažnu igru »rođenih«, lopta je sve češće prelazila u zonu Veležove odbrane. Kakav »lanser« na kopački nosi Siniša Mihajlović! Taj mladić, tako se učinilo, gađao je iz Zemuna i strahovitim udarcem pogodio stativu Pudarevog gola. Bio je to impresivan potez, majstorstvo za divljenje i uživanje!
Zvedina »Barbika« (Mihajlović) glavni je krivac prve kapitulacije Mostaraca. Igrao se 32. minut, dosuđen je slobodan udarac — skraćeni korner — za »crveno-bijele«, lopti je prišao Mihajlović uputio oštar centaršut, kroz vazduh se praćaknuo Ivić i mreža iza leđa Pudara se zatresla. Koliko god je to bila efektna akcija, ostaje utisak da su Veležovci u tom momentu zaspali.
Dva minuta kasnije — najava očekivanog! Brza lopta »zvezdaša« od noge do noge —a la Kopakabana — na 14 metara od gola iz prve gađa Lukić i Pudar tu nije ništa mogao da uradi. Veležovci su ušli u »mikser« i panično i naivno, pa je kazna, kad se zna rival, morala doći.
U drugoj dionici meča na djelu smo vidjeli simultanku Savičevića. Nije, vjerujemo, pretenciozno reći: da je on kojim slučajem obukao na poluvremenu bijeli (Veležov) dres — bodovi bi otišli u Mostar. Lucidnim potezima, driblinzima protiv kojih lijeka nema, »desetka« Zvezde je izbila iz ruku Veležovaca kompas. Što je naumio, Savičević je u tom periodu igre i ostvario. A njegov gol (55) je remek djelo koje plimu ushićenju svakom pokloniku fudbala mora da donese. Primio je loptu na dvadesetak metara iskosa s desne strane, ulazeći u sredinu »prodao« veležovcima nekoliko Tucinih »fora«, došao na ivicu šesnaesterca i ubio »pauka« iza Pudarevih leđa.
— Bravo majstore! — bio je horski komentar u polupraznoj loži, a stvarno Savičević je tog trenutka mogao »mirne duše« skinuti dres i otići jer je pokazao da sve zna u fudbalu.
Finu akciju izveli su Mostarci u 75. minutu. Pintul je s desne strane uputio loptu na prvu stativu, Jokišić je bio brži od Najdoskog ali je ovaj ipak uspio da odbije loptu, no okrenut leđima plavokosi napadač »rođenih« uspio je poluvolejem da smjesti »bubamaru« u lijevi donji ugao iznenađenog Lekovića. Zaslužen pogodak gostiju. Da su Maslovar i Mavrak bili malo spretniji, mogli su »rođeni« produžiti neizvjesnost, ali, ipak, bilo bi to previše jer su prethodno na suprotnoj strani mnogo izglednije šanse promašili Ivić i Lukić.
Sve u svemu: Velež može biti zadovoljan prikazanim na Marakani. »Zlatna žica« nije pronađena, ali ... sjetimo se Minhena ili Barija.
Stadion: Marakana. Gledalaca: 2.000. Sudija: Adem Fazlagić (Čapljina).
ZVEZDA: Leković, Radinović, Ratković, Jugović, Belodedić ■, Najdovski, Stošić (Vasilijević 74'), Ivić, Lukić, Savićević, Mihajlović ■
VELEŽ: Pudar, Pintul, I. Musa, Margeta (S. Musa 55'), Bejatović, Jedvaj ■, Jokišić, Tufek, Juričić (Mavrak 76'), Maslovar, Beširević
0-1Ivić 32'
0-2Lukić 34'
0-3Savićević 55'
Jokišić 75'1-3
Pod olovnim nebom beogradske Banjice sijevali su gromovi! Evropski šampion, predvođen istinskim fudbalskim magom Dejanom Savičevićem, pokazao je da »hvata ritam« koji njemu priliči, a, opet, mostarski »rođeni«, s druge strane, učinili su sve da uljepšaju predstavu koja vraća vjeru u naš fudbal. Zvezda je pobijedila, ali Mostarci mogu uzdignuta čela napustiti megdan s velikim rivalom. Naravno, kad se film događaja vrati, a uz minimalno korištenje makaza, od njega se može napraviti dobar triler, oba rivala će reći, komentarišući rezultat, da su mogli i više. Ali žala ni kod jednih, ni kod drugih nema. Na »Marakani« se igralo, nadmudrivalo i pogađalo.
Rasporedom šampionata bilo je predviđeno da Velež bude domaćin Crvenoj zvezdi. Ali, zbog učešća u Kupu evropskih šampiona (kiparski Apolon) i loših avio veza sa Mostarom »crveno-bijeli« su zamolili »rođene« za ustupanjem »domaćinstva«. I mada su po gradu već bili izlijepljeni plakati najave meča, Predsjedništvo Veleža, takoreći u zadnji čas, prihvatilo je zahtjev s Marakane.
Na povratku iz Beograda igrači su vjerovatno prokleli svoje funkcionere. U subotu veče na Surčinu su dugo čekali ne bi li se otvorio Butmirski aerodrom, a kako do toga nije došlo vratili su se u hotel. Ustali su se u 3,30 sati.
Trener gostiju Franjo Džidić nije slijedio praksu svojih kolega — prethodnika prilikom gostovanja na našem najvećem stadionu. Veležovci su se provlačili pred svoj kazneni prostor, samo kad bi morali — pred naletima dobro motivisanih »zvezdaša« kojima je ovo bila generalna proba pred prvi me drugog kola KEŠ-a, s kiparskim Apolonom.
U uvodnim minutima meča Veležovci su izvršili »desant« pred Zvezdin gol. Malo je nedostajalo, a to već postaje pravilo, da se Lekovićeva mreža zatrese. Opet je u vatri bio mladi Nikola Juričić, ali za njega ove jeseni mreža protivnika kao da je začarana. Šteta, dečko ima finu, doličnu vođe navale kretnju, ulazi u slobodan prostor, nije ni s loptom na »vi« ali kad neće gol — to je »viša sila«!
Hladan tuš za promrzle navijače Zvezde mogli su »otvoriti« i Beširević i Maslovar, ipak njihova (ne)realizacija dovela je do uzdaha i pominjanja Mehe Kodre. Ali, kako su odlasci prvih imena postali planirana »zla kob« Veleža, uz bezgraničnu nadu da će iskočiti neko »novi«, nadati se da će i »Tošak sa Neretve«, slično svojim prethodnicima, otići u nenamjerni zaborav. Da li na Juričića tipovati kao Kodrinog nasljednika, pitanje je uglavnom (ne)strpljenja stručnjaka »rođenih«, a sigurno i »razvoja događaja« u Šamponatu. U svakom slučaju iza Kodre u špicu Veležovog napada ostaje krater!
Poslije desetak minuta Zvezdinog »snalaženja« na kočopernu i odvažnu igru »rođenih«, lopta je sve češće prelazila u zonu Veležove odbrane. Kakav »lanser« na kopački nosi Siniša Mihajlović! Taj mladić, tako se učinilo, gađao je iz Zemuna i strahovitim udarcem pogodio stativu Pudarevog gola. Bio je to impresivan potez, majstorstvo za divljenje i uživanje!
Zvedina »Barbika« (Mihajlović) glavni je krivac prve kapitulacije Mostaraca. Igrao se 32. minut, dosuđen je slobodan udarac — skraćeni korner — za »crveno-bijele«, lopti je prišao Mihajlović uputio oštar centaršut, kroz vazduh se praćaknuo Ivić i mreža iza leđa Pudara se zatresla. Koliko god je to bila efektna akcija, ostaje utisak da su Veležovci u tom momentu zaspali.
Dva minuta kasnije — najava očekivanog! Brza lopta »zvezdaša« od noge do noge —a la Kopakabana — na 14 metara od gola iz prve gađa Lukić i Pudar tu nije ništa mogao da uradi. Veležovci su ušli u »mikser« i panično i naivno, pa je kazna, kad se zna rival, morala doći.
U drugoj dionici meča na djelu smo vidjeli simultanku Savičevića. Nije, vjerujemo, pretenciozno reći: da je on kojim slučajem obukao na poluvremenu bijeli (Veležov) dres — bodovi bi otišli u Mostar. Lucidnim potezima, driblinzima protiv kojih lijeka nema, »desetka« Zvezde je izbila iz ruku Veležovaca kompas. Što je naumio, Savičević je u tom periodu igre i ostvario. A njegov gol (55) je remek djelo koje plimu ushićenju svakom pokloniku fudbala mora da donese. Primio je loptu na dvadesetak metara iskosa s desne strane, ulazeći u sredinu »prodao« veležovcima nekoliko Tucinih »fora«, došao na ivicu šesnaesterca i ubio »pauka« iza Pudarevih leđa.
— Bravo majstore! — bio je horski komentar u polupraznoj loži, a stvarno Savičević je tog trenutka mogao »mirne duše« skinuti dres i otići jer je pokazao da sve zna u fudbalu.
Finu akciju izveli su Mostarci u 75. minutu. Pintul je s desne strane uputio loptu na prvu stativu, Jokišić je bio brži od Najdoskog ali je ovaj ipak uspio da odbije loptu, no okrenut leđima plavokosi napadač »rođenih« uspio je poluvolejem da smjesti »bubamaru« u lijevi donji ugao iznenađenog Lekovića. Zaslužen pogodak gostiju. Da su Maslovar i Mavrak bili malo spretniji, mogli su »rođeni« produžiti neizvjesnost, ali, ipak, bilo bi to previše jer su prethodno na suprotnoj strani mnogo izglednije šanse promašili Ivić i Lukić.
Sve u svemu: Velež može biti zadovoljan prikazanim na Marakani. »Zlatna žica« nije pronađena, ali ... sjetimo se Minhena ili Barija.
1. Crvena zvezda(+1)6 22 3 22:10 14
2. OFK Beograd6 31 1 22:8 13
3. Partizan6 31 1 13:5 13
4. Proleter Zrenjanin5 22 3 14:9 12
5. FK Zemun5 11 4 16:11 11
6. Vardar Skoplje4 32 3 14:12 10
7. Radnički Niš4 11 5 13:13 9
8. Vojvodina Novi Sad4 11 5 9:10 9
9. FK Sarajevo4 31 3 9:12 9
10. Sloboda Tuzla4 11 5 13:18 9
11. Željezničar Sarajevo3 33 4 7:12 9
12. Rad Beograd(+1)4 20 5 17:16 8
13. Borac Banja Luka3 52 2 5:5 8
14. Velež Mostar(+1)3 22 6 13:19 8
15. Pelister Bitolj(+1)3 21 6 10:23 7
16. Spartak Subotica3 30 4 9:14 6
17. Budućnost Titograd2 40 4 7:11 4
18. Sutjeska Nikšić2 10 7 10:15 4
Stadion: Grbavica. Gledalaca: 1.000. Sudija: Branimir Babarogić (Beograd).
ŽELJEZNIČAR: Ž. Pavlović, Kapetanović, Adžem, M. Pavlović (Nikolić 32'), Alihodžić, Katana, Krunić, Velić (Bogdanović 58'), Stanić, Vidović, Karić
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Margeta ■, Dalić, Bejatović, Jokišić (Mavrak 52'), Tufek, Juričić, Maslovar, Beširević
Juričić 35'1-0
1-1Stanić 53'
1-2Stanić 78'
1-3Nikolić 82'
1-4Stanić 85'
1. Partizan(+1)8 31 1 18:6 17
2. Crvena zvezda(+1)7 22 3 27:10 16
3. OFK Beograd7 31 1 25:8 15
4. FK Zemun(+1)7 11 4 21:11 15
5. Proleter Zrenjanin5 22 4 15:13 12
6. Radnički Niš5 11 5 14:13 11
7. FK Sarajevo5 31 3 10:12 11
8. Željezničar Sarajevo(+1)4 33 5 11:15 11
9. Vojvodina Novi Sad(+1)5 11 6 11:16 11
10. Vardar Skoplje4 32 4 14:13 10
11. Sloboda Tuzla(+1)4 11 7 13:22 9
12. Rad Beograd4 20 5 17:16 8
13. Borac Banja Luka3 52 3 6:7 8
14. Velež Mostar(+1)3 22 7 14:23 8
15. Pelister Bitolj3 21 6 10:23 7
16. Sutjeska Nikšić3 10 7 12:15 6
17. Spartak Subotica(+1)3 30 6 9:19 6
18. Budućnost Titograd2 40 5 7:12 4
Fudbal je kolektivna igra, ali je juče na Grbavici centarfor željezničara i novopečeni reprezentativac Mario Stanić dokazao da nerijetko pojedinac rješava meč. Sa tri gola »plavi devet« je još jednom, možemo slobodno reći, donio Željezničaru dva nova boda, izbio na vrh liste strijelaca sa ukupno osam pogodaka i dao za pravo saveznom selektoru što ga poziva u najbolji tim.
Prvo poluvrijeme u potpunosti je pripalo gostujućim igračima. Naime, Velež je igrao organizovano, brzo, opasno po gol domaćina. Dva puta se u prilici našao brzonogi Jokišić, ali nije bio precizan. A, u prilici je jednom bio i centarfor Juričić. U tom dijelu igre Željezničar je imao samo jednu šansu za gol, kada je u 19. minutu Stanić iz slobodnog udarca sa oko 20 metara pogodio gornji dio prečke. Svoju premoć u prvih 45 minuta Velež je krunisao u 36. minutu. Tufek je izveo slobodan udarac sa lijeve strane, a visoko nabačenu loptu Juričić je glavom smjestio u gornji lijevi ugao mreže neodlučnog Pavlovića.
No, do velikog preokreta dolazi u nastavku, podosta zahvaljujući i Željinim rezervistima Nikoliću i pogotovo Bogdanoviću.
Izjednačenje je uslijedilo u 53. minutu. Velić je poslao dubinsku loptu pred šesnaesterac Veleža, gdje ju je prihvatio Stanić, zatim se oslobodio Margete i Bejatovića, pa onda snažnim i preciznim udarcem svladao nemoćnog Pudara. Velež je opet imao priliku da stekne prednost, možda i odlučujuću, ali u 64. minutu je Mavrak propustio šansu utakmice, kada je samo sa desetak metara šutirao pored gola. Revanširao mu se šest minuta kasnije na drugoj strani Bogdanović.
A onda je opet na scenu stupio Mario Stanić. Odlučno je prihvatio loptu dobačenu od Bogdanovića, ušao u šesnaesterac, prevario svoje čuvare i silovito zatresao mrežu. Četiri minuta kasnije, nakon kornera i proigravanja Stanića i Karića, u listu strijelaca upisao se i Nikolić, postigavši tako i treći gol za Željezničar.
Tako je Željezničar neočekivano lako stigao do visoke pobjede, a ovaj duel dva stara rivala samo je uvod u njihov međusobni megdan u Kupu Jugoslavije. Naime, u okviru četvrtfinala našeg najmasovnijeg takmičenja u iduću srijedu (6. novembra) Željo gostuje u Mostaru, da bi u decembru revanšom u Sarajevu bio poznat i polufinalista.
Stadion: Grbavica. Gledalaca: 1.000. Sudija: Branimir Babarogić (Beograd).
ŽELJEZNIČAR: Ž. Pavlović, Kapetanović, Adžem, M. Pavlović (Nikolić 32'), Alihodžić, Katana, Krunić, Velić (Bogdanović 58'), Stanić, Vidović, Karić
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Margeta ■, Dalić, Bejatović, Jokišić (Mavrak 52'), Tufek, Juričić, Maslovar, Beširević
Juričić 35'1-0
1-1Stanić 53'
1-2Stanić 78'
1-3Nikolić 82'
1-4Stanić 85'
Fudbal je kolektivna igra, ali je juče na Grbavici centarfor željezničara i novopečeni reprezentativac Mario Stanić dokazao da nerijetko pojedinac rješava meč. Sa tri gola »plavi devet« je još jednom, možemo slobodno reći, donio Željezničaru dva nova boda, izbio na vrh liste strijelaca sa ukupno osam pogodaka i dao za pravo saveznom selektoru što ga poziva u najbolji tim.
Prvo poluvrijeme u potpunosti je pripalo gostujućim igračima. Naime, Velež je igrao organizovano, brzo, opasno po gol domaćina. Dva puta se u prilici našao brzonogi Jokišić, ali nije bio precizan. A, u prilici je jednom bio i centarfor Juričić. U tom dijelu igre Željezničar je imao samo jednu šansu za gol, kada je u 19. minutu Stanić iz slobodnog udarca sa oko 20 metara pogodio gornji dio prečke. Svoju premoć u prvih 45 minuta Velež je krunisao u 36. minutu. Tufek je izveo slobodan udarac sa lijeve strane, a visoko nabačenu loptu Juričić je glavom smjestio u gornji lijevi ugao mreže neodlučnog Pavlovića.
No, do velikog preokreta dolazi u nastavku, podosta zahvaljujući i Željinim rezervistima Nikoliću i pogotovo Bogdanoviću.
Izjednačenje je uslijedilo u 53. minutu. Velić je poslao dubinsku loptu pred šesnaesterac Veleža, gdje ju je prihvatio Stanić, zatim se oslobodio Margete i Bejatovića, pa onda snažnim i preciznim udarcem svladao nemoćnog Pudara. Velež je opet imao priliku da stekne prednost, možda i odlučujuću, ali u 64. minutu je Mavrak propustio šansu utakmice, kada je samo sa desetak metara šutirao pored gola. Revanširao mu se šest minuta kasnije na drugoj strani Bogdanović.
A onda je opet na scenu stupio Mario Stanić. Odlučno je prihvatio loptu dobačenu od Bogdanovića, ušao u šesnaesterac, prevario svoje čuvare i silovito zatresao mrežu. Četiri minuta kasnije, nakon kornera i proigravanja Stanića i Karića, u listu strijelaca upisao se i Nikolić, postigavši tako i treći gol za Željezničar.
Tako je Željezničar neočekivano lako stigao do visoke pobjede, a ovaj duel dva stara rivala samo je uvod u njihov međusobni megdan u Kupu Jugoslavije. Naime, u okviru četvrtfinala našeg najmasovnijeg takmičenja u iduću srijedu (6. novembra) Željo gostuje u Mostaru, da bi u decembru revanšom u Sarajevu bio poznat i polufinalista.
1. Partizan(+1)8 31 1 18:6 17
2. Crvena zvezda(+1)7 22 3 27:10 16
3. OFK Beograd7 31 1 25:8 15
4. FK Zemun(+1)7 11 4 21:11 15
5. Proleter Zrenjanin5 22 4 15:13 12
6. Radnički Niš5 11 5 14:13 11
7. FK Sarajevo5 31 3 10:12 11
8. Željezničar Sarajevo(+1)4 33 5 11:15 11
9. Vojvodina Novi Sad(+1)5 11 6 11:16 11
10. Vardar Skoplje4 32 4 14:13 10
11. Sloboda Tuzla(+1)4 11 7 13:22 9
12. Rad Beograd4 20 5 17:16 8
13. Borac Banja Luka3 52 3 6:7 8
14. Velež Mostar(+1)3 22 7 14:23 8
15. Pelister Bitolj3 21 6 10:23 7
16. Sutjeska Nikšić3 10 7 12:15 6
17. Spartak Subotica(+1)3 30 6 9:19 6
18. Budućnost Titograd2 40 5 7:12 4
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 500. Sudija: Zdravko Jokić (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul ■, Glogovac, Dalić, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Tufek, Juričić ■ (Gosto 80'), Pušić (Musa 68'), Beširević ■
VARDAR: Jonuz, Lučić, Stojkovski, Sadiki, Babunski, Markovski, Demir (Kostov 73'), Ćirić, Gunev, Džipunov (Naumovski 68'), Urošević ■
Jedvaj 61' (p)1-0
1. Partizan9 31 1 20:6 19
2. Crvena zvezda8 22 3 29:11 18
3. OFK Beograd7 52 1 27:10 16
4. FK Zemun7 21 4 23:13 15
5. Proleter Zrenjanin6 22 5 19:17 14
6. FK Sarajevo6 31 4 13:13 13
7. Vojvodina Novi Sad6 11 6 13:17 13
8. Vardar Skoplje5 32 5 20:14 12
9. Borac Banja Luka5 52 3 9:7 12
10. Radnički Niš5 11 7 15:17 11
11. Željezničar Sarajevo4 33 6 12:17 11
12. Rad Beograd5 20 6 19:20 10
13. Velež Mostar4 22 7 15:23 10
14. Sloboda Tuzla4 11 8 13:23 9
15. Pelister Bitolj4 21 7 12:27 9
16. Sutjeska Nikšić4 10 8 16:22 8
17. Spartak Subotica3 30 7 9:20 6
18. Budućnost Titograd2 51 6 7:14 5
Analizirajući loš učinak u »posljednje vrijeme« fudbalera na terenu, Predsjedništvo Veleža, na sjednici prošlog utorka, kao jedan od bitnih razloga navelo je i nesportski život profesionalaca. Na vrhu kritičke oštrice našli su se korisnici soba (hotelskog tipa) u Veležovom domu na stadionu.
— Tu se dovode razne »mačke«!? Prave se žurke... A po cijelu bogovetnu noć kreveti škripe! — navodi su koji bi kod čitaoca trebalo da stvore predstavu o »kupleraju na stadionu«, a izrečeni su od strane rukovodilaca »rođenih« koji su bili u noćnoj viziti ili su imali nekog vrlog doušnika.
Mada je jedan od funkcionera stao u zaštitu fudbalera rekavši: »Bolje je da »ono« rade ovdje, u toplom, nego da se po Barama lomataju u autu!?« donesen je »kućni red« po kome će se povesti više računa o identitetu »navijačica« koje »ljube« fubal(ere), zaključavaće vrata, a povečerje će biti u »pola jedanaest«.
Nakon meča s Vardarom može se slobodno reći: Seks nije Veležov problem »broj 1«! Nikad bjednije, raštimovanije, bezidejnije i žalosnije nisu izgledali »rođeni« kao što je to bilo u »uspavanci« sa Skopljancima.
a) u 61. minutu Tufek je dobro uposlio Juričića u izglednoj poziciji u šesnaestercu gostiju, a naivni Sadiki je, smatrajući da će pomoći svom golmanu Jonuzu, rukama je oborio na zemlju centarfora »rođenih«. Sudija Jokić nijednog momenta senije dvoumio — pokazao je na bijelu tačku. Gosti su se više kurtoazno bunili, a kad se sve sleglo, lopti je prišao Jedvaj i postigao gol. Utisak je da je golman Vardara Jonuz pročitao namjeru kapitena »rođenih« ali je lopta, ipak, »ispod« njega pronašla put do mreže.
b) U 75. minutu napadač domaćih Beširević s ivice šesnaesterca je precizno gađao, ali na njegovu nesreću lopta je pogodila lijevu stativu gola Vardara.
I to bi sve. »Džepnim« izdanjem Velež je osvojio bodove. Jadni naš fudbal!
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 500. Sudija: Zdravko Jokić (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul ■, Glogovac, Dalić, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Tufek, Juričić ■ (Gosto 80'), Pušić (Musa 68'), Beširević ■
VARDAR: Jonuz, Lučić, Stojkovski, Sadiki, Babunski, Markovski, Demir (Kostov 73'), Ćirić, Gunev, Džipunov (Naumovski 68'), Urošević ■
Jedvaj 61' (p)1-0
Analizirajući loš učinak u »posljednje vrijeme« fudbalera na terenu, Predsjedništvo Veleža, na sjednici prošlog utorka, kao jedan od bitnih razloga navelo je i nesportski život profesionalaca. Na vrhu kritičke oštrice našli su se korisnici soba (hotelskog tipa) u Veležovom domu na stadionu.
— Tu se dovode razne »mačke«!? Prave se žurke... A po cijelu bogovetnu noć kreveti škripe! — navodi su koji bi kod čitaoca trebalo da stvore predstavu o »kupleraju na stadionu«, a izrečeni su od strane rukovodilaca »rođenih« koji su bili u noćnoj viziti ili su imali nekog vrlog doušnika.
Mada je jedan od funkcionera stao u zaštitu fudbalera rekavši: »Bolje je da »ono« rade ovdje, u toplom, nego da se po Barama lomataju u autu!?« donesen je »kućni red« po kome će se povesti više računa o identitetu »navijačica« koje »ljube« fubal(ere), zaključavaće vrata, a povečerje će biti u »pola jedanaest«.
Nakon meča s Vardarom može se slobodno reći: Seks nije Veležov problem »broj 1«! Nikad bjednije, raštimovanije, bezidejnije i žalosnije nisu izgledali »rođeni« kao što je to bilo u »uspavanci« sa Skopljancima.
a) u 61. minutu Tufek je dobro uposlio Juričića u izglednoj poziciji u šesnaestercu gostiju, a naivni Sadiki je, smatrajući da će pomoći svom golmanu Jonuzu, rukama je oborio na zemlju centarfora »rođenih«. Sudija Jokić nijednog momenta senije dvoumio — pokazao je na bijelu tačku. Gosti su se više kurtoazno bunili, a kad se sve sleglo, lopti je prišao Jedvaj i postigao gol. Utisak je da je golman Vardara Jonuz pročitao namjeru kapitena »rođenih« ali je lopta, ipak, »ispod« njega pronašla put do mreže.
b) U 75. minutu napadač domaćih Beširević s ivice šesnaesterca je precizno gađao, ali na njegovu nesreću lopta je pogodila lijevu stativu gola Vardara.
I to bi sve. »Džepnim« izdanjem Velež je osvojio bodove. Jadni naš fudbal!
1. Partizan9 31 1 20:6 19
2. Crvena zvezda8 22 3 29:11 18
3. OFK Beograd7 52 1 27:10 16
4. FK Zemun7 21 4 23:13 15
5. Proleter Zrenjanin6 22 5 19:17 14
6. FK Sarajevo6 31 4 13:13 13
7. Vojvodina Novi Sad6 11 6 13:17 13
8. Vardar Skoplje5 32 5 20:14 12
9. Borac Banja Luka5 52 3 9:7 12
10. Radnički Niš5 11 7 15:17 11
12. Rad Beograd5 20 6 19:20 10
13. Velež Mostar4 22 7 15:23 10
14. Sloboda Tuzla4 11 8 13:23 9
15. Pelister Bitolj4 21 7 12:27 9
16. Sutjeska Nikšić4 10 8 16:22 8
17. Spartak Subotica3 30 7 9:20 6
18. Budućnost Titograd2 51 6 7:14 5
Stadion: Pod Tumbe Kafe. Gledalaca: 500. Sudija: Sava Čokanica (Novi Sad).
PELISTER: Paunov, Savov, Cvetkovski, Zlatkov, Vasilevski, D. Dimov ■, Veselinovski, Kitanovski, V. Micevski (Boškovski), Jovanovski (Maglovski), T. Micevski
VELEŽ: Pudar, Glogovac, Musa (Rebac), Margeta, Farac, Jedvaj, Gosto ■, Bejatović, Dalić (Juričić), Maslovar, Jokišić ■
0-1Kitanovski 10'
0-2T. Micevski 37'
0-3V. Micevski 43'
1. Partizan10 31 1 23:6 21
2. Crvena zvezda9 22 3 35:12 20
3. FK Zemun8 21 4 26:14 17
4. OFK Beograd7 52 2 27:16 16
5. Proleter Zrenjanin7 22 5 21:18 16
6. Vardar Skoplje6 32 5 21:14 14
7. FK Sarajevo6 31 5 13:14 13
8. Željezničar Sarajevo5 33 6 15:18 13
9. Vojvodina Novi Sad6 11 7 13:18 13
10. Borac Banja Luka5 52 4 10:10 12
11. Radnički Niš5 11 8 16:20 11
12. Sloboda Tuzla5 11 8 14:23 11
13. Pelister Bitolj5 21 7 15:27 11
14. Rad Beograd5 20 7 19:23 10
15. Velež Mostar4 22 8 15:26 10
16. Sutjeska Nikšić4 10 9 17:24 8
17. Budućnost Titograd3 51 6 10:14 7
18. Spartak Subotica3 30 8 10:26 6
Gorak espreso »kod Kafea Tumbe« popili su veležovci na prvom gostovanju u Bitolju!
Iznenađenje: rezultatski DA — objektivno NE!?
Moraćemo za ovu priliku, dosta nerado jer u ovim nevremenima sportskim, teško je uopšte biti i igrati na terenu, baciti pogled na retrovizor. Početkom avgusta, kad se donijela odluka o pri(u)ključenju drugoligaša u elitno društvo, iz već poznatih razloga, funkcioneri »rođenih« naprosto su se utrkivali ko će smisliti što jači i »duhovitiji« izraz kojim će se devalvirati kvalitet šampionata. Tako se na sjednici rukovodstva moglo čiti da je novi prvoligaš Bregalnica, da je Pelister iz Probištipa i sl.
— Ljudi moji, šta je vama? Liga je daleko jača nego što vi mislite! —upozoravao je još prije tri mjeseca, ne da bi sebi stvorio nekakav alibi, već što je imao argumente za to, prvi strateg Veleža, Franjo Džidić.
Kao i obično, ko »šljivi« pod Bijelim brijegom struku.
Raspredale su se priče, razvijalo sanjarenje kako Velež ima veliku šansu da se ove sezone dograbi — vjerovali ili ne — Kupa UEFA. Istina, nakon odlaska,. poslije osmog kola Mehe Kodre u Real Sosijedad, ambicije su nešto splasnule, pa je Velež »spušten« u »zlatnu sredinu«. Šta je slijedeći paket u liftu koji »vozi« samo naniže?
Veležovo rukovodstvo, kad je riječ o fiksiranju pozicije, napravilo je jednu grešku. I to kakvu! Više je gledalo »preko plota« u tuđa dvorišta, nego u svoje. Da je, kojim slučajem, pogled bacilo na teren Bijelog brijega vidjelo bi, čast izuzecima, sve samu fudbalsku nejač. Iskusni po rodnom listu fudbaleri su dostigli plafon na drugoligaškom nivou, dok »junoše« — žive u nekom svom svijetu. Za omladince je teško reći da li su zalutali u fudbal, ali kristalno je jasno nastave li na velikoj sceni s ovakvim igrama — neće stići daleko. Možda »socijala« u Veležu...
E, kad rukovodioci gledaju kroz neke svoje naočale na pitanja koja ne bi trebalo da su u njihovoj primarnoj nadležnosti onda ni rezultati ne mogu biti dobri. Tako je Pelister »iz Probištipa« očitao lekciju starosjediocu. Kako bi lijepi bilo da su svi članovi klupskog rukovodstva bili na stadionu »kod Kafea Tumbo«. Naučili bi, ako ništa drugo, ono već geografiju!
Ti smiješni »drugoligaši« (OFK Beograd 1:5, Sutjeska 1:2 i sad Pelister 0:3) prave »rođene« smiješnim, bijednim i žalosnim. Koliko god lokal-patriotsko srce kucalo za »rođene«, mora njegov prijatelj shvatiti da je sve ovo što se događa s njima dobro — i za fudbal i za »crvene«!
Ne može se odštancati sijaset blanko ispisnica i podijeliti ih igračima pa ako hoće neko da ih kupi, neka ih kupi. Znam da je podsjećanje sumorno i diže pritisak ali za godinu dana »ćao« ili »adios« Bijelom brijegu rekli su Kodro, Gudelj, Popović, Peštalić, Šišić, Rahimić, Čolak, Čerkić... Dovedeni su Bejatović i Farac. Da su Vidak i Joško — Gulit i Rajkard, opet bi Velež bio u »debelom« deficitu. A ovako...
U Bitolju »rođeni« nisu ličili na tim. Djelovali su kao grupa mladića pokupljena s igrališta iza Gimnazije i strpana u avion. Veležovci protiv Pelistera nisu znali ni stići ni uteći!.. Golove su primili naivno, sva tri u prvom poluvremenu, a u nastavku kako su igrali — još su i dobro prošli.
Stadion: Pod Tumbe Kafe. Gledalaca: 500. Sudija: Sava Čokanica (Novi Sad).
PELISTER: Paunov, Savov, Cvetkovski, Zlatkov, Vasilevski, D. Dimov ■, Veselinovski, Kitanovski, V. Micevski (Boškovski), Jovanovski (Maglovski), T. Micevski
VELEŽ: Pudar, Glogovac, Musa (Rebac), Margeta, Farac, Jedvaj, Gosto ■, Bejatović, Dalić (Juričić), Maslovar, Jokišić ■
0-1Kitanovski 10'
0-2T. Micevski 37'
0-3V. Micevski 43'
Gorak espreso »kod Kafea Tumbe« popili su veležovci na prvom gostovanju u Bitolju!
Iznenađenje: rezultatski DA — objektivno NE!?
Moraćemo za ovu priliku, dosta nerado jer u ovim nevremenima sportskim, teško je uopšte biti i igrati na terenu, baciti pogled na retrovizor. Početkom avgusta, kad se donijela odluka o pri(u)ključenju drugoligaša u elitno društvo, iz već poznatih razloga, funkcioneri »rođenih« naprosto su se utrkivali ko će smisliti što jači i »duhovitiji« izraz kojim će se devalvirati kvalitet šampionata. Tako se na sjednici rukovodstva moglo čiti da je novi prvoligaš Bregalnica, da je Pelister iz Probištipa i sl.
— Ljudi moji, šta je vama? Liga je daleko jača nego što vi mislite! —upozoravao je još prije tri mjeseca, ne da bi sebi stvorio nekakav alibi, već što je imao argumente za to, prvi strateg Veleža, Franjo Džidić.
Kao i obično, ko »šljivi« pod Bijelim brijegom struku.
Raspredale su se priče, razvijalo sanjarenje kako Velež ima veliku šansu da se ove sezone dograbi — vjerovali ili ne — Kupa UEFA. Istina, nakon odlaska,. poslije osmog kola Mehe Kodre u Real Sosijedad, ambicije su nešto splasnule, pa je Velež »spušten« u »zlatnu sredinu«. Šta je slijedeći paket u liftu koji »vozi« samo naniže?
Veležovo rukovodstvo, kad je riječ o fiksiranju pozicije, napravilo je jednu grešku. I to kakvu! Više je gledalo »preko plota« u tuđa dvorišta, nego u svoje. Da je, kojim slučajem, pogled bacilo na teren Bijelog brijega vidjelo bi, čast izuzecima, sve samu fudbalsku nejač. Iskusni po rodnom listu fudbaleri su dostigli plafon na drugoligaškom nivou, dok »junoše« — žive u nekom svom svijetu. Za omladince je teško reći da li su zalutali u fudbal, ali kristalno je jasno nastave li na velikoj sceni s ovakvim igrama — neće stići daleko. Možda »socijala« u Veležu...
E, kad rukovodioci gledaju kroz neke svoje naočale na pitanja koja ne bi trebalo da su u njihovoj primarnoj nadležnosti onda ni rezultati ne mogu biti dobri. Tako je Pelister »iz Probištipa« očitao lekciju starosjediocu. Kako bi lijepi bilo da su svi članovi klupskog rukovodstva bili na stadionu »kod Kafea Tumbo«. Naučili bi, ako ništa drugo, ono već geografiju!
Ti smiješni »drugoligaši« (OFK Beograd 1:5, Sutjeska 1:2 i sad Pelister 0:3) prave »rođene« smiješnim, bijednim i žalosnim. Koliko god lokal-patriotsko srce kucalo za »rođene«, mora njegov prijatelj shvatiti da je sve ovo što se događa s njima dobro — i za fudbal i za »crvene«!
Ne može se odštancati sijaset blanko ispisnica i podijeliti ih igračima pa ako hoće neko da ih kupi, neka ih kupi. Znam da je podsjećanje sumorno i diže pritisak ali za godinu dana »ćao« ili »adios« Bijelom brijegu rekli su Kodro, Gudelj, Popović, Peštalić, Šišić, Rahimić, Čolak, Čerkić... Dovedeni su Bejatović i Farac. Da su Vidak i Joško — Gulit i Rajkard, opet bi Velež bio u »debelom« deficitu. A ovako...
U Bitolju »rođeni« nisu ličili na tim. Djelovali su kao grupa mladića pokupljena s igrališta iza Gimnazije i strpana u avion. Veležovci protiv Pelistera nisu znali ni stići ni uteći!.. Golove su primili naivno, sva tri u prvom poluvremenu, a u nastavku kako su igrali — još su i dobro prošli.
1. Partizan10 31 1 23:6 21
2. Crvena zvezda9 22 3 35:12 20
3. FK Zemun8 21 4 26:14 17
4. OFK Beograd7 52 2 27:16 16
5. Proleter Zrenjanin7 22 5 21:18 16
6. Vardar Skoplje6 32 5 21:14 14
7. FK Sarajevo6 31 5 13:14 13
8. Željezničar Sarajevo5 33 6 15:18 13
9. Vojvodina Novi Sad6 11 7 13:18 13
10. Borac Banja Luka5 52 4 10:10 12
11. Radnički Niš5 11 8 16:20 11
12. Sloboda Tuzla5 11 8 14:23 11
13. Pelister Bitolj5 21 7 15:27 11
14. Rad Beograd5 20 7 19:23 10
15. Velež Mostar4 22 8 15:26 10
16. Sutjeska Nikšić4 10 9 17:24 8
17. Budućnost Titograd3 51 6 10:14 7
18. Spartak Subotica3 30 8 10:26 6
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 300. Sudija: Ljubiša Milenković (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Margeta ■, Bejatović, Jedvaj, Jokišić (Tufek), Glogovac (Džafić), Juričić, Maslovar, Beširević
PROLETER: Gavrilović, Bosiljčić, Nikolić, Simanić, Luburić, Teljigović, Simović (Zelenović), Todorović, Govedarica, Maglica (Jovanović), Jošić
Juričić 15'1-0
Juričić 50'2-0
Jedvaj 65' (p)3-0
1. Partizan11 31 1 29:7 23
2. Crvena zvezda9 22 4 35:14 20
3. FK Zemun8 21 5 27:17 17
4. OFK Beograd7 52 3 28:18 16
5. Proleter Zrenjanin7 22 6 21:21 16
6. FK Sarajevo7 31 5 17:15 15
7. Vojvodina Novi Sad7 11 7 14:18 15
8. Vardar Skoplje6 32 6 21:15 14
9. Borac Banja Luka6 52 4 12:10 14
10. Radnički Niš6 11 8 17:20 13
11. Željezničar Sarajevo5 33 7 15:19 13
12. Rad Beograd6 20 7 21:24 12
13. Velež Mostar5 22 8 18:26 12
14. Pelister Bitolj5 21 8 15:28 11
15. Sloboda Tuzla5 11 9 14:27 11
16. Sutjeska Nikšić5 10 9 21:24 10
17. Spartak Subotica4 30 8 11:26 8
18. Budućnost Titograd3 51 7 11:18 7
Proleter je nastavio sa tradicijom loših igara na gostujućem terenu. I ovoga puta sa gostovanja vraćaju se kući bez bodova. Prosto je neverovatno da se jedan tim toliko razlikuje po igri kod kuće i u gostima. Dok je na stadionu u Karađorđevom parku neprikosnoven i goropadan, u gostima je Proleter tek osrednja ekipa koja lako gubi bodove.
Mostarci su poveli već u 15. minutu, autogolom Luburića, nakon što je Maslovar pred golom Gavrilovića uposlio Juričića. Startovao je Luburić i nespretno ubacio loptu u sopstvenu mrežu.
Do kraja prvog dela vodila se uglavnom ravnopravna utakmica, iako je Velež imao nešto više inicijative i šansi.
Drugi gol postignut je već posle pet minuta igre u drugom poluvremenu. Nakon izvedenog kornera, najviši u skoku bio je Juričić, koji je preciznim glavom savladao golmana Proletera.
Posle vođstva od 2:0 Velež nije stao. Naprotiv, njegovi igrači kao da su dobili krila, krenuli su još žešće ka šesnaestercu Proletera. Sa druge strane, Proleter je bio bez šansi, i prinuđen da se brani. Ali, kao da ni želja za preokretom nije postojala kod igrača iz Zrenjanina.
Konačan rezultat postavio je Jedvaj udarcem sa bele tačke nakon što je Luburić srušio Juričića, nerešivu enigmu za odbranu Proletera.
Solidni sudija Milenković u 77. minutu nije dosudio očigledan penal za Proleter koji je skrivio golman Pudar. No, i da je bila dosuđena najstroža kazna, to ništa ne bi pomoglo Proleteru da ostvari povoljniji rezultat.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 300. Sudija: Ljubiša Milenković (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Margeta ■, Bejatović, Jedvaj, Jokišić (Tufek), Glogovac (Džafić), Juričić, Maslovar, Beširević
PROLETER: Gavrilović, Bosiljčić, Nikolić, Simanić, Luburić, Teljigović, Simović (Zelenović), Todorović, Govedarica, Maglica (Jovanović), Jošić
Juričić 15'1-0
Juričić 50'2-0
Jedvaj 65' (p)3-0
Proleter je nastavio sa tradicijom loših igara na gostujućem terenu. I ovoga puta sa gostovanja vraćaju se kući bez bodova. Prosto je neverovatno da se jedan tim toliko razlikuje po igri kod kuće i u gostima. Dok je na stadionu u Karađorđevom parku neprikosnoven i goropadan, u gostima je Proleter tek osrednja ekipa koja lako gubi bodove.
Mostarci su poveli već u 15. minutu, autogolom Luburića, nakon što je Maslovar pred golom Gavrilovića uposlio Juričića. Startovao je Luburić i nespretno ubacio loptu u sopstvenu mrežu.
Do kraja prvog dela vodila se uglavnom ravnopravna utakmica, iako je Velež imao nešto više inicijative i šansi.
Drugi gol postignut je već posle pet minuta igre u drugom poluvremenu. Nakon izvedenog kornera, najviši u skoku bio je Juričić, koji je preciznim glavom savladao golmana Proletera.
Posle vođstva od 2:0 Velež nije stao. Naprotiv, njegovi igrači kao da su dobili krila, krenuli su još žešće ka šesnaestercu Proletera. Sa druge strane, Proleter je bio bez šansi, i prinuđen da se brani. Ali, kao da ni želja za preokretom nije postojala kod igrača iz Zrenjanina.
Konačan rezultat postavio je Jedvaj udarcem sa bele tačke nakon što je Luburić srušio Juričića, nerešivu enigmu za odbranu Proletera.
Solidni sudija Milenković u 77. minutu nije dosudio očigledan penal za Proleter koji je skrivio golman Pudar. No, i da je bila dosuđena najstroža kazna, to ništa ne bi pomoglo Proleteru da ostvari povoljniji rezultat.
1. Partizan11 31 1 29:7 23
2. Crvena zvezda9 22 4 35:14 20
3. FK Zemun8 21 5 27:17 17
4. OFK Beograd7 52 3 28:18 16
5. Proleter Zrenjanin7 22 6 21:21 16
6. FK Sarajevo7 31 5 17:15 15
7. Vojvodina Novi Sad7 11 7 14:18 15
8. Vardar Skoplje6 32 6 21:15 14
9. Borac Banja Luka6 52 4 12:10 14
10. Radnički Niš6 11 8 17:20 13
11. Željezničar Sarajevo5 33 7 15:19 13
12. Rad Beograd6 20 7 21:24 12
13. Velež Mostar5 22 8 18:26 12
14. Pelister Bitolj5 21 8 15:28 11
15. Sloboda Tuzla5 11 9 14:27 11
16. Sutjeska Nikšić5 10 9 21:24 10
17. Spartak Subotica4 30 8 11:26 8
18. Budućnost Titograd3 51 7 11:18 7
Stadion: Tušanj. Gledalaca: 200. Sudija: Vančo Kocev (Štip).
SLOBODA: Bećirović, Sadiković, Herić, Beširović, Tabaković, Konjić, Teofilović (Tursić), Milošević, Šarić, Lukić, Tahirović (Omerović)
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Glogovac, Bejatović, Pušić, Jokišić, Gosto ■, Juričić (Džafić), Maslovar, Beširević
0-1Tahirović 20'
Maslovar 65'1-1
Maslovar ✓Milošević ✓
Beširević ✓Sadiković ✓
Tabaković ✓
1. Partizan12 31 1 30:7 25
2. Crvena zvezda10 22 4 36:14 22
3. FK Zemun8 21 6 27:18 17
4. FK Sarajevo8 31 5 20:16 17
5. Proleter Zrenjanin7 33 6 22:22 17
6. Vardar Skoplje7 32 6 24:15 16
7. OFK Beograd7 52 4 29:21 16
8. Željezničar Sarajevo6 33 7 18:19 15
9. Radnički Niš7 11 8 18:20 15
10. Vojvodina Novi Sad7 21 7 15:19 15
11. Borac Banja Luka6 52 5 12:13 14
12. Rad Beograd6 20 8 21:25 12
13. Velež Mostar5 32 8 19:27 12
14. Sloboda Tuzla5 22 9 15:28 12
15. Pelister Bitolj5 21 9 15:29 11
16. Sutjeska Nikšić5 10 10 21:25 10
17. Budućnost Titograd4 51 7 12:18 9
18. Spartak Subotica4 30 9 11:29 8
Bila je to tipična igra za bodove — dosadna i naporna ali samo za skroman broj gledalaca na tribinama. Igrači oba tima su beskrajno mučili loptu, jalovo kombinovali bez prave završnice, pa su akcije koje su prethodile golovima bili oni retki trenuci zbog kojih vredi doći na stadion.
Sloboda je došla u vođstvo lepim golom Tahirovića, koji je bar još jednom mogao da se upiše u listu strelaca. Izjednačio je Maslovar udarcem glavom, iskoristivši jednu od poluprilika Veleža čiju je trener Hadžiabdić ocenio očajnom, a što objektivno odgovara i oceni cele utakmice.
Stadion: Tušanj. Gledalaca: 200. Sudija: Vančo Kocev (Štip).
SLOBODA: Bećirović, Sadiković, Herić, Beširović, Tabaković, Konjić, Teofilović (Tursić), Milošević, Šarić, Lukić, Tahirović (Omerović)
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Glogovac, Bejatović, Pušić, Jokišić, Gosto ■, Juričić (Džafić), Maslovar, Beširević
0-1Tahirović 20'
Maslovar 65'1-1
Maslovar ✓Milošević ✓
Beširević ✓Sadiković ✓
Tabaković ✓
Bila je to tipična igra za bodove — dosadna i naporna ali samo za skroman broj gledalaca na tribinama. Igrači oba tima su beskrajno mučili loptu, jalovo kombinovali bez prave završnice, pa su akcije koje su prethodile golovima bili oni retki trenuci zbog kojih vredi doći na stadion.
Sloboda je došla u vođstvo lepim golom Tahirovića, koji je bar još jednom mogao da se upiše u listu strelaca. Izjednačio je Maslovar udarcem glavom, iskoristivši jednu od poluprilika Veleža čiju je trener Hadžiabdić ocenio očajnom, a što objektivno odgovara i oceni cele utakmice.
1. Partizan12 31 1 30:7 25
2. Crvena zvezda10 22 4 36:14 22
3. FK Zemun8 21 6 27:18 17
4. FK Sarajevo8 31 5 20:16 17
5. Proleter Zrenjanin7 33 6 22:22 17
6. Vardar Skoplje7 32 6 24:15 16
7. OFK Beograd7 52 4 29:21 16
8. Željezničar Sarajevo6 33 7 18:19 15
9. Radnički Niš7 11 8 18:20 15
10. Vojvodina Novi Sad7 21 7 15:19 15
11. Borac Banja Luka6 52 5 12:13 14
12. Rad Beograd6 20 8 21:25 12
13. Velež Mostar5 32 8 19:27 12
14. Sloboda Tuzla5 22 9 15:28 12
15. Pelister Bitolj5 21 9 15:29 11
16. Sutjeska Nikšić5 10 10 21:25 10
17. Budućnost Titograd4 51 7 12:18 9
18. Spartak Subotica4 30 9 11:29 8
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 300. Sudija: Slobodan Jović (Kavadarci).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Margeta, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Glogovac (Dalić 46'), Juričić (Mavrak 70'), Maslovar, Beširević
BUDUĆNOST: Petrović, Mirotić (Ž. Božović 62'), B. Božović, Mijović, Vukotić, Saveljić, Vešović, Đurović, Drobnjak ■, Barac, Ognjanović (Dragičević 46')
Maslovar 76'1-0
Kapije su bile širom otvorene — gledalaca: 300!
Velež će ubuduće, želi li posjetu oko »hiljadarke«, morati uz besplatan ulaz obezbijediti podjelu hljeba i mlijeka na stadionu. Naravno, uz uslov da se odgleda jedno poluvrijeme jer, kako igraju »rođeni«, ne treba više tražiti.
Nekad »vatreni« meč Velež — Budućnost, ovog puta predstavljao je pravi zimski nokturno. Uspavanka, u vremenu za ručak, potvrdila je mnoge stvari. Prije svih, zbog toga i jeste bila korisna, Velež je ispraznio akumulatore, motivi su isparili a — znanje!?
Šnajderi igre »rođenih« opasno teško »kroje« akcije koje bi protivnika dovele u matnu opasnost. Izuzimajući Maslovara, izabranici trenerskog tandema Džidić — Hadžiabdić (oni su zbog toga najmanje krivi) ne znaju loptom drugačije nego kao s vrelom peglom. Moto je, »Baci, što dalje od mene!« Kad se tako, nazovi, igra, od ideje, pripreme i realizacije nema ništa ili se, pak, potvrdi da i »ćorava koka zrno nađe«.
Budućnost je pod Brijegom mogla kazniti »rođene«. Da je Drobnjak na vrhu kopačke pomjerio lanser »pola centa«, njegova loptà iz slobodnog udarca ne bi »očešala« stativu nego »ubila pauka« u rašljama Pudarevog gola. Bilo je to u 26. Teško bi se domaći izvukli da je ta lopta završila u mreži.
Prvu ozbiljnu šansu za vođstvo »rođeni« su imali desetak minuta kasnije — Beširević slijeva, Jokišić ispod lopte, a Bejatović u raskoraku...
Početkom drugog poluvremena (47) dobar prodor Beširevića po lijevoj strani, Juričić »odvlači« odbranu gostiju na prvu stativu, lopta dolazi do ofanzivnog Pintula. Mreža je bila prazna, desetak metara od gola Veležova »dvojka«, ali Petrović nije kapitulirao jer se Pintul iz prve nije mogao sjetiti koja mu je prava noga. Zamahnuo je desnom a loptu udario lijevom nogom!?
Gol odluke postignut je u finišu meča. Beširević je izveo korner s desne strane, golman Titograđana Petrović uletio u prazno, Maslovar je naskočio na loptu i — 1:0.
To je sve od viđenog na terenu. Malo, razočaravajuće i opominjuće. Velež se ne može dičiti činjenicom da u ligi ima slabijih.
Na tribinama je bilo zanimljivije. Počeli su (i čulo se i vidjelo se) crnogorski »rezervisti«. Skandirali su »plavi, plavi«, a mostarski šereti nisu ostali dužni.
— Plavi šljemovi — uzvratio je malobrojni Veležov hor.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 300. Sudija: Slobodan Jović (Kavadarci).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Musa, Margeta, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Glogovac (Dalić 46'), Juričić (Mavrak 70'), Maslovar, Beširević
BUDUĆNOST: Petrović, Mirotić (Ž. Božović 62'), B. Božović, Mijović, Vukotić, Saveljić, Vešović, Đurović, Drobnjak ■, Barac, Ognjanović (Dragičević 46')
Maslovar 76'1-0
Kapije su bile širom otvorene — gledalaca: 300!
Velež će ubuduće, želi li posjetu oko »hiljadarke«, morati uz besplatan ulaz obezbijediti podjelu hljeba i mlijeka na stadionu. Naravno, uz uslov da se odgleda jedno poluvrijeme jer, kako igraju »rođeni«, ne treba više tražiti.
Nekad »vatreni« meč Velež — Budućnost, ovog puta predstavljao je pravi zimski nokturno. Uspavanka, u vremenu za ručak, potvrdila je mnoge stvari. Prije svih, zbog toga i jeste bila korisna, Velež je ispraznio akumulatore, motivi su isparili a — znanje!?
Šnajderi igre »rođenih« opasno teško »kroje« akcije koje bi protivnika dovele u matnu opasnost. Izuzimajući Maslovara, izabranici trenerskog tandema Džidić — Hadžiabdić (oni su zbog toga najmanje krivi) ne znaju loptom drugačije nego kao s vrelom peglom. Moto je, »Baci, što dalje od mene!« Kad se tako, nazovi, igra, od ideje, pripreme i realizacije nema ništa ili se, pak, potvrdi da i »ćorava koka zrno nađe«.
Budućnost je pod Brijegom mogla kazniti »rođene«. Da je Drobnjak na vrhu kopačke pomjerio lanser »pola centa«, njegova loptà iz slobodnog udarca ne bi »očešala« stativu nego »ubila pauka« u rašljama Pudarevog gola. Bilo je to u 26. Teško bi se domaći izvukli da je ta lopta završila u mreži.
Prvu ozbiljnu šansu za vođstvo »rođeni« su imali desetak minuta kasnije — Beširević slijeva, Jokišić ispod lopte, a Bejatović u raskoraku...
Početkom drugog poluvremena (47) dobar prodor Beširevića po lijevoj strani, Juričić »odvlači« odbranu gostiju na prvu stativu, lopta dolazi do ofanzivnog Pintula. Mreža je bila prazna, desetak metara od gola Veležova »dvojka«, ali Petrović nije kapitulirao jer se Pintul iz prve nije mogao sjetiti koja mu je prava noga. Zamahnuo je desnom a loptu udario lijevom nogom!?
Gol odluke postignut je u finišu meča. Beširević je izveo korner s desne strane, golman Titograđana Petrović uletio u prazno, Maslovar je naskočio na loptu i — 1:0.
To je sve od viđenog na terenu. Malo, razočaravajuće i opominjuće. Velež se ne može dičiti činjenicom da u ligi ima slabijih.
Na tribinama je bilo zanimljivije. Počeli su (i čulo se i vidjelo se) crnogorski »rezervisti«. Skandirali su »plavi, plavi«, a mostarski šereti nisu ostali dužni.
— Plavi šljemovi — uzvratio je malobrojni Veležov hor.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Milan Vuković (Titograd).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Jokišić (Rebac 76'), Karabeg, Mavrak (Lučić 73'), Maslovar, Beširević
OFK: Karavaev ■, Mirković, Veljković, Terzić, Kuzmanovski, Pupavac, Ćurčić, Pavićević (Đurđević 73'), Đukanović (Ruzgis 46'), Nikoličić, Lončar
Beširević 13'1-0
1-1Đukanović 35'
Jedvaj 40' (p)2-1
2-2Nikoličić 65'
2-3Nikoličić 88'
OFK Beograd je opet bio fatalan za »rođene«. Poslije ljetošnje katastrofe na Karaburmi (1:5) Džidićevi izabranici još jednom su poraženi od »romantičara«. Proljećna premijera pod Bijelim brijegom bila je sadržajna i neobična. Domaći su silovito krenuli a stadion su napustili tuširani. Dva puta su imali vođstvo, u dva perioda i izrazitu terensku dominaciju, ali njihova odbrana bila je poput ementalera. Za to je, čini se, sve moralo biti kako je bilo. Tim koji je izveo dvije zdrave fudbalske akcije odnio je bodove...
Kardinalna greška Bejatovića»Rođeni« su, već po pravilu, krenuli dobro. Za tili čas ispleli su paukovu mrežu oko šesnaesterca gostiju. Karabeg i Beširević su držali konce igre na sredini terena, Jokišić i Mavrak poput klinova zabijali su se u zadnju liniju odbrane beogradskih »plavih«, pa je bilo samo pitanje trenutka kad će Karavaev kapitulirati. Zahvaljujući nordijskoj hladnoći uspio je on sačuvati mrežu čitavih 13 minuta, odbranivši pri tom udarce Jokišića, Mavraka i Beširevića, dok je Jedvajeva lopta, poslije prodora Veležovog centarhalfa a la Rudi Krol, fijuknula koji pedalj pored desne stative gola Karavaeva.
Domaći su poveli kad je Beširević iskoristio dobru Jokišićevu loptu i snažnim udarcem pogodio desnu stranu gola Beograđana. Poslije vođstva stvorili su »rođeni« sijaset prilika pa je izgledalo da će revanširati »ofkovcima« za ljetošnji brodolom na Karaburmi. Izuzimajući Karabega koji je distribuirao municiju, svi napadači »crvenih« bili su u poziciji da zatresu mrežu. U jednom trenutku pred praznim golom gostiju našli su se Mavrak, Beširević i Maslovar, i umjesto da s par metara ubace loptu u nezaštićenu mrežu oni su počeli vijećati ko će to učiniti, nakon brojanja »en-ten-tini« ispalo je da to uradi Maslovar ali je on učinio što je izgledalo nemoguće — promašio je gol!
Da se greške i promašaji u fudbalu, u sportu uopšte, brzo kažnjavaju vidjelo se u 34. minutu. Bajatović je poslao kratku loptu prema golmanu Pudaru, njenu putanju presjekao je centarfor Đukanović, otišao duboko ulijevo i onda očajnički gađao mrežu. Da lopta nije prešla preko lijeve noge »devetki« Beograđana, sve bi se po »rođene« završilo bez posljedica, a ovako »bubamara« u zagrljaju Pudara prešla je gol-liniju, ne mnogo ali dovoljno da sudija Vuković pokaže na centar.
Poslije izjednačenja ton Veležove igre pao je za najmanje dvije oktave. Ipak, u finišu prvog poluvremena domaći su stigli do vođstva. Zasluga je to, u prvom redu, golmana Karavaeva koji je servirao loptu pred Jokišića a zatim ga oborio. Sudija Vuković se nije dvoumio. Najstrožu kaznu sigurno je izveo Jedvaj Karavaev je otišao u lijevu a lopta u desnu stranu gola.
Od gotovog — blamaža!U nastavku, trener gostiju Ilija Petković prekomandovao je Terzića na lijevog beka i zatvorio krater u svojoj odbrani. Bočnog proboja, kao u prvom dijelu meča, domaći više nisu imali. Za to je lanser izmješten na dvadesetak metara frontalno od Karavaeva. Dva dobra udarca (Maslovar i Jokišić) zamalo nisu pogodila cilj.
Što je igra više odmicala na Veležovcima se sve očitije vidjela nervoza. Akcije su postale neinventivne, spore u »trala-la« ritmu. Karabeg je ostao bez lopte, ideja se negdje zaturila, što je okrenulo vodu na mlin »romantičara s Karaburme«.
U 68. minutu školska akcija Beograđana. Golman Karavaev je dobacio loptu do Terzića, ovaj produžio do Ćurčića a mladi reprezentativac je dugom dijagolnalne pronašao samog kao mjesec Nikoličića koji kroz noge Pudara šalje loptu u mrežu. Gdje su bili Veležovci? Gdje su trebali — sigurno nisu! Akciju su posmatrali kao obični svjedoci i dobro bibilo da su je zapamtili. Možda je nekom naivnom, kao što su oni u tih pola minute bili, i »prodaju«.
Razgoropađeni gosti, koji su u 58. minutu ostali bez trenera Petkovića, koga je autoritativni sudija Vuković poslao u svlačionicu, nisu se mirili s rulet-penalima. Htjeli su i drugi bod...
Do poslije su došli pet minuta prije kraja meča. Opet je desna strana odbrane domaćih zaspala, Nikoličić ostao sam i lukavo preko istrčalog Pudara pogodio mrežu.
Posljednji zvižduk sudije spasao je veležovce od veće blamaže. A tako su lijepo krenuli... Međutim, meč se igra duže od onog vremena za koji su oni pripremljeni. Noge nisu u u pitanju, u pitanju je glava. Jesen se ponavlja!
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Milan Vuković (Titograd).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Jokišić (Rebac 76'), Karabeg, Mavrak (Lučić 73'), Maslovar, Beširević
OFK: Karavaev ■, Mirković, Veljković, Terzić, Kuzmanovski, Pupavac, Ćurčić, Pavićević (Đurđević 73'), Đukanović (Ruzgis 46'), Nikoličić, Lončar
Beširević 13'1-0
1-1Đukanović 35'
Jedvaj 40' (p)2-1
2-2Nikoličić 65'
2-3Nikoličić 88'
OFK Beograd je opet bio fatalan za »rođene«. Poslije ljetošnje katastrofe na Karaburmi (1:5) Džidićevi izabranici još jednom su poraženi od »romantičara«. Proljećna premijera pod Bijelim brijegom bila je sadržajna i neobična. Domaći su silovito krenuli a stadion su napustili tuširani. Dva puta su imali vođstvo, u dva perioda i izrazitu terensku dominaciju, ali njihova odbrana bila je poput ementalera. Za to je, čini se, sve moralo biti kako je bilo. Tim koji je izveo dvije zdrave fudbalske akcije odnio je bodove...
Kardinalna greška Bejatovića»Rođeni« su, već po pravilu, krenuli dobro. Za tili čas ispleli su paukovu mrežu oko šesnaesterca gostiju. Karabeg i Beširević su držali konce igre na sredini terena, Jokišić i Mavrak poput klinova zabijali su se u zadnju liniju odbrane beogradskih »plavih«, pa je bilo samo pitanje trenutka kad će Karavaev kapitulirati. Zahvaljujući nordijskoj hladnoći uspio je on sačuvati mrežu čitavih 13 minuta, odbranivši pri tom udarce Jokišića, Mavraka i Beširevića, dok je Jedvajeva lopta, poslije prodora Veležovog centarhalfa a la Rudi Krol, fijuknula koji pedalj pored desne stative gola Karavaeva.
Domaći su poveli kad je Beširević iskoristio dobru Jokišićevu loptu i snažnim udarcem pogodio desnu stranu gola Beograđana. Poslije vođstva stvorili su »rođeni« sijaset prilika pa je izgledalo da će revanširati »ofkovcima« za ljetošnji brodolom na Karaburmi. Izuzimajući Karabega koji je distribuirao municiju, svi napadači »crvenih« bili su u poziciji da zatresu mrežu. U jednom trenutku pred praznim golom gostiju našli su se Mavrak, Beširević i Maslovar, i umjesto da s par metara ubace loptu u nezaštićenu mrežu oni su počeli vijećati ko će to učiniti, nakon brojanja »en-ten-tini« ispalo je da to uradi Maslovar ali je on učinio što je izgledalo nemoguće — promašio je gol!
Da se greške i promašaji u fudbalu, u sportu uopšte, brzo kažnjavaju vidjelo se u 34. minutu. Bajatović je poslao kratku loptu prema golmanu Pudaru, njenu putanju presjekao je centarfor Đukanović, otišao duboko ulijevo i onda očajnički gađao mrežu. Da lopta nije prešla preko lijeve noge »devetki« Beograđana, sve bi se po »rođene« završilo bez posljedica, a ovako »bubamara« u zagrljaju Pudara prešla je gol-liniju, ne mnogo ali dovoljno da sudija Vuković pokaže na centar.
Poslije izjednačenja ton Veležove igre pao je za najmanje dvije oktave. Ipak, u finišu prvog poluvremena domaći su stigli do vođstva. Zasluga je to, u prvom redu, golmana Karavaeva koji je servirao loptu pred Jokišića a zatim ga oborio. Sudija Vuković se nije dvoumio. Najstrožu kaznu sigurno je izveo Jedvaj Karavaev je otišao u lijevu a lopta u desnu stranu gola.
Od gotovog — blamaža!U nastavku, trener gostiju Ilija Petković prekomandovao je Terzića na lijevog beka i zatvorio krater u svojoj odbrani. Bočnog proboja, kao u prvom dijelu meča, domaći više nisu imali. Za to je lanser izmješten na dvadesetak metara frontalno od Karavaeva. Dva dobra udarca (Maslovar i Jokišić) zamalo nisu pogodila cilj.
Što je igra više odmicala na Veležovcima se sve očitije vidjela nervoza. Akcije su postale neinventivne, spore u »trala-la« ritmu. Karabeg je ostao bez lopte, ideja se negdje zaturila, što je okrenulo vodu na mlin »romantičara s Karaburme«.
U 68. minutu školska akcija Beograđana. Golman Karavaev je dobacio loptu do Terzića, ovaj produžio do Ćurčića a mladi reprezentativac je dugom dijagolnalne pronašao samog kao mjesec Nikoličića koji kroz noge Pudara šalje loptu u mrežu. Gdje su bili Veležovci? Gdje su trebali — sigurno nisu! Akciju su posmatrali kao obični svjedoci i dobro bibilo da su je zapamtili. Možda je nekom naivnom, kao što su oni u tih pola minute bili, i »prodaju«.
Razgoropađeni gosti, koji su u 58. minutu ostali bez trenera Petkovića, koga je autoritativni sudija Vuković poslao u svlačionicu, nisu se mirili s rulet-penalima. Htjeli su i drugi bod...
Do poslije su došli pet minuta prije kraja meča. Opet je desna strana odbrane domaćih zaspala, Nikoličić ostao sam i lukavo preko istrčalog Pudara pogodio mrežu.
Posljednji zvižduk sudije spasao je veležovce od veće blamaže. A tako su lijepo krenuli... Međutim, meč se igra duže od onog vremena za koji su oni pripremljeni. Noge nisu u u pitanju, u pitanju je glava. Jesen se ponavlja!
Stadion: JNA. Gledalaca: 1.500. Sudija: Bogoljub Stepanović (Aleksinac).
PARTIZAN: Omerović, Stanojković ■, Milanič, Novak, Mijalković, Vujačić, Bogdanović, Mijatović, Gudelj, Zahović (Brnović 67'), Krčmarević (Vorkapić 79')
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Beširević, Karabeg ■, Mavrak (Lučić 63'), Maslovar, Jokišić ■ (Musa 67')
0-1Krčmarević 13'
0-2Krčmarević 58' (p)
0-3Bogdanović 86'
Glogovac 90'1-3
PARTIZAN sve poslove rešava u trinaest minuta i gezdi tamo gde je naumio. U oba vremena golovi posle 780 sekundi. Oanj treći, Bogdanovićev, pet minuta pre isteka utakmica. Bodovi u džepu i — dalje korak prednosti. Igra ne toliko zanimljiva, ali joj se aplaudiralo. Ali „crno beli” ne bi trebali u ovom trenutku mnogo ni da haju. Kad se juri titula, ceo plen je u prvom planu i navijačima je to bitno.
Dvostruki strelac Krčmarević, prvi čovek utakmice. Njemu uz rame Novak. Bilo je tu još dobrih pojedinaca. Što se Veleža tiče: nije stigao do proseka. Umeo je u glavnom gradu mnogo bolje da igra, da bude raspoloženiji, opasniji. Jedna lopta u Omerovićevoj mreži je, možda, i previše od ovog sastava „rođenih”.
Bogovi se smilovali. Lepo za igru. „Poslali” i Bogoljuba da sudi. Pred nekoliko stotina gledalaca! Kolega Anđelić se u čudu zapita: „Ljudi, da li ovo prenosi televizija?”
Partizan igra za titulu. Bez navijačke podrške. Rđav predznak. Najmanje su to navijači zaslužili, biće vremena za popravni. Umeju u Humskoj i da praštaju. A malobrojni ljubitelji fudbala — da nagrade. Najpre kapitena Stanojkovića za fin beg. Neko reče da je Vujadin posle gostovanja na Trećem kanalu — kao nov. Izbrisaše mu nadimak „Stari”.
Počinje bleh muzika. Zvuci jednog od hitova Usnije Redžepove kao da su pogodile Predraga Mijatovića. Slobodan udarac sa 20 metara, Pudar interveniše, pri tome mu i prečka pomaže.
Navala Partizana, opet na sceni Mijatović — ništa. U sledećoj akciji (13. minut) — 1:0! Po ugledu na hokejaške kombinacije ZND, Mijatović do Novaka, prodor po levoj strani, onda centaršut, Krčmarević u prilici, za njega je to luk i voda, majstorski tuče i pogađa.
Skače i Osim sa klupe, poskakaše i navijači, jedan iz gornjeg reda „zapada” ushićeno prozbori: „Ovo može samo Partizan!”
Sledi period osrednje igre, bez pravih šansi. Velež u formaciji s početka susreta. Atakuju dva špica Mavrak i Jokišić, kraj Jokišića Milanič, uz Mavraka Vujačić. Nema posla za Omerovića. Vredi, ipak, zabeležiti šut Maslovara. Malo od Veleža. Partizan ozbiljniji, bolji...
Stopostotne šanse izostale, a u ušima ostale trube, i šampionska pesma Partizanovog „juga”.
Šta su u prvih 45 minuta zapazili Vladimir Petrović — Pižon i Ljubomir Drulović.
— Partizan igra rutinerski, postigao je izgrađen gol, zna šta hoće. Težak teren je kriv što nismo videli više prilika — objašnjavao je trenr „crveno-belih”.
Napadaču Rada Druloviću se dopalo što Partizan igra iz prve, pohvalio je Mijatovića, Gudelja, za kojeg reče da trči kao navijen i da je oduzeo mnogo lopti
Osim je sigurno, u pauzi, očitao bukvicu igračima i naredio angažovaniju igru. Plod kritike je i šansa u 49. minutu. Akcija Novaka po levoj strani, pa ubačena lopta, na nju je natrčao Beširević, prečka spasava Pudara.
Novaka je međutim, teško zaustaviti. Maslovar je pokušao u 58. minutu i — pogrešio. Penal! Zaleteo se Krčmarević, ciljao gornji desni ugao i — 2:0.
Zakuvalo se u 75. minutu gužva na sredini terena, više igrača oba time učestvuju u guranju. Počeo je Karabeg, Stanojkovića, da bi sve na kraju morao da spasava trener Osim ulaskom na teren. Snagom svog autoriteta uticao je da Stepanović bude popustljiv prema akterima oba tima. Samo žuti kartoni. Očigledno, arbitar iz aleksinca je zažmurio.
Strasti su se ubrzo smirile, opet je počelo normalno da se igra, a nova radost za navijače Partizana stigla je u 85. minutu. šub Bogdanovića prevario je Pudara i lopta je završila u mreži — 3:0!
I, kada se očekivalo da će susret završiti sa tri gola rezlike u korist domaćina, bukvalno u poslednjem trenutku sevnuo je sjajan udarac beka Glogovca sa ivice šesnaesterca. Fudbaler Veleža šutirao je desnom nogom i — Omerović tu zaista nije mogao ništa da uradi — 3:1.
Stadion: JNA. Gledalaca: 1.500. Sudija: Bogoljub Stepanović (Aleksinac).
PARTIZAN: Omerović, Stanojković ■, Milanič, Novak, Mijalković, Vujačić, Bogdanović, Mijatović, Gudelj, Zahović (Brnović 67'), Krčmarević (Vorkapić 79')
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Beširević, Karabeg ■, Mavrak (Lučić 63'), Maslovar, Jokišić ■ (Musa 67')
0-1Krčmarević 13'
0-2Krčmarević 58' (p)
0-3Bogdanović 86'
Glogovac 90'1-3
PARTIZAN sve poslove rešava u trinaest minuta i gezdi tamo gde je naumio. U oba vremena golovi posle 780 sekundi. Oanj treći, Bogdanovićev, pet minuta pre isteka utakmica. Bodovi u džepu i — dalje korak prednosti. Igra ne toliko zanimljiva, ali joj se aplaudiralo. Ali „crno beli” ne bi trebali u ovom trenutku mnogo ni da haju. Kad se juri titula, ceo plen je u prvom planu i navijačima je to bitno.
Dvostruki strelac Krčmarević, prvi čovek utakmice. Njemu uz rame Novak. Bilo je tu još dobrih pojedinaca. Što se Veleža tiče: nije stigao do proseka. Umeo je u glavnom gradu mnogo bolje da igra, da bude raspoloženiji, opasniji. Jedna lopta u Omerovićevoj mreži je, možda, i previše od ovog sastava „rođenih”.
Bogovi se smilovali. Lepo za igru. „Poslali” i Bogoljuba da sudi. Pred nekoliko stotina gledalaca! Kolega Anđelić se u čudu zapita: „Ljudi, da li ovo prenosi televizija?”
Partizan igra za titulu. Bez navijačke podrške. Rđav predznak. Najmanje su to navijači zaslužili, biće vremena za popravni. Umeju u Humskoj i da praštaju. A malobrojni ljubitelji fudbala — da nagrade. Najpre kapitena Stanojkovića za fin beg. Neko reče da je Vujadin posle gostovanja na Trećem kanalu — kao nov. Izbrisaše mu nadimak „Stari”.
Počinje bleh muzika. Zvuci jednog od hitova Usnije Redžepove kao da su pogodile Predraga Mijatovića. Slobodan udarac sa 20 metara, Pudar interveniše, pri tome mu i prečka pomaže.
Navala Partizana, opet na sceni Mijatović — ništa. U sledećoj akciji (13. minut) — 1:0! Po ugledu na hokejaške kombinacije ZND, Mijatović do Novaka, prodor po levoj strani, onda centaršut, Krčmarević u prilici, za njega je to luk i voda, majstorski tuče i pogađa.
Skače i Osim sa klupe, poskakaše i navijači, jedan iz gornjeg reda „zapada” ushićeno prozbori: „Ovo može samo Partizan!”
Sledi period osrednje igre, bez pravih šansi. Velež u formaciji s početka susreta. Atakuju dva špica Mavrak i Jokišić, kraj Jokišića Milanič, uz Mavraka Vujačić. Nema posla za Omerovića. Vredi, ipak, zabeležiti šut Maslovara. Malo od Veleža. Partizan ozbiljniji, bolji...
Stopostotne šanse izostale, a u ušima ostale trube, i šampionska pesma Partizanovog „juga”.
Šta su u prvih 45 minuta zapazili Vladimir Petrović — Pižon i Ljubomir Drulović.
— Partizan igra rutinerski, postigao je izgrađen gol, zna šta hoće. Težak teren je kriv što nismo videli više prilika — objašnjavao je trenr „crveno-belih”.
Napadaču Rada Druloviću se dopalo što Partizan igra iz prve, pohvalio je Mijatovića, Gudelja, za kojeg reče da trči kao navijen i da je oduzeo mnogo lopti
Osim je sigurno, u pauzi, očitao bukvicu igračima i naredio angažovaniju igru. Plod kritike je i šansa u 49. minutu. Akcija Novaka po levoj strani, pa ubačena lopta, na nju je natrčao Beširević, prečka spasava Pudara.
Novaka je međutim, teško zaustaviti. Maslovar je pokušao u 58. minutu i — pogrešio. Penal! Zaleteo se Krčmarević, ciljao gornji desni ugao i — 2:0.
Zakuvalo se u 75. minutu gužva na sredini terena, više igrača oba time učestvuju u guranju. Počeo je Karabeg, Stanojkovića, da bi sve na kraju morao da spasava trener Osim ulaskom na teren. Snagom svog autoriteta uticao je da Stepanović bude popustljiv prema akterima oba tima. Samo žuti kartoni. Očigledno, arbitar iz aleksinca je zažmurio.
Strasti su se ubrzo smirile, opet je počelo normalno da se igra, a nova radost za navijače Partizana stigla je u 85. minutu. šub Bogdanovića prevario je Pudara i lopta je završila u mreži — 3:0!
I, kada se očekivalo da će susret završiti sa tri gola rezlike u korist domaćina, bukvalno u poslednjem trenutku sevnuo je sjajan udarac beka Glogovca sa ivice šesnaesterca. Fudbaler Veleža šutirao je desnom nogom i — Omerović tu zaista nije mogao ništa da uradi — 3:1.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Veljko Korać (Cetinje).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac ■, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Jokišić ■ (Lučić), Karabeg ■, Juričić (Musa), Maslovar, Beširević
RAD: Cicović, Aćimović (Glavevski), Raosavljević, Riznić, Momčilović, Vasić, Milojević, Durak (Gvozden), Maričić, Kovačević ■, Drulović
Jedvaj 34' (p)1-0
Maslovar 50'2-0
Poslije dva sušna kola i Veležu je danas — svanulo proljeće. Upravo u takvom, proljetnom ambijentu što se vremena tiče, ali sa još jednim skromnim odzivom publike, Velež je došao do prvih bodova u nastavku šampionata, porazivši tim Rada. Napravi li se poređenje sa (izgubljenim) duelom sa OFK Beogradom na otvaranju sezone prije 14 dana, može se konstatovati da je mostarski tim igrao manje napadački, stvorivši i skromniji broj šansi. Velež je međutim, ovog puta imao drugačije, rezultatski plodonosne odluke: sigurnost, racionalnost, veću agresivnost i neuporedivo bolju efikasnost, iskoristivši dvije prilike da dođe do dragocjenog preimućstva. U tome mu je bez sumnje, pomogao i gost sa Banjice, sputan na sredini terena, bez snage da ovaj duel, sem u prvih pola sata, učini rezultatski neizvjesnijim.
Velež je prvi pogodak postigao u 34. minutu i to iz jedanaesterca. Prethodno je Karabega u svom šesnaestercu sapleo Vasić, što je sudija Vasić okarakterisao nedozvoljenim startom. Siguran strijelac sa bijele tačke bio je kapiten Jedvaj. Prije ovog vođstva Jokišić je u dva navrata imao prilike da dovede svoj tim u vođstvo, ali je oba puta šutirao pored gola. Rad je u prvom poluvremenu najviše zaprijetio u 30. minutu, kada je nakon centaršuta Kovačevića Drulović pogodio prečku.
U nastavku utakmice Velež se više orijentisao na kontranapade, a jedan od takvih uspio mu je u 50. minutu. Bila je to filigranska akcija između Beširovića i Malsovara koji je istrčao sam pred golmana Cicovića i lako ga savladao. Zadovoljni ovim vođstvom, Velež je prepustio inicijativu Radu, ali ovaj tim do kraja utakmice nije imao neke ozbiljnije šanse da postigne barem počasni pogodak.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Veljko Korać (Cetinje).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac ■, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Jokišić ■ (Lučić), Karabeg ■, Juričić (Musa), Maslovar, Beširević
RAD: Cicović, Aćimović (Glavevski), Raosavljević, Riznić, Momčilović, Vasić, Milojević, Durak (Gvozden), Maričić, Kovačević ■, Drulović
Jedvaj 34' (p)1-0
Maslovar 50'2-0
Poslije dva sušna kola i Veležu je danas — svanulo proljeće. Upravo u takvom, proljetnom ambijentu što se vremena tiče, ali sa još jednim skromnim odzivom publike, Velež je došao do prvih bodova u nastavku šampionata, porazivši tim Rada. Napravi li se poređenje sa (izgubljenim) duelom sa OFK Beogradom na otvaranju sezone prije 14 dana, može se konstatovati da je mostarski tim igrao manje napadački, stvorivši i skromniji broj šansi. Velež je međutim, ovog puta imao drugačije, rezultatski plodonosne odluke: sigurnost, racionalnost, veću agresivnost i neuporedivo bolju efikasnost, iskoristivši dvije prilike da dođe do dragocjenog preimućstva. U tome mu je bez sumnje, pomogao i gost sa Banjice, sputan na sredini terena, bez snage da ovaj duel, sem u prvih pola sata, učini rezultatski neizvjesnijim.
Velež je prvi pogodak postigao u 34. minutu i to iz jedanaesterca. Prethodno je Karabega u svom šesnaestercu sapleo Vasić, što je sudija Vasić okarakterisao nedozvoljenim startom. Siguran strijelac sa bijele tačke bio je kapiten Jedvaj. Prije ovog vođstva Jokišić je u dva navrata imao prilike da dovede svoj tim u vođstvo, ali je oba puta šutirao pored gola. Rad je u prvom poluvremenu najviše zaprijetio u 30. minutu, kada je nakon centaršuta Kovačevića Drulović pogodio prečku.
U nastavku utakmice Velež se više orijentisao na kontranapade, a jedan od takvih uspio mu je u 50. minutu. Bila je to filigranska akcija između Beširovića i Malsovara koji je istrčao sam pred golmana Cicovića i lako ga savladao. Zadovoljni ovim vođstvom, Velež je prepustio inicijativu Radu, ali ovaj tim do kraja utakmice nije imao neke ozbiljnije šanse da postigne barem počasni pogodak.
Stadion: Koševo. Gledalaca: 2.000. Sudija: Savo Čokanica (Novi Sad).
SARAJEVO: Jakovljević, Vidaković, Omanović, Slagalo, Raičković ■, Geca ■ ■, Mulabdić, Nedić, Jašarević (Vuksanović), Varupa, Lazić (Duro)
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj ■, Mavrak ■ (Pintul), Musa, Juričić (Pušić), Maslovar, Beširević
Maslovar ✓Nedić ✓
Beširević ✓Raičković ✓
Vidaković ✓
Varupa ✓
Jedvaj ✕(promašaj)
Musa ✕(odbrana)
Neki minut prije početka meča na Koševo je stigao anoniman telefonski poziv: »Stadion je miniran, ne počinjite meč«! Taj glas otišao je u vjetar, ali mina kao da je ostala. Bar među igračima koji su na loptu gledali kao na bombu. Bježali su od nje, bili totalno nepovezani, od igre ni »i«.
Tek u drugom poluvremenu počeli su neki mali »razgovori« oko gola. Nedić u 51. minutu s pola metra nije ugurao loptu u mrežu, da bi minut kasnije i Maslovar imao polušansu, a u 70. minutu Maslovar je ozbiljno priprijetio. Bili su to trenuci za nagovještaj, ali sve je na tome ostalo. Velež je bio stamen u odbrani, osvojio je i sredinu terena, a domaćin kao nijednom u ovom šampionatu skoro da je igrao bez kompasa. U posljednjim trenucima pocrvenio je i Geca poslije jednog »letećeg starta« na kojeg je Čokanica odmah reagovao – isključenje! To je potpalilo klupu domaćina, naelektrisalo situaciju na terenu, reagovao je i trener Muzurović. Srećom, ubrzo je »zazvonio kraj«, a na bijeloj tački Jakovljević samo potvrdio da je juče bio igrač »broj jedan«.
Trener bordo tima Fuad Muzurović osuo je pravu paljbu na novosadskog arbitra na kraju meča:
– Sudija je bio dirigovan. Želio nas je posvađati, ali mu to nije uspjelo. Mi smo mnogo veći prijatelji nego što on sanja.
I nije tu stao:
– Sve sam mu u brk rekao, ali se samo osmjehivao Valjda se tako postupa kad se sudi po diktatu i kad se želi sukob po svaku cijenu. Bacio je »kost«, ali nije uspio u krajnjoj namjeri.
O igri i bodu je rekao:
– Velež me prijatno iznenadio, prisustvom i željom, dobrom organizacijom. Ipak, ne mogu zaboraviti i naše slabosti. Otkad sam trener Sarajeva ovo je bila naša najslabija igra. Zahvaljujući Jakovljeviću osvojili smo bod.
Zajedno s Muzurovićem i Franjo Džidić se nekako vraćao filmu utakmice vjerovatno žaleći za propuštenom prilikom, izgubljenim bodom na bijeloj tački:
– Stigli smo do penala, a tu pokazali veliku nervozu. Žao mi je što je došlo do čarki u finišu, ali fudbal je to. Sarajevo vjerovatno nije pružilo koliko može, a ni mi nismo dali nešto posebno.
Dva trenera sa skoro istim pogledom na igru. Ipak, od svega ostaje da se kaže: Velež je uz Partizan jedina ekipa koja je stigla do penala na Koševu. A Sarajevo, može i mora da bude srećno i zadovoljno bodom. Jer, tim je, izuzimajući Jakovljevića i Omanovića, totalno podbacilo. A neki igrači bili su tako odsutni da se činilo da imaju »givikt« na nogama. Valjda zato i nije bilo igre, ni očekivanog punog pogotka.
Stadion: Koševo. Gledalaca: 2.000. Sudija: Savo Čokanica (Novi Sad).
SARAJEVO: Jakovljević, Vidaković, Omanović, Slagalo, Raičković ■, Geca ■ ■, Mulabdić, Nedić, Jašarević (Vuksanović), Varupa, Lazić (Duro)
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj ■, Mavrak ■ (Pintul), Musa, Juričić (Pušić), Maslovar, Beširević
Maslovar ✓Nedić ✓
Beširević ✓Raičković ✓
Vidaković ✓
Varupa ✓
Jedvaj ✕(promašaj)
Musa ✕(odbrana)
Neki minut prije početka meča na Koševo je stigao anoniman telefonski poziv: »Stadion je miniran, ne počinjite meč«! Taj glas otišao je u vjetar, ali mina kao da je ostala. Bar među igračima koji su na loptu gledali kao na bombu. Bježali su od nje, bili totalno nepovezani, od igre ni »i«.
Tek u drugom poluvremenu počeli su neki mali »razgovori« oko gola. Nedić u 51. minutu s pola metra nije ugurao loptu u mrežu, da bi minut kasnije i Maslovar imao polušansu, a u 70. minutu Maslovar je ozbiljno priprijetio. Bili su to trenuci za nagovještaj, ali sve je na tome ostalo. Velež je bio stamen u odbrani, osvojio je i sredinu terena, a domaćin kao nijednom u ovom šampionatu skoro da je igrao bez kompasa. U posljednjim trenucima pocrvenio je i Geca poslije jednog »letećeg starta« na kojeg je Čokanica odmah reagovao – isključenje! To je potpalilo klupu domaćina, naelektrisalo situaciju na terenu, reagovao je i trener Muzurović. Srećom, ubrzo je »zazvonio kraj«, a na bijeloj tački Jakovljević samo potvrdio da je juče bio igrač »broj jedan«.
Trener bordo tima Fuad Muzurović osuo je pravu paljbu na novosadskog arbitra na kraju meča:
– Sudija je bio dirigovan. Želio nas je posvađati, ali mu to nije uspjelo. Mi smo mnogo veći prijatelji nego što on sanja.
I nije tu stao:
– Sve sam mu u brk rekao, ali se samo osmjehivao Valjda se tako postupa kad se sudi po diktatu i kad se želi sukob po svaku cijenu. Bacio je »kost«, ali nije uspio u krajnjoj namjeri.
O igri i bodu je rekao:
– Velež me prijatno iznenadio, prisustvom i željom, dobrom organizacijom. Ipak, ne mogu zaboraviti i naše slabosti. Otkad sam trener Sarajeva ovo je bila naša najslabija igra. Zahvaljujući Jakovljeviću osvojili smo bod.
Zajedno s Muzurovićem i Franjo Džidić se nekako vraćao filmu utakmice vjerovatno žaleći za propuštenom prilikom, izgubljenim bodom na bijeloj tački:
– Stigli smo do penala, a tu pokazali veliku nervozu. Žao mi je što je došlo do čarki u finišu, ali fudbal je to. Sarajevo vjerovatno nije pružilo koliko može, a ni mi nismo dali nešto posebno.
Dva trenera sa skoro istim pogledom na igru. Ipak, od svega ostaje da se kaže: Velež je uz Partizan jedina ekipa koja je stigla do penala na Koševu. A Sarajevo, može i mora da bude srećno i zadovoljno bodom. Jer, tim je, izuzimajući Jakovljevića i Omanovića, totalno podbacilo. A neki igrači bili su tako odsutni da se činilo da imaju »givikt« na nogama. Valjda zato i nije bilo igre, ni očekivanog punog pogotka.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 500. Sudija: Jovica Bešlin (Kikinda).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Beširević (Džafić), Karabeg (Pušić), Juričić, Maslovar, Jokišić
SUTJESKA: Radović, Bandović, Janičić ■ (Nikolić), Medin, Kuzeljević, Marušić, Osmanagić, Šćepanović, Vešović, Damjanović (Rama), Jovičić
Maslovar 28'1-0
Beširević 50'2-0
Jokišić 67'3-0
Bez većih problema Velež je ubjedljivo savladao Sutjesku nagovijestivši mogućnost svog prodora prema gornjem dijelu tabele.
Sudeći prema broju stvorenih prilika, može se konstatovati da su Nikšićani, čak, i dobro prošli. Gosti ni u jednom trenutku nisu predstavljali opasnijeg rivala. Sa konfuznom odbranom i anemičnim napadom, Sutjeska se i nije mogla nadati ničem boljem. Njen rezultatski krah najavio je Maslovar u 28. minutu kada je loptu upućenu sa korner-linije vješto, glavom sproveo u suprotni ugao Radovićevog gola. U tom poluvremenu odbrana Sutjeske povijala se u više navrata. Dvije najozbiljnije prilike imao je malerozni Jokišić, koji je pokazao veliku nespretnost pred protivničkim golom. Jedinu ozbiljnu šansu u prvih 45 minuta gosti su imali u 41. minuti, kada je Janičić udarcem iz daljine, zamalo iznenadio Pudara.
U nastavku Mostarci su imali manje šansi, ali i bolju realizaciju. U tome su im pomogli gostujući odbrambeni fudbaleri, a bilo je i vrlo očito da je golman Zoran Radović, kako se to fudbalskim žargonom kaže, linijski čuvar mreže. On nije izlazio na centaršuteve Veležovih napada, što je Mostarcima olakšalo put do novih pogodaka. U 52. minutu gol je postigao Beširević, ali veće zasluge pripadaju centarforu Juričiću, koji je svog suigrača idealno poslužio centaršutem sa korner-linije. I napokon, za prethodne promašaje u 69. minutu iskupio se Jokišić, a asistent je bio Beširević, baš kao i u prvom poluvremenu. Gosti su i u nastavku utakmice ozbiljnije zaprijetili samo jednom. Osmanagić je bio u povoljnoj prilici, ali nije uspio da dobije istrčalog Pudara.
Utakmica je, inače, bila dosta korektna, a sudija Bešlin dodijelio je samo jedan žuti karton.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 500. Sudija: Jovica Bešlin (Kikinda).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović, Jedvaj, Beširević (Džafić), Karabeg (Pušić), Juričić, Maslovar, Jokišić
SUTJESKA: Radović, Bandović, Janičić ■ (Nikolić), Medin, Kuzeljević, Marušić, Osmanagić, Šćepanović, Vešović, Damjanović (Rama), Jovičić
Maslovar 28'1-0
Beširević 50'2-0
Jokišić 67'3-0
Bez većih problema Velež je ubjedljivo savladao Sutjesku nagovijestivši mogućnost svog prodora prema gornjem dijelu tabele.
Sudeći prema broju stvorenih prilika, može se konstatovati da su Nikšićani, čak, i dobro prošli. Gosti ni u jednom trenutku nisu predstavljali opasnijeg rivala. Sa konfuznom odbranom i anemičnim napadom, Sutjeska se i nije mogla nadati ničem boljem. Njen rezultatski krah najavio je Maslovar u 28. minutu kada je loptu upućenu sa korner-linije vješto, glavom sproveo u suprotni ugao Radovićevog gola. U tom poluvremenu odbrana Sutjeske povijala se u više navrata. Dvije najozbiljnije prilike imao je malerozni Jokišić, koji je pokazao veliku nespretnost pred protivničkim golom. Jedinu ozbiljnu šansu u prvih 45 minuta gosti su imali u 41. minuti, kada je Janičić udarcem iz daljine, zamalo iznenadio Pudara.
U nastavku Mostarci su imali manje šansi, ali i bolju realizaciju. U tome su im pomogli gostujući odbrambeni fudbaleri, a bilo je i vrlo očito da je golman Zoran Radović, kako se to fudbalskim žargonom kaže, linijski čuvar mreže. On nije izlazio na centaršuteve Veležovih napada, što je Mostarcima olakšalo put do novih pogodaka. U 52. minutu gol je postigao Beširević, ali veće zasluge pripadaju centarforu Juričiću, koji je svog suigrača idealno poslužio centaršutem sa korner-linije. I napokon, za prethodne promašaje u 69. minutu iskupio se Jokišić, a asistent je bio Beširević, baš kao i u prvom poluvremenu. Gosti su i u nastavku utakmice ozbiljnije zaprijetili samo jednom. Osmanagić je bio u povoljnoj prilici, ali nije uspio da dobije istrčalog Pudara.
Utakmica je, inače, bila dosta korektna, a sudija Bešlin dodijelio je samo jedan žuti karton.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Hajrudin Hušidić (Velika Kladuša).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović (Musa), Jedvaj, Beširević, Karabeg (Pušić), Juričić, Maslovar, Jokišić
ZEMUN: Radović (A. Marković), D. Marković, Stanković, Milićević, Popov, Vitorović, Vlaisavljević, Ljubičić (Makarin), Čurović ■, Kitanov, Maričić
Juričić 3'1-0
Jedvaj 33'2-0
Velež nastavlja sa maksimalnim korištenjem prednosti vlastitog terena. U drugoj uzastopnoj utakmici u razmaku od samo četiri dana, odigranoj u svom ambijentu, mostarski tim ostvario je još jedan pun pogodak osnaživši svoje želje o preseljenju u prvu, bodovno bolju prvoligašku polovinu. Ako će oni sa većim zahtjevima ostati uskraćeni za uzbuđenja, jači tempo, lucidnije poteze i dramske zaplete, imponuje sigurnost kojom je Velež i protiv Zemuna došao do pobjede. Poslije Sutjeske, čija se mreža zatresla tri puta, i Zemunci su u dva navrata morali loptu vaditi iz mreže, a da za 180 minuta Mostarci nisu primili ni jedan pogodak.
Odlučujući recept kojim je »skrojen« rezultat današnjeg duela Velež je pronašao u igri – nakon prekida. Dvije takve »mini-akcije« zapečatile su sudbinu Zemuna od koga se inače više očekivalo. Odbrana gostiju matirana je ekspresno, na isteku drugog minuta, dok još svi gledaoci nisu zauzeli svoja mjesta. Karabeg je sa desne strane izveo slobodan udarac, a Juričić visoko skočio i mlako šutirao. Činilo se da će lopta biti lak plijen za Radovića, ali je ona pogrešno odskočila, prosto skliznula po terenu i otkotrljala se u mrežu.
Po drugi put Radović je savladan u 32. minutu. U »buketu« igrača pred golom gostiju nakon kornera kojeg je izveo Beširević najbolje se snašao Jedvaj uputivši loptu iza leđa golmana Zemuna. U prvom, po svemu boljem i sadržajnijem poluvremenu Velež je imao još jednu ozbiljnu šansu kada je Maslovar u 14.minutu jakim šutem ozbiljno zaposlio golmana Radovića.
U nastavku na terenu gotovo da se nije ništa ozbiljnije nije događalo. Velež je sigurno držao loptu u svom posjedu ne dozvoljavajući bilo kakve rezultatske preokrete. S druge strane, anemični gosti nisu poduzeli ništa vrijednije u nastojanjima da barsmanje rezultat. Golmanu Pudaru jedino je u 60. minutu zaprijetio bek Stanković, ali je lopta prohujala pored glave.
Treba još konstatovati da se sredinom drugog poluvremena, u sudaru sa svojim suigračem ozbiljnije povrijedio fudbaler Zemuna Duško Ljubičić, pa je on kolima Hitne pomoći prebačen u Mostarsku bolnicu. Sa tribina se stekao utisak da je u pitanju povreda arkade.
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Hajrudin Hušidić (Velika Kladuša).
VELEŽ: Pudar, Gosto, Glogovac, Čampara, Bejatović (Musa), Jedvaj, Beširević, Karabeg (Pušić), Juričić, Maslovar, Jokišić
ZEMUN: Radović (A. Marković), D. Marković, Stanković, Milićević, Popov, Vitorović, Vlaisavljević, Ljubičić (Makarin), Čurović ■, Kitanov, Maričić
Juričić 3'1-0
Jedvaj 33'2-0
Velež nastavlja sa maksimalnim korištenjem prednosti vlastitog terena. U drugoj uzastopnoj utakmici u razmaku od samo četiri dana, odigranoj u svom ambijentu, mostarski tim ostvario je još jedan pun pogodak osnaživši svoje želje o preseljenju u prvu, bodovno bolju prvoligašku polovinu. Ako će oni sa većim zahtjevima ostati uskraćeni za uzbuđenja, jači tempo, lucidnije poteze i dramske zaplete, imponuje sigurnost kojom je Velež i protiv Zemuna došao do pobjede. Poslije Sutjeske, čija se mreža zatresla tri puta, i Zemunci su u dva navrata morali loptu vaditi iz mreže, a da za 180 minuta Mostarci nisu primili ni jedan pogodak.
Odlučujući recept kojim je »skrojen« rezultat današnjeg duela Velež je pronašao u igri – nakon prekida. Dvije takve »mini-akcije« zapečatile su sudbinu Zemuna od koga se inače više očekivalo. Odbrana gostiju matirana je ekspresno, na isteku drugog minuta, dok još svi gledaoci nisu zauzeli svoja mjesta. Karabeg je sa desne strane izveo slobodan udarac, a Juričić visoko skočio i mlako šutirao. Činilo se da će lopta biti lak plijen za Radovića, ali je ona pogrešno odskočila, prosto skliznula po terenu i otkotrljala se u mrežu.
Po drugi put Radović je savladan u 32. minutu. U »buketu« igrača pred golom gostiju nakon kornera kojeg je izveo Beširević najbolje se snašao Jedvaj uputivši loptu iza leđa golmana Zemuna. U prvom, po svemu boljem i sadržajnijem poluvremenu Velež je imao još jednu ozbiljnu šansu kada je Maslovar u 14.minutu jakim šutem ozbiljno zaposlio golmana Radovića.
U nastavku na terenu gotovo da se nije ništa ozbiljnije nije događalo. Velež je sigurno držao loptu u svom posjedu ne dozvoljavajući bilo kakve rezultatske preokrete. S druge strane, anemični gosti nisu poduzeli ništa vrijednije u nastojanjima da barsmanje rezultat. Golmanu Pudaru jedino je u 60. minutu zaprijetio bek Stanković, ali je lopta prohujala pored glave.
Treba još konstatovati da se sredinom drugog poluvremena, u sudaru sa svojim suigračem ozbiljnije povrijedio fudbaler Zemuna Duško Ljubičić, pa je on kolima Hitne pomoći prebačen u Mostarsku bolnicu. Sa tribina se stekao utisak da je u pitanju povreda arkade.
Stadion: Vojvodine. Gledalaca: 2.000. Sudija: Dušan Đukelić (Lazarevac).
VOJVODINA: Brzaković, Bosančić (Šarčević), Drljača, Jezdimirović, Šaula, Trivić, Vukov ■, Živković (Kojičić), Kuntić, Mihajlović, Samardžić
VELEŽ: Pudar, Gosto ■ (Pintul), Glogovac, Čampara, Musa, Jedvaj ■, Beširević, Karabeg (Džafić), Juričić, Maslovar, Jokišić
Jokišić 14'1-0
1-1Živković 38' (p)
1-2Samardžić 57'
Vojvodina je stigla do vrijednih bodova, ali ne zahvaljujući njihovoj igri, nego zbog sudije Đukelića, koji iz nepoznatih razloga, je poništio naizgled regularan gol gostiju rano u utakmici i onda je dodijelio domaćinu penal, koji ga je iskoristio da izravna rezultat. U jednom trenutku, ipak, svijest sudije se uključila i nije poslao u svlačionicu mostarskog kapitena, Jedvaja, koji je povukao Mihajlovića dok se spremao za šut. Da situacija bude više komična, Veležov štoper je već imao žuti karton, tako da i po najblažim standardima, trebao je biti isključen iz igre radi faula, koji prema najnovijim pravilima FIFA-e, bi obično zaslužio crveni karton.
Gosti nisu došli da se brane u glavnom gradu pokrajine, što su i dokazali u drugom minutu kada se Jokišićev udarac odbio od lijevu stativu, Karabeg je istrčao do lopte i ispalio je u mrežu, ali vidivši podignutu zastavu pomoćnog sudije, Đukelić se dvoumio pa poništio gol. Velež je nastavio da igra bolje od gostiju i zasluženo došao do vodstva u 14. minutu. Oko šesnaesterca, Vukov i Jokišić su se borili za loptu, i kada se činilo da je potonji izgubio duel, sačuvao je posjed i uputio loptu u donji lijevi ugao. U 16. i 26. minutu, Vojvodina nije uspjela da iskoristi greške u protivničkoj odbrani i nisu dali navijačima nikakav osjećaj da će na kraju uspjeti proći do Veležovog gola. Međutim, sudija je uskočio i dodijelio penal crveno-bijelim jer je vjerovao da je Beširević oborio Vukova u šesnaestercu. Živković je realizirao penal.
Dvije minute kasnije, Novosađani su mogli preuzeti vodstvo, ali Kojičić, koga niko nije čuvao, je glavom preusmjerio Kuntićev precizni centaršut u Glogovca. U 56. minutu, Kuntić se oslobodio odbrane, uputio loptu sa desne strane šesnaesterca, gdje se na iznenađenje svakoga, pojavio Samardžić koji je uputio loptu u mrežu pored Pudara, koji je stajao kao kip. Poslije toga, Vojvodina se povukla na svoju polovinu terena da odbrane njihovu usku prednost, što se nije nimalo svidilo publici. U 68. minutu, Maslovar je isprobao Brzakovićevo znanje sa slobodnim udarcem iz 28 metara udaljenosti, ali je domaći golman izbio loptu iz donjeg desnog ugla u korner. U 77. minutu Glogovac je iz odlične pozicije glavom daleko poslao loptu, pa se isto desilo Mihajloviću u 88. minutu, čiji je slab šut glavom završio u golmanovim rukama.
Stadion: Vojvodine. Gledalaca: 2.000. Sudija: Dušan Đukelić (Lazarevac).
VOJVODINA: Brzaković, Bosančić (Šarčević), Drljača, Jezdimirović, Šaula, Trivić, Vukov ■, Živković (Kojičić), Kuntić, Mihajlović, Samardžić
VELEŽ: Pudar, Gosto ■ (Pintul), Glogovac, Čampara, Musa, Jedvaj ■, Beširević, Karabeg (Džafić), Juričić, Maslovar, Jokišić
Jokišić 14'1-0
1-1Živković 38' (p)
1-2Samardžić 57'
Vojvodina je stigla do vrijednih bodova, ali ne zahvaljujući njihovoj igri, nego zbog sudije Đukelića, koji iz nepoznatih razloga, je poništio naizgled regularan gol gostiju rano u utakmici i onda je dodijelio domaćinu penal, koji ga je iskoristio da izravna rezultat. U jednom trenutku, ipak, svijest sudije se uključila i nije poslao u svlačionicu mostarskog kapitena, Jedvaja, koji je povukao Mihajlovića dok se spremao za šut. Da situacija bude više komična, Veležov štoper je već imao žuti karton, tako da i po najblažim standardima, trebao je biti isključen iz igre radi faula, koji prema najnovijim pravilima FIFA-e, bi obično zaslužio crveni karton.
Gosti nisu došli da se brane u glavnom gradu pokrajine, što su i dokazali u drugom minutu kada se Jokišićev udarac odbio od lijevu stativu, Karabeg je istrčao do lopte i ispalio je u mrežu, ali vidivši podignutu zastavu pomoćnog sudije, Đukelić se dvoumio pa poništio gol. Velež je nastavio da igra bolje od gostiju i zasluženo došao do vodstva u 14. minutu. Oko šesnaesterca, Vukov i Jokišić su se borili za loptu, i kada se činilo da je potonji izgubio duel, sačuvao je posjed i uputio loptu u donji lijevi ugao. U 16. i 26. minutu, Vojvodina nije uspjela da iskoristi greške u protivničkoj odbrani i nisu dali navijačima nikakav osjećaj da će na kraju uspjeti proći do Veležovog gola. Međutim, sudija je uskočio i dodijelio penal crveno-bijelim jer je vjerovao da je Beširević oborio Vukova u šesnaestercu. Živković je realizirao penal.
Dvije minute kasnije, Novosađani su mogli preuzeti vodstvo, ali Kojičić, koga niko nije čuvao, je glavom preusmjerio Kuntićev precizni centaršut u Glogovca. U 56. minutu, Kuntić se oslobodio odbrane, uputio loptu sa desne strane šesnaesterca, gdje se na iznenađenje svakoga, pojavio Samardžić koji je uputio loptu u mrežu pored Pudara, koji je stajao kao kip. Poslije toga, Vojvodina se povukla na svoju polovinu terena da odbrane njihovu usku prednost, što se nije nimalo svidilo publici. U 68. minutu, Maslovar je isprobao Brzakovićevo znanje sa slobodnim udarcem iz 28 metara udaljenosti, ali je domaći golman izbio loptu iz donjeg desnog ugla u korner. U 77. minutu Glogovac je iz odlične pozicije glavom daleko poslao loptu, pa se isto desilo Mihajloviću u 88. minutu, čiji je slab šut glavom završio u golmanovim rukama.
Stadion: Bijeli Brijeg. Sudija: Nedeljko Klepić (Subotica).
Utakmica nije odigrana jer ekipa Radničkog nije doputovala u Mostar.
Mostarci su juče, čini se, prvi put u istoriji osvojili dva boda ne istrčavši na teren svog stadiona. Razlog je nedolazak fudbalera niškog Radničkog i, nakon petnaestominutnog čekanja, kako propisi nalažu, susret je završen.
U Mostar su stigli svi, osim gostujućih fudbalera. Doputovala je sudijska trojka na čelu sa Nedeljkom Klepićem iz Subotice, zatim delegat Đoko Petrović iz Cetinja, te superkontrolor Ivan Trutin iz Beograda, koji nam je rekao da se na licu mesta uverio da je Velež izvršio sve pripreme za odigravanje ovog meča, u skladu sa propisima.
Na stadionu se okupila i poveća grupa čuvara reda, pomoćno osoblje i, naravno, domaći fudbaleri, koji su nakon petnaestominutnog čekanja ipak istrčali, ali na pomoćni teren, gde su umesto prvenstvene utakmice održali trening.
U upravi Veleža su iznenađeni i razočarani odlukom uprave Radničkog, tima sa kojim Mostarci imaju tradicionalno dobre odnose, pogotovu zbog činjenice da su ih u više navrata, u telefonskim razgovorima ubeđivali da nemaju razloga za strahovanje. Velež je bio spreman da im obezbedi i prevoz iz Sarajeva gde su Nišlije mogle doći redovnom avionskom linijom.
Radnički je, kao što je poznato, zbog političko-bezbednosne situacije tražio od Zajednice prvoligaša da se susret u Mostaru odgodi. I pored toga što je njihov zahtev Zajednica odbila, oni u Mostar nisu došli.
Ovaj njihov potez je utoliko čudniji, ako se zna da su u Mostar, u proteklih nekoliko utakmica gostovali fudbaleri OFK Beograda, Rada, Zemuna i Sutjeske i da nije zabeležen ni najmanji incident. Mostarci su prošle nedelje putovali u Novi Sad, bez dilema i razmišljanja.
Da li ovaj potez Nišlija ima „miris” početka kraja fudbalskog prvenstva Jugoslavije!?
Stadion: Bijeli Brijeg. Sudija: Nedeljko Klepić (Subotica).
Utakmica nije odigrana jer ekipa Radničkog nije doputovala u Mostar.
Mostarci su juče, čini se, prvi put u istoriji osvojili dva boda ne istrčavši na teren svog stadiona. Razlog je nedolazak fudbalera niškog Radničkog i, nakon petnaestominutnog čekanja, kako propisi nalažu, susret je završen.
U Mostar su stigli svi, osim gostujućih fudbalera. Doputovala je sudijska trojka na čelu sa Nedeljkom Klepićem iz Subotice, zatim delegat Đoko Petrović iz Cetinja, te superkontrolor Ivan Trutin iz Beograda, koji nam je rekao da se na licu mesta uverio da je Velež izvršio sve pripreme za odigravanje ovog meča, u skladu sa propisima.
Na stadionu se okupila i poveća grupa čuvara reda, pomoćno osoblje i, naravno, domaći fudbaleri, koji su nakon petnaestominutnog čekanja ipak istrčali, ali na pomoćni teren, gde su umesto prvenstvene utakmice održali trening.
U upravi Veleža su iznenađeni i razočarani odlukom uprave Radničkog, tima sa kojim Mostarci imaju tradicionalno dobre odnose, pogotovu zbog činjenice da su ih u više navrata, u telefonskim razgovorima ubeđivali da nemaju razloga za strahovanje. Velež je bio spreman da im obezbedi i prevoz iz Sarajeva gde su Nišlije mogle doći redovnom avionskom linijom.
Radnički je, kao što je poznato, zbog političko-bezbednosne situacije tražio od Zajednice prvoligaša da se susret u Mostaru odgodi. I pored toga što je njihov zahtev Zajednica odbila, oni u Mostar nisu došli.
Ovaj njihov potez je utoliko čudniji, ako se zna da su u Mostar, u proteklih nekoliko utakmica gostovali fudbaleri OFK Beograda, Rada, Zemuna i Sutjeske i da nije zabeležen ni najmanji incident. Mostarci su prošle nedelje putovali u Novi Sad, bez dilema i razmišljanja.
Da li ovaj potez Nišlija ima „miris” početka kraja fudbalskog prvenstva Jugoslavije!?
Stadion: Gradski stadion (Subotica). Gledalaca: 1.000. Sudija: Mirko Simić (Kruševac).
SPARTAK: Ilić, Dulić (Podunavac), Milišić ■, I. Pejović, Popović, Štrbac, Kopunović, Agić (Milovanović ■), Škara ■, Đorđević, Nikolić
VELEŽ: Pudar, Glogovac, Krpo (Đukić), Čampara, Gosto, Pintul, Beširević, Džafić, Marić (Zaimović), Karabeg, Jokišić
Beširević ✓1-0
1-1Đorđević ✓
Gosto ✓2-1
2-2Milovanović ✓
Karabeg ✓3-2
3-2Nikolić ✕ (odbrana)
Pintul ✓4-2
4-3Kopunović ✓
Pudar ✓5-3
U proljetnom dijelu sezone, čak i poslije utakmice sa Veležom, Spartak još ne zna šta znači pobjeda. Uprkos obećavajućim znakovima tokom utakmice, ništa nisu realizovali. Čini se da Spartak ne zna zabijati golove u Subotici, a ako je to slučaj, nije ni čudo što se tribine prazne.
Jučerašnji meč se može opisati jednom rečenicom: bila je jako slaba utakmica. Gosti su imali bolji početak, Jokišić je dvaput prijetio Ilićevom golu. Džapić je onda sa šesnaest metara pucao tik iznad gola. Spartak je gledao bespomoćno, i prosto je čudo da Velež nije došao do prednosti u ovom dijelu utakmice. Spartakova prva šansa je došla od novajlije Nikolića. Đulić je centrirao sa desne strane, i Nikolić je ispalio razoran šut ka golu, ali je lopta proletila par centimetara pored gola. Spartak je onda imao još jednu polu-priliku, ali je Pudar bio na pravom mjestu.
Poslije pauze, Spartak se izborio za malu prednost u posjedu lopte, ali se ona pokazala jalovom. Međutim, radi tolike dominacije u posjedu, napadači su stvorili šansu za pogodak u 64. minutu: Pejović je poslao loptu u šesnaesterac sa desne strane, Nikolić je pametno dodao loptu Kopunoviću oko jedanaesterca, ali je ovaj opalio loptu 5-6 metara iznad gola. Deset minuta kasnije, Podunavac se probio u šesnaesterac i imao dvije opcije: da doda loptu saigračima ili da opuca na gol. Odabrao je drugu opciju, ali je iskusni Pudar izboksovao loptu.
Rezultat je ostao 0:0, i počelo je izvođenje penala. U trećoj rundi Pudar je odbranio udarac Nikolića. Onda je upečatio sudbinu Spartaka tako što je realizovao Veležov peti penal.
Stadion: Gradski stadion (Subotica). Gledalaca: 1.000. Sudija: Mirko Simić (Kruševac).
SPARTAK: Ilić, Dulić (Podunavac), Milišić ■, I. Pejović, Popović, Štrbac, Kopunović, Agić (Milovanović ■), Škara ■, Đorđević, Nikolić
VELEŽ: Pudar, Glogovac, Krpo (Đukić), Čampara, Gosto, Pintul, Beširević, Džafić, Marić (Zaimović), Karabeg, Jokišić
Beširević ✓1-0
1-1Đorđević ✓
Gosto ✓2-1
2-2Milovanović ✓
Karabeg ✓3-2
3-2Nikolić ✕ (odbrana)
Pintul ✓4-2
4-3Kopunović ✓
Pudar ✓5-3
U proljetnom dijelu sezone, čak i poslije utakmice sa Veležom, Spartak još ne zna šta znači pobjeda. Uprkos obećavajućim znakovima tokom utakmice, ništa nisu realizovali. Čini se da Spartak ne zna zabijati golove u Subotici, a ako je to slučaj, nije ni čudo što se tribine prazne.
Jučerašnji meč se može opisati jednom rečenicom: bila je jako slaba utakmica. Gosti su imali bolji početak, Jokišić je dvaput prijetio Ilićevom golu. Džapić je onda sa šesnaest metara pucao tik iznad gola. Spartak je gledao bespomoćno, i prosto je čudo da Velež nije došao do prednosti u ovom dijelu utakmice. Spartakova prva šansa je došla od novajlije Nikolića. Đulić je centrirao sa desne strane, i Nikolić je ispalio razoran šut ka golu, ali je lopta proletila par centimetara pored gola. Spartak je onda imao još jednu polu-priliku, ali je Pudar bio na pravom mjestu.
Poslije pauze, Spartak se izborio za malu prednost u posjedu lopte, ali se ona pokazala jalovom. Međutim, radi tolike dominacije u posjedu, napadači su stvorili šansu za pogodak u 64. minutu: Pejović je poslao loptu u šesnaesterac sa desne strane, Nikolić je pametno dodao loptu Kopunoviću oko jedanaesterca, ali je ovaj opalio loptu 5-6 metara iznad gola. Deset minuta kasnije, Podunavac se probio u šesnaesterac i imao dvije opcije: da doda loptu saigračima ili da opuca na gol. Odabrao je drugu opciju, ali je iskusni Pudar izboksovao loptu.
Rezultat je ostao 0:0, i počelo je izvođenje penala. U trećoj rundi Pudar je odbranio udarac Nikolića. Onda je upečatio sudbinu Spartaka tako što je realizovao Veležov peti penal.
Stadion: Šlajz. Gledalaca: 1.500. Sudija: Slobodan Jović (Kavardarci).
VRBAS: Drinčić, Aleksić, Ninić, Vuksanović, Kulić, Laković, Braun (Ščepanović 65'), Knežević, Tepavčević, Smiljković (Arvai 86'), Marić
VELEŽ: Pudar ■, Pintul ■, S. Musa, Pušić, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Tufek, Jurišić (Mavrak 65'), Maslovar ■, Beširević
Jokišić 40'1-0
1-1Kulić 60'
Jokišić 77'2-1
Beširević 87'3-1
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 1.000. Sudija: Ljubiša Milenković (Beograd).
VELEŽ: Pudar, Pintul, S. Musa ■, Pušić, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Tufek, Kodro (Mavrak), Maslovar, Beširević (Dalić)
SUTJESKA: Giljen, Damjanović ■, Popović, Medin, Kuzeljević, Mirković, Osmanagić, Šćepanović, Bečanović, Adžić (Gospić), Rama
Kodro 20'1-0
Tufek 31'2-0
Jokišić 34'3-0
Jokišić 58'4-0
4-1Medin 75' (p)
Jokišić 80'5-1
Maslovar 83'6-1
Stadion: Kraj Bistrice. Gledalaca: 1.000. Sudija: Rade Dimitrijević (???).
SUTJESKA: Perović, Stanković (Adžić), Jaramaz, Čeha, Damjanović, Mirković, Gardašević, Stepanović, Brkuljan (Memedović), Nikolić, Gospić
VELEŽ: Pudar, Pintul (Gosto), Glogovac, Margeta, Dalić, Farac, Jokišić, Tufek, Mavrak (Rebac), Maslovar, Beširević
Jokišić 16'1-0
Maslovar 54'2-0
2-1Memedović 66'
Jokišić 69'3-1
Glogovac 74'4-1
Stadion: Bijeli Brijeg. Gledalaca: 150. Sudija: Esad Ahmetović (Doboj).
VELEŽ: Pudar, Pintul, Glogovac, S. Musa, Bejatović, Jedvaj, Jokišić, Mavrak ■ ■, Juričić (Margeta), Maslovar, Beširević ■
ŽELJEZNIČAR: Ž. Pavlović, Milošević, Kapetanović, Krunić, Ilić (Alihodžić), Katana, Katić, Velić ■ (Gutalj), Stanić ■, Vidović ■, Karić
Jedvaj 11' (p)1-0
Stadion: Grbavica. Gledalaca: 2.000. Sudija: Mirko Simić (Kruševac).
ŽELJEZNIČAR: Ž. Pavlović, Kapetanović ■, Adžem ■, Krunić, Milošević. M. Pavlović, Bogdanović (Nikolić), Katić, Stanić, Vidović, Karić (Ilić)
VELEŽ: Pudar, Pintul, S. Musa, Margeta, Dalić, Bejatović ■, Jokišić ■, Glogovac, Juričić (Mavrak), Maslovar, Beširević
0-1Vidović 33'
0-2Bogdanović 43'
Margeta 48'1-2
1-3Stanić 88'
| Mjesto | Ekipa | P | NP:I | I | Gol razlika | Bodovi |
| 1. | Crvena zvezda | 23 | 54:1 | 5 | 77:24 (+53) | 50 |
| 2. | Partizan | 21 | 104:6 | 2 | 59:18 (+41) | 46 |
| 3. | Vojvodina Novi Sad | 19 | 54:1 | 9 | 45:31 (+14) | 42 |
| 4. | OFK Beograd | 19 | 83:5 | 6 | 48:31 (+17) | 41 |
| 5. | Proleter Zrenjanin | 16 | 43:1 | 13 | 41:43 (-2) | 35 |
| 6. | Vardar Skoplje | 15 | 64:2 | 12 | 50:34 (+16) | 34 |
| 7. | Rad Beograd | 14 | 31:2 | 16 | 48:43 (+5) | 29 |
| 8. | Borac Banja Luka | 11 | 106:4 | 12 | 24:32 (-8) | 28 |
| 9. | FK Sarajevo (-1) | 12 | 63:3 | 14 | 33:45 (-12) | 27 |
| 10. | FK Zemun | 12 | 72:5 | 14 | 44:43 (+1) | 26 |
| 11. | Radnički Niš | 12 | 52:3 | 16 | 37:45 (-8) | 26 |
| 12. | Budućnost Titograd | 10 | 83:5 | 15 | 30:32 (-2) | 23 |
| 13. | Sutjeska Nikšić | 11 | 61:5 | 16 | 40:47 (-7) | 23 |
| 14. | Velež Mostar (-1) | 10 | 53:2 | 17 | 34:53 (-19) | 23 |
| 15. | Pelister Bitolj | 9 | 32:1 | 21 | 30:57 (-27) | 20 |
| 16. | Spartak Subotica | 7 | 93:6 | 17 | 24:49 (-25) | 17 |
| 17. | Sloboda Tuzla (-2) | 7 | 32:1 | 21 | 21:61 (-40) | 16 |
| 18. | Željezničar Sarajevo (-16) | 6 | 33:0 | 8 | 18:24 (-6) | 15 |
| Ime igrača | Pozicija | Nastupi | Golovi |
|---|---|---|---|
| Velibor Pudar | Golman | 25 (10) | -35 |
| Zdenko Jedvaj | Odbrana | 20 | 5 |
| Vidak Bejatović | Odbrana | 19 | 0 |
| Dragan Glogovac | Odbrana | 18 | 1 |
| Slaven Musa | Odbrana | 18 | 0 |
| Sanin Pintul | Odbrana | 18 | 0 |
| Zlatko Dalić | Odbrana | 13 | 0 |
| Ahmet Gosto | Odbrana | 12 | 0 |
| Joško Farac | Odbrana | 8 | 0 |
| Adnan Krpo | Odbrana | 1 | 0 |
| Dženan Zaimović | Odbrana | 1 | 0 |
| Nenad Maslovar | Vezni red | 23 | 5 |
| Emir Tufek | Vezni red | 13 | 3 |
| Elvis Margeta | Vezni red | 10 | 0 |
| Zoran Čampara | Vezni red | 8 | 0 |
| Anel Karabeg | Vezni red | 7 | 0 |
| Igor Musa | Vezni red | 2 | 0 |
| Husein Rebac | Vezni red | 2 | 0 |
| Edin Đukić | Vezni red | 1 | 0 |
| Bakir Beširević | Napad | 24 | 2 |
| Nikola Jokišić | Napad | 22 | 5 |
| Nikola Juričić | Napad | 15 | 4 |
| Darko Mavrak | Napad | 14 | 1 |
| Marino Pušić | Napad | 12 | 0 |
| Asmir Džafić | Napad | 7 | 0 |
| Meho Kodro | Napad | 6 | 5 |
| Borivoje Lučić | Napad | 3 | 0 |
| Leo Marić | Napad | 1 | 0 |
| Mjesto | Ekipa | P | NP:I | I | Gol razlika | Bodovi |
| 1. | Crvena zvezda | 23 | 54:1 | 5 | 77:24 (+53) | 50 |
| 2. | Partizan | 21 | 104:6 | 2 | 59:18 (+41) | 46 |
| 3. | Vojvodina Novi Sad | 19 | 54:1 | 9 | 45:31 (+14) | 42 |
| 4. | OFK Beograd | 19 | 83:5 | 6 | 48:31 (+17) | 41 |
| 5. | Proleter Zrenjanin | 16 | 43:1 | 13 | 41:43 (-2) | 35 |
| 6. | Vardar Skoplje | 15 | 64:2 | 12 | 50:34 (+16) | 34 |
| 7. | Rad Beograd | 14 | 31:2 | 16 | 48:43 (+5) | 29 |
| 8. | Borac Banja Luka | 11 | 106:4 | 12 | 24:32 (-8) | 28 |
| 9. | FK Sarajevo (-1) | 12 | 63:3 | 14 | 33:45 (-12) | 27 |
| 10. | FK Zemun | 12 | 72:5 | 14 | 44:43 (+1) | 26 |
| 11. | Radnički Niš | 12 | 52:3 | 16 | 37:45 (-8) | 26 |
| 12. | Budućnost Titograd | 10 | 83:5 | 15 | 30:32 (-2) | 23 |
| 13. | Sutjeska Nikšić | 11 | 61:5 | 16 | 40:47 (-7) | 23 |
| 14. | Velež Mostar (-1) | 10 | 53:2 | 17 | 34:53 (-19) | 23 |
| 15. | Pelister Bitolj | 9 | 32:1 | 21 | 30:57 (-27) | 20 |
| 16. | Spartak Subotica | 7 | 93:6 | 17 | 24:49 (-25) | 17 |
| 17. | Sloboda Tuzla (-2) | 7 | 32:1 | 21 | 21:61 (-40) | 16 |
| 18. | Željezničar Sarajevo (-16) | 6 | 33:0 | 8 | 18:24 (-6) | 15 |